A cijene rastu

Kad se plate režije, kupe lijekovi, umirovljenicima za život malo što ostane

12.09.2023.
u 18:00

Zbog niskih primanja sezonsko voće za većinu umirovljenika postaje luksuz, a mnogi kažu da ne bi mogli preživjeti da im nije djece koja žive u inozemstvu. A cijene rastu...

Svaki peti ili šesti u mjesecu važni su za umirovljenike, ali s mirovinama koje su među najnižima u regiji te svakodnevnim poskupljenjima ne mogu pokriti ni osnovne potrebe. Kako preživljava najugroženija kategorija?

Umirovljenici u Bosni i Hercegovini umjetnici su preživljavanja.

Dan isplate mirovine čekaju s nestrpljenjem, no kada počnu plaćati račune i kupovati osnovne životne namirnice, kao i lijekove, ne ostane im gotovo ništa. S tek nekoliko stotina konvertibilnih maraka teško je biti matematičar.

- Teško onome tko živi od mirovine. Umirovljenik sam, živim sam, nekako sastavljam kraj s krajem, ali ne može svatko. Dođe ti da staviš bijelu plahtu i prosjačiš. Eto, na što se svede ta mirovina - kaže umirovljenik Mahmut Alagić, prenosi BHRT.

- Platiš struju, vodu, smeće... Ostane ti 200 maraka za život. Nema tu više, još ako si od nekoga posudio pa dok vratiš. Nema tu života - priča umirovljenik Asim Mašić.

Zbog niskih primanja sezonsko voće za većinu umirovljenika postaje luksuz, a mnogi kažu kako ne bi mogli preživjeti da im nije djece koja žive u inozemstvu. A cijene rastu...

- Sve je skupo, ljudi s tim ne mogu živjeti, a raditi se ne može. Sve boli, noge, ruke... - riječi su umirovljenice Đule Okanović.

U Federaciji Bosne i Hercegovine mirovinu za kolovoz prima više od 400.000 umirovljenika. Najniža iznosi 538 konvertibilnih maraka.

- Umirovljeniku više ne treba postaviti pitanje kako živi. Kad ustane, sam sebe pita kako će preživjeti današnji dan, a da ne kažem mjesec... S minimalnom mirovinom to je umijeće. Danas počinje kupnja lijekova, pa gdje je ogrjev i ostalo. Ako netko misli da je komad kruha život umirovljenika, grdno se vara - ističe Mirsad Terzić, predsjednik Saveza udruga umirovljenika Unsko-sanske županije.

Neki nose poneki ceker u ruci, gotovo uvijek prazan. U njemu sigurno ima najviše sjećanja na protekli život i uspomene na dostojanstvo koje su imali.

A kada se plate režijski troškovi, kupe lijekovi, za život malo kome što ostane. Za one koji primaju i najniže mirovine ovaj mjesec će biti i najdulji.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije