Parlamentarna većina na državnoj razini više ne postoji, jer stranke koje formalno podupiru Vijeće ministara trenutačno imaju 21 zastupnika, koliko imaju i stranke i zastupnici oporbe. Matematički, SDA sa šest, HDZ BiH i SBB po četiri i Savez za promjene sa sedam zastupnika, nisu u mogućnosti više sami izglasati niti jednu odluku, piše Večernji list BiH.
Brojne špekulacije
Nedostaje im barem još jedan glas, a njega moraju tražiti među malim strankama ili raditi na prekomponiranju parlamentarne većine. Tri stranke koje imaju po jednog zastupnika u Zastupničkom domu su HDZ 1990., A-SDA i BPS. Bilo koja od ove tri stranke bi vjerojatno ispostavila visoku fakturu za ulazak u parlamentarnu većinu, svjesne da bi njihov glas bio presudan. Upitno je u kojoj su mjeri stranke koje čine Vijeće ministara spremne na takvu političku trgovinu.
Osim ovih malih stranaka, svoje klubove u donjem domu Parlamenta BiH imaju i DF s pet zastupnika, SDP BiH s tri i SNSD, čiji klub broji šest zastupnika. Niti jedna od ovih stranaka ne želi se pridružiti sadašnjoj koaliciji na vlasti. U medijima se špekuliralo o mogućnosti da SNSD iz vlasti istisne Savez za promjene, ali time pitanje matematičke većine ne bi bilo riješeno. Pokušaj, pak, da se iz vlasti na državnoj razini ukloni SDA ili HDZ BiH teško je izvodiv. Ove dvije stranke imaju većinu u bošnjačkom i hrvatskom klubu u Domu naroda pa bi se njihovim izbacivanjem iz većine u Zastupničkom domu blokirao rad ili donošenje odluka u gornjem domu. Zbog svega toga izgledna su ili realno moguća samo dva scenarija za funkcioniranje državne vlasti do idućih izbora. Prvi je manjinska vlada, odnosno Vijeće ministara koje bi od zakona do zakona skupljalo glasove potpore u Parlamentu. To bi u praksi značilo da se svaki put traga za 22. rukom u Zastupničkom domu i to pod uvjetom da svi ostali zastupnici SDA, HDZ-a, SBB-a i Saveza za promjene redovito dolaze na zasjedanja i podupiru iste te zakonske prijedloge.
Razni scenariji
Drugi scenarij je da do kraja ovog mandata Vijeće ministara radi “tehnički”, bez parlamentarne većine. U tom slučaju bi se u Parlamentu donosile samo neke manje važne odluke, poput potvrde međudržavnih ugovora i sporazuma, dok bi svi zakonski prijedlozi bili na čekanju vjerojatno do izbora 2018. godine. Problem je što bi sadašnji saziv Parlamentarne skupštine BiH trebao usvojiti proračun za iduću godinu i nekoliko reformskih zakona, na što su se, pred međunarodnim svjedocima, obvezale sve parlamentarne stranke.
