Ljetna stanka ne utječe na dinamiku političkog života u BiH. Priča o europskom putu, o europskoj perspektivi BiH stalno bude zasjenjena nekim novim starim prijeporima. Nažalost nužnost izmjena Izbornog zakona i s tim u vezi nužne izmjene Ustava BiH kako bi se provele sve presude Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava ističu se već više od desetljeća i bilježe se neuspješni pokušaji. Situacija je dodatno otežana odlukama NS RS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i povlačenje srpskih sudaca iz Ustavnog suda BiH. O tim pitanjima razgovaramo sa predsjednicom HKDU-a BiH i članicom Predsjedništva HNS-a BiH Ivankom Barić.
Večernji list: Gdje je generator problema, što je prioritet, može li BiH ići politikom malih koraka, korak po korak ili da sve odjednom bude na stolu?
I jedno i drugo. U Bosni i Hercegovini kod rješavanja svakog problema morate misliti na cjelinu, na ukupne odnose koji su postavljeni Daytonskim ugovorom, kojim je sklopljen mir između triju naroda koji tvore Bosnu i Hercegovinu. Kako ćete pristupiti rješavanju drugih važnih pitanja koja opterećuju ukupne odnose u Bosni i Hercegovini, prije nego što se riješi suštinsko pitanje, pitanje Izbornog zakona, koje snažno opterećuje odnose Hrvata i Bošnjaka u Federaciji Bosne i Hercegovine. Drugim riječima, ako je Dayton upitan u Federaciji, onda se to sa n – tom potencijom umnožava na razini BiH.
Večernji list: Možete li to dodatno pojasniti, na što konkretno mislite?
Pa već skoro dva desetljeća Bošnjaci u Federaciji biraju dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, potpuno obezvrjeđujući izbornu volju hrvatskog naroda. U Republici Srpskoj se to doživljava kao indirektna prijetnja, odnosno da su onu slijedeći na redu za isti scenarij, te se dograđuju stari i smišljaju novi obrambeni mehanizmi. Stoga je rješavanje Izbornog zakona pitanje svih pitanja u BiH. To je ne samo pristupno pitanje kad su u pitanju Europski integracijski procesi u BiH, nego i pitanje provođenja Daytonskog ugovora uopće.
Večernji list: Otkuda takav i toliki problem sa provođenjem Daytona 27 – 28 godina nakon Daytona?
Željko Komšić je nakon izbora iz 2018. godine, nakon što su ga općine sa Hrvatskom većinom proglasile „personom non grata“, rekao: „Više ću trebati ja njima, nego oni meni“, a Bakir Izetbegović je istim povodom i prethodno u nekoliko navrata rekao da će „slučaj Komšić spustiti i na nižu razinu“. To je politika nacionalhegemonizma, koja po Bosnu i Hercegovinu ima razorne učinke. Komšić je naslov tog političkog projekta. Nažalost takva bošnjačka politika nije do sada bila pravilno i istinito prezentirana u Izvješćima bivših visokih predstavnika Vjeću sigurnosti UN-a. Zašto? Pitanje na koje svi znamo odgovor. Sada je pravo pitanje može li se bošnjačka politika, koja je trenutno na vlasti u Federaciji BiH i na razini države Bosne i Hercegovine, izdići iznad toga i početi raditi u korist svoje domovine?
Večernji list: Proteklih par tjedana u prvi plan su izbile odluke Parlamenta Republike Srpske o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i zahtjev preostalog od dvojice Srpskih sudaca u Ustavnom sudu BiH za odlazak u prijevremenu mirovinu. Kako to komentirate?
Sve jednostrane odluke u Bosni i Hercegovini su pogubne. Pitanje stranih sudaca u Ustavnom sudu BiH i funkcioniranje Ustavnog suda BiH, se mora izdogovarati između politika triju naroda. Nažalost Ustavni sud Bosne i Hercegovine, je nakon što je ostao bez dvojice Srpskih sudaca, izmjenio Poslovnik o radu šaljući poruku „možemo mi i bez Srba“, i tako se stalno vrtimo u začaranom krugu borbe za premoć, umjesto da se radi na političkom dogovoru, poštujući daytonski ustroj Države. Ovo je još jedan pokazatelj da nam je prioritet svih prioriteta, izmjena Izbornog zakona koja će osigurati neophodnu zaštitu prava svakog konstitutivnog naroda i ostalih koji žive u daytonskoj Bosni i Hercegovini.
