Nazdravlje! Usred sezone prehlada svakodnevno oko sebe čujemo kihanje ili pak kišemo sami. I dok prođe zima, s dolaskom proljeća dolazi novi val kihanja – podaci otkrivaju kako je danas svaki sedmi čovjek alergičan na pelud, bilo u snažnijem ili jačem obliku. No, ono što je zanimljivo je činjenica kako se rijetko kihne samo jednom, već je ono obično serijski – po tri puta. Zašto je tome tako i zbog čega uopće kišemo objašnjavaju znanstvenici.
Netko kiše više, a netko manje
Ponajprije, treba istaknuti kako su okidači kihanja brojni, od prašine i bolesti, alergije, izlaganja sunčevoj svjetlosti sve do emocionalnih reakcija, a pravi krivac za kihanje je membrana sluznice unutar nosa i grla, jer ona kontrolira refleks kihanja, pa su tako neki ljudi skloniji kihanju, a drugi manje.
Kihanje se u medicinskom rječniku još naziva i sternutacija, a kad nešto nadraži naš nos, živci koji su ondje smješteni šalju signal mozgu koji pak stvara niz promjena u trbuhu, prsima, očima, obrvama. Svi se ovi dijelovi tijela pomiču kada kihnemo. Dok spavamo, ovi su živci opušteni i zato ne kišemo u snu, piše 24sata.hr.
Zašto se kiše 3 puta u nizu?
Kad se javi refleks kihanja, prsni mišići pritišću pluća, što šalje jak mlaz zraka prema gore. Grlo se čvrsto zatvori, zbog čega sav zrak snažno udara na nos i ubrzava do 160 kilometara na sat. Taj je zrak obogaćen s od 2000 do 5000 bakterija u prosjeku.
No, zašto se kiše 3 puta zaredom? Iako je samo jedno kihanje ponekad dovoljno da se organizam “očisti” od onog što ga je iritiralo, trostruko kihanje se događa kad je “iritant” došao dublje u organizam. Prvo kihanje tako razbija iritant, drugo ga tjera do nosa, a treće izbacuje van.
Zašto kišemo različito?
Dok nečije kihanje možemo čuti kroz zidove, kihanje drugih može zvučati gotovo kao blago štucanje. To je povezano s navikama, premda postoje teorije da zvuk ovisi i o građi tijela, snazi mišića i kapaciteta pluća. Na kihanje može utjecati veličina i oblik vrata i glave, kao i količina udahnutog zraka, no definitivno je najvažniji faktor to da oni ‘tihi’ najčešći potiskuju kihanje.
Otkuda ‘nazdravlje’?
Stari Grci i Rimljani uživali su u kihanju, koliko god to bizarno zvuči, zato jer su to smatrali znakom dobrog zdravlja, što bi slavili govoreći ‘živi dugo’. Sve se to promijenilo u 14. stoljeću, kada se javila kuga koja je masovno ubijala ljude. Tada je papa Grgur VII tražio ljude da nakon svakog kihanja izmole molitvu kako bi se obranili od opake bolesti.
Varijacije na nazdravlje diljem svijeta:
Francuska: Achoum!
Japan: Hakashun!
Njemačka: Hatschi!
Turska: Hapsu!
Portugal: Atchim!
Luda praznovjerja
U poljskoj kulturi, ako kihnete, vjeruje se da svekrva loše govori o vama. U talijanskoj kulturi dobra je sreća ako vaša mačka kihne, posebno na dan vjenčanja, piše SteamBoatPilot.
U škotskoj kulturi vjerovalo se da je novorođenče pod vlašću vile sve dok prvi put ne kihne, jer time razbija čaroliju. Istočnoazijske zemlje vjeruju ako se o nekoj osobi govori iza njihovih leđa, to uzrokuje da ona glasno kihne (jedno kihanje znači da se govori nešto dobro, dva da se govori loše). Kihanje dok se oblačite, izlazite iz kuće ili prije posla smatra se lošim početkom dana.
Postoji i tumačenje kihanja u plovidbi morem – ako mornar kihne s desne strane broda dok brod kreće, to će biti sretno putovanje. No, ako kihne u luci, brod će se suočiti s teškim vremenom.
