"Etnoteritorijalni izborni inženjering i predstavljenost: Odgovor Danielu Bochsleru i Damiru Kapidžiću" naslov je rada Ivana Pepića, doktoranda na Odjelu za političke znanosti i međunarodne odnose Sveučilišta u Ženevi, u kojemu je analizirao više prijedloga međunarodne zajednice i hrvatskih stranaka o mogućem načinu rješavanja prijepora vezanih uz izbor članova Predsjedništva BiH. Ocijenio je kako, posebice za odnose Hrvata i Bošnjaka, inzistiranje na centripetalističkim nasuprot konsocijacijskim rješenjima vodi rizicima i daljnjem produbljavanju kriza. U biti, između tih dvaju teorijskih koncepata u prošlosti su se provodili eksperimenti u BiH koji su, s obzirom na to da se pogodovalo ostvarenju dominacije, u biti doveli zemlju još dalje od očekivanih ideala izgradnje povjerenja, suživota te nadilaženja nacionalnih podjela. Pepić je objavio svoj rad na portalu Etnopolitika, koji je recenzirani časopis koji predstavlja forum za ozbiljne rasprave i razmjenu mišljenja o etnopolitici Taylor & Francis Online.
Dvije koncepcije
Nasuprot Pepiću, Kapidžić i Boschler upozoravaju da modeli mogu produbiti i ovjekovječiti društvene podjele te pripremiti teren za nove sukobe. Doktorand Sveučilišta u Ženevi je, dapače, utvrdio suprotno - kako se izvor svih konflikata u Federaciji BiH zapravo zasniva na dominaciji višebrojne skupine. Čak u četirima navratima glasovima Bošnjaka za hrvatskog člana državnoga vrha izabran je Željko Komšić. On zato navodi kako se teritorijalnom raspodjelom glasova može doći do rješenja koja bi spriječila ponavljanje ovakvoga scenarija ubuduće. Pepić navodi da je najprimjerenije za društva kakva su u BiH primijeniti konsocijacijske aranžmane koje promoviraju političke elite i međunarodni posrednici za "zaustavljanje destruktivnih etnonacionalnih sukoba i postizanje političkih stabilnosti u duboko podijeljenim društvima pridržavajući se četiriju temeljnih načela: uzajamno veto, velike koalicije, segmentalna autonomija i proporcionalnost". Suprotno tomu, pokušaj da se pronađu kandidati koji bi zadovoljili obje nacionalne zajednice obično dovode do ostvarenja hegemonije višebrojnih naroda, što onda u konačnici vodi "postizbornim ishodima koji su rezultirali stotinama smrti i redovitim građanskim sukobima između manjinskih i većinskih skupina", kaže Pepić citirajući autoritete u ovoj oblasti. On navodi kako je moguće pronaći rješenja u BiH kako bi se akomodiralo očekivanjima Hrvata i Bošnjaka. - U slučaju Predsjedništva s više osoba, slabe centripetalne značajke, slične onima koje se koriste u izbor pojedinačnih predsjednika, također mogu postojati (kao što su regionalne umjesto nacionalnih oznaka i unaprijed određenih teritorijalnih pragova) - navodi on. Citirao je profesora Vioke poslovne škole u Londonu Sumantru Bosea, koji je ocijenio da je entitet Federacija BiH "najdisfunkcionalnija razina političkog ustroja BiH zbog napetosti između Bošnjaka i Hrvata". Podsjetio je kako je uspostavljena Federacija BiH, pod kojim su uvjetima Hrvati u BiH pristali na njezin ustroj gašenjem Hrvatske Republike Herceg Bosne. Taj je, međutim, dogovor izigran promjenama Ustava koje je nametnuo bivši austrijski diplomat na čelu međunarodne uprave u BiH Wolfgang Petritsch. Posebno se to odnosi na ulogu i položaj u izvršnoj vlasti u Federaciji BiH. Dodao je kako su upravo ti potezi doveli do porasta nepovjerenja i napetosti između Hrvata i Bošnjaka. Objasnio je i što je bit problema i kako ga riješiti izborom članova Predsjedništva BiH, s obzirom na to da Bošnjaci čine 70, a Hrvati 22 posto stanovništva, te je predstavio četiri prijedloga, sve dobre i loše strane tih dokumenata. Radi se o pokušajima da se teritorijalnom distribucijom glasova održi konsocijacijski karakter ove državne institucije.
Silajdžić i Komšić
Uz očuvanje interesa Hrvata, važno je s tim rješenjem provesti presude Europskoga suda za ljudska prava, a autori prijedloga koji su bili u optjecaju tvrde da se s time uspjelo. Füleov model iz 2013. godine nije prošao jer bi zbog demografskih podataka prvoplasiranog kandidata za Predsjedništvo iz FBiH birali većinom Bošnjaci, dok bi drugog kandidata u teoriji birali većinom hrvatski birači. No, da se primijenio taj model 2006., tada bi Haris Silajdžić postao bošnjački član Predsjedništva, a Željko Komšić hrvatski, što jasno sugerira da postoji opasnost od izbornoga inženjeringa. Istodobno, 2010. i 2018. bi pak u Predsjedništvu BiH bila dva hrvatska kandidata. Prošle godine međunarodna zajednica je za vrijeme razgovora u Neumu dostavila prijedlog o teritorijalnoj distribuciji glasova, ali uz brisanje nacionalne oznake u Ustavu. I taj je prijedlog kroz matematičku simulaciju pokazao manjkavosti bez dodjeljivanja posebnoga pondera za većinski hrvatske županije. Svejedno nije davao potpunu pouzdanost da će Hrvati izabrati jednoga člana državnog vrha. Na tim razgovorima i Hrvati su imali svoj prijedlog koji je ponudio novi način tituliranja članova državnog vrha, uz očuvanje nacionalnog predznaka, ali i svih građana, te je kombinirao konsocijacijska načela sa specifičnim teritorijalnim rasporedom glasova. Drugi se pak prijedlog HNS-a sastojao od dvaju odvojenih izbornih kolegija, ali s FBiH kao jednom izbornom jedinicom.
