"Meni je žao kada imamo bilo kakva previranja ovih dana. Mislim da se možemo kritizirati 364 dana u godini, no na ovaj dan moramo biti toliko mudri, prevazići osobne animozitete jedni prema drugima i biti kao jedan. Nas nema puno, gledam ovo svoje mjesto, bilo nas nekoć skoro 2000, a sad nas je nekoliko stotina, ljudi se raselili svuda, od Amerike do tko zna gdje. I zato su važne te poruke zajedništva koje se trebaju pružati. Bio sam neko vrijeme u politici, nije mi žao zbog toga, no političari moraju znati da nas oni vode, da su plaćeni od ljudi i moraju imati više razumijevanja za realno stanje i što je dobro za državu, a okanite se više tih stvari tko je veći Hrvat i što još ne. Dajte već jednom, budite zreli"; rekao je bivši ministar obrane i umirovljeni brigadni general Ante Kotromanović novinarki Večernjeg lista Lani Kovačević u emisiji uživo.
Kotromanović je govorio o akciji Oluja u kojoj je nastupao iz pravca Operativne grupe Sinj.
"Oluja je za nas bilo biti ili ne biti. Nije bilo izlazne strategije. Zamislite što bi bilo da nismo uspjeli, ali jednostavno nije bilo dvojbe u uspjeh od samog početka. Mi smo bili toliko sretni kad smo napokon krenuli, jer smo ranije imali nekoliko tzv. lažnih uzbuna. Nismo vjerovali da tad baš krećemo", rekao je Kotromanović dodavši kako je njegovo zapovjedništvo bilo na Antića glavi, vrhu odakle se vidjelo cijelo područje koje će, po zapovjedi generala Ante Gotovine, njegove jedinici osloboditi za vrlo kratko vrijeme.
"Prvi dan Oluje, 4. kolovoza, na mom smjeru napada su bile tri brigade. Prvi dan je bio težak, na cijeloj crti bojišnice smo se trudili probiti liniju neprijatelja, uspjela je 6. Pukovnija brzo ujutro, nekoliko stotina ljudi smo mi ubacili unutra. Danima prije smo poskidali minska polja, pa smo bez većih problema prošli dio terena i Svilaj. Elegantno smo to napravili bez velikih gubitaka, nismo imali puno poginulih, jer smo bili iskusni, i prije Oluje smo se već dugo na Dinari tukli s njima. Drugi dan napada 126. inženjerska satnija je probila dva kilometra puta tijekom noći, pod topničkom vatrom, od osam navečer do ujutro u pet sati i tim putem smo prebacili 13 tenkova, 550 najboljih pješaka i topnički divizion. To je bio ogroman pothvat. I već tog drugog dana nismo na mom smjeru napada imali organiziranog otpora, u više navrata bilo je pucanja i napada iz zasjede, manjih grupa, š to smo riješili brzo. I to je bilo to što se tiče Operativne grupe Sinj.“ – opisao je tijek Oluje na njegovu napadnom pravcu Ante Kotromanović kojega je i samog iznenadila sama kratkoća trajanja operacije.
"Definitivno me iznenadila kratkoća akcije. Pričali smo prije, u planiranju, o napadu partizana na Knin 1944. Ta akcija je trajala tjednima i bila žestoka. No, znali smo da je u srpskoj vojsci loš moral, da nemaju duboku bojišnicu i bilo nam je pitanje samo gdje ćemo je probiti prvo. No, oni su bili potpuno razbijeni, odmah prvog dana im je linija obrane se raspala i izvlačili su se. Mi smo ih pustili da se izvlače, znali smo da je to - to, nismo ih dirali topništvom. Znali smo da ako vojska bježi da je to pobjeda„ – dodaje Kotromanović koji ističe da se jednom za svagda mora reći da nije Hrvatska vojska ta koja je otjerala civile s ovog područja.
"Kažu da smo mi napadali civile, otjerali ih, no i srpski časnici kažu danas da su oni organizirano odveli civile s ovog područja, vježbali su to mjesecima ranije. To je jasna istina i treba se to jasno reći.“ – dodao je Kotromanović istaknuvši kako smatra da je od presudne važnosti za uspješnu provedbu Oluje bila odlična uigranost svih rodova vojske, no istaknuo je, na svom pravcu važnost inženjerije. "Oluja je planirana od područja Osijeka do Dubrovnika, planirali smo obranu i u Osijeku i Dubrovniku za slučaj da nas napadnu. Svi elementi vojske su odigrali odlično svoju ulogu, no, moram reći to, inženjerijske jedinice su na Dinari probile 300 kilometara puta prije Oluje, mi smo imali sve potrebno vojnički tamo. Doprema hrane, zdravstvena skrb... Sve je funkcioniralo na 1400, 1500 metara nadmorske visine, zahvaljujući njima. Tenkovi su išli na 1400 metara nadmorske visine jer su prolazili tim probijenim putevima. Imali smo kirurgiju na kilometar i pol od nas zahvaljujući tome, to puno znači za vojnike„ - istaknuo je Kotromanović dodavši i važnost ranijih akcija Hrvatske vojske, kao pripreme za Oluju, poput akcije Ljeto 1995. Kad su oslobođeni Glamoč i Grahovo.
Uigranost svih segmenata hrvatske vojske spriječila je i sve protunapade, kojih praktički nije bitnih ni bilo, do 12. kolovoza, nakon Oluje.
"Tada je Mladić okupio najbolje postrojbe s ciljem da vrati Grahovo no mi smo se oduprli. Izgubili smo tek tri položaja koje smo kasnije vratili i došli dalje do Drvara, do 15. kolovoza u našem protuudaru. Uvježbanost svih segmenata vojske pokazala se na terenu. Mi smo u BiH radili dosta važnih akcija, do Južnog poteza kada smo do kraja razbili Mladićevu vojsku koja se više nije mogla braniti. Naših 800 vojnika, Operativna grupa, je napala Drinsku brigadu od 2,200 vojnika i nismo imali gubitaka, toliko smo bili uigrani i jaki. To je natjeralo srpsku politiku na mir, ali danas nije baš do kraja sretno to u BiH završilo , politički“ – dodao je Kotromanović koji smatra da u hrvatskom narodu treba postojati svijest o tome da je oslobađanje Hrvatske u Oluji i reintegraciji Podunavlja najznačajniji trenutak u našoj povijesti u zadnjih nekoliko stotina godina.
"Imamo svoju državu, svoj smo na svome, imamo dobru perspektivu, u EU smo. Na mladima je da se založe za tu perspektivu, da rade Hrvatsku bez podjela. Bilo bi mudro gledati tako u budućnost.“ – zaključio je Ante Kotromanović.
