Od korone su mi umrle dvije bliske osobe. Modrić mi je bio najbolji suigrač, a igrao sam i s Romariom. Kod Mamića sam imao povlastice, a od zarade u karijeri kupio sam roditeljima kuću. Za dečka iz favela - nije loše, kaže nam Anderson Costa
Igrač Dinama formalno je prestao biti prije 12 godina, već je šest godina u sportskoj mirovini, ali svaki pravi navijač "modrih" još ga se sjeća. Još ne znate o kome pišemo? Ajmo ovako, protiv Hajduka je ušao s klupe pa nakon svega desetak sekundi dobio crveni karton zbog surovog i bezobraznog starta nad Ercegom. On je - Anderson Costa (36).
- Još mi je taj start u glavi, sjećam ga se kao da je jučer bio... Dečko (Erceg, op. a.) se dao u trk, pobjegao mi je, ušao sam oštro i dobio isključenje. Jesu li se suigrači i trener ljutili? Čak i nisu, znali su da sam mlad, da sam u novoj državi i da mi treba vremena da se aklimatiziram - priča za 24 sata nestašni Costa.
Bivši napadač Dinama danas je daleko od nogometnih travnjaka. Dres je zamijenio odijelom i kravatom.
- Uspješan sam biznismen. S ocem i bratom već nekoliko godina otkupljujem kuće i stanove, preuređujem ih i na tom ostvarujemo profit. Za 'fizikalije' je zadužen otac koji je građevinar. Živim lagodno u svom rodnom Rio de Janeiru, tu mi je sva uža i šira obitelj. Ipak, situacija oko korona virusa tu je dosta ozbiljna. Izgubio sam već dvije bliske osobe. Ma, užas... U Brazilu svakog dana premine oko tisuću osoba. Otkako se virus proširio ne izlazim iz kuće, u strogoj smo izolaciji - objašnjava Brazilac.
Iako je u Hrvatskoj proveo samo godinu dana (od 2006. do 2007.), Zagreba se i dalje s radošću sjeća.
- Nažalost, nikad više nakon odlaska iz Dinama nisam bio u Hrvatskoj i zbilja bih volio doći. Želim da moji klinci upoznaju grad u kojem su im roditelji živjeli godinu dana - priča Costa pa dodaje:
- Još se čujem s nekim suigračima iz maksimirskih dana, najviše sa sunarodnjacima Ettom, Carlosom, Vitorom Juniorom. Čak i s Eduardom da Silvom. Živi tu u Riju blizu mene, ali nikako da se nađemo, valjda će biti prilike. Sjećam se i Luke Modrića, Vedrana Ćorluke... Kakva imena, čovječe! Čim sam otvorio profile na društvenim mrežama odmah sam ih sve zapratio.
Kako je bilo igrati s Modrićem?
- Strašan igrač! Vjerojatno i najbolji s kojim sam igrao, a pazite, igrao sam s Romariom, Edmundom, Felipeom. Luka je bio najbolji na svijetu, o čemu pričamo... - nahvalio je svog bivšeg suigrača bivši mladi brazilski reprezentativac te nam pokazao kako još čuva isječke iz hrvatskih tiskovina iz dana provedenih u "modrom" klubu.
Dinamo je Andersona Vasco da Gami platio oko 800 tisuća eura, ali on je u HNL-u odigrao tek 10 utakmica, zabio samo jedan gol i ostvario dvije asistencije. Premalo...
- Problemi su počeli kad su me prvi put posjeli na klupu za pričuve. Nisam navikao na to, smatrao sam da moram više igrati. U Dinamo sam došao s reputacijom mladog brazilskog reprezentativca, prije dolaska u Zagreb zabio sam devet komada u Vascu i sedam u španjolskoj Cordobi i mislio sam da više vrijedim. Odmah sam zatražio sastanak sa Zdravkom Mamićem s kojim sam, moram napomenuti, imao zaista korektan odnos. Rekao mi je da moram biti strpljiv i da će moje vrijeme doći. Ipak, na kraju sezone gospodski smo se razišli, poslali su me na posudbu i sve strane bile su zadovoljne - pojašnjava Anderson Costa pa dodaje:
- Mamić je vjerovao da ću postati top igrač. Imao sam i neke povlastice, angažirao je Bimba (Marka Vukelića, op. a.) da brine o meni. Bimbo me tretirao kao sina, nikad mu to neću zaboraviti.
Iz Zagreba nosi i nešto manje ugodne uspomene.
- Hladnoća! Na to se nikako nisam mogao naviknuti. Sjećam se da je zimi svako jutro bila panika kad bi se cesta zaledila, nisam navikao voziti po takvim uvjetima. Sva sreća pa mi se u Zagrebu pridružila i majka, i njoj se u Hrvatskoj baš svidjelo.
Nakon Dinama Anderson je bio u Vitoriji Guimaraes, Arisu, Bahiji, otišao kasnije i u Izrael, Katar, potucao se po brazilskim niželigašima i zapravo nikad nije ispunio svoj potencijal. Ipak, ne žali ni za čim.
- Da, mogao sam biti bolji igrač, ali ne žalim. Bio sam nezreo u tim godinama, klupu nisam podnosio. Trebao mi je kontinuitet, a klubove sam mijenjao kao na traci. Ipak, napravio sam i neke dobre stvari. Proglašen sam najboljim južnoameričkim U-17 igračem 2001., osvojio s Brazilom na kontinentalnoj smotri srebro uz šest golova. U finalu sam utrpao gol i dodao asistenciju protiv moćne Argentine koju su predvodili Carlos Tevez, Maxi Lopez i Javiera Mascherano... Zabio sam gol na Maracani, od novca koji sam zaradio u karijeri kupio kuću roditeljima. Pazite, ja sam odrastao u favelama, mogao sam ispasti i lošiji - smije se bivši napadač Dinama.
Ima još jednu želju.
- Nadam se da ću djeci moći kupiti neki Dinamov dres. Ovdje u Brazilu ih nema, morat ću potegnuti do Europe - završio je simpatični Costa.
