Kupnjom vozne karte u međumjesnom i međunarodnom željezničkom, brodskom, zračnom i autobusnom prometu tijekom ovoga mjeseca stanovnici Federacije Bosne i Hercegovine pomažu u promicanju prava djeteta, piše Večernji list BiH.
Djeca - budućnost društva
U kolovozu ove godine Vlada Federacije BiH donijela je odluku o utvrđivanju novčanih iznosa koji će se naplaćivati tijekom listopada 2022. godine na području Federacije BiH za Dječji tjedan. Prema navedenoj odluci, za Dječji tjedan izdvaja se 1 posto od iznosa svake prodane vozne karte u međumjesnom i međunarodnom željezničkom, brodskom, zračnom i autobusnom prometu. U iste svrhe ide i 1 posto na svaku poštansku pošiljku u unutarnjem poštanskom prometu, izuzev na pošiljke novina i časopisa, kao i 1 posto na prodaju ulaznica za kazališta, kino, druge kulturne manifestacije i sportske priredbe za koje se naplaćuju ulaznice. Za promicanje dječjih prava ide i 1 posto na svaki nosač slike i zvuka (CD, DVD i slično) prodan tijekom listopada. - Obvezuju se županijska ministarstva nadležna za socijalnu politiku da Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike najdalje do 31. prosinca tekuće godine dostave izvješće o prikupljenim i utrošenim sredstvima - stoji u odluci Vlade Federacije BiH. Dječji tjedan tradicionalno se obilježava diljem Bosne i Hercegovine u cilju promocije prava djeteta, poboljšanja društvene brige za djecu i jačanja odgovornosti svih subjekata zaštite koji se brinu o djeci. To je prilika da se upozori na obvezu poštivanja Konvencije UN-a o pravima djeteta, ali i prilika da se djeca kroz igru educiraju i animiraju. Ciljevi Dječjeg tjedna su skretanje pozornosti najšire javnosti na prava i potrebe djece, kao i upućivanje na odgovornost koju obitelj, škola, država i njezine institucije imaju u zaštiti djece i ostvarivanju njihovih prava. Jedan od segmenata obilježavanja Dječjeg tjedna je i prezentacija do sada postignutih rezultata, kao i upućivanja na primjere dobre prakse i probleme u ostvarivanju prava djece. Jedan od ciljeva je poticanje međusektorske suradnje u stvaranju uvjeta za poštivanje prava i optimalni razvoj djeteta, kao i promocija aktivnog sudjelovanja djece u donošenju odluka koje se njih tiču te pokretanje inicijativa i novih akcija koje doprinose poboljšanju položaja djece i ostvarivanju njihovih prava. Konvencija o pravima djeteta je međunarodni ugovor Ujedinjenih naroda kojim su utvrđena građanska, politička, ekonomska, socijalna, zdravstvena i kulturna prava djece. Konvencija definira dijete kao svako ljudsko biće mlađe od osamnaest godina, osim ako se, prema domaćem zakonodavstvu, punoljetnost ne stječe u nekoj drugoj dobi. Opća skupština Konvenciju je prihvatila 20. studenoga 1989.
Koja su prava
Na snagu je stupila 2. rujna 1990. nakon što ju je ratificiralo 196 država, čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području ljudskih prava u povijesti. Prije prihvaćanja Konvencije o pravima djeteta nije postojalo široko prihvaćanje temeljne veze između dobrobiti djece i snage društava u kojima žive. Zato je ova Konvencija važna prekretnica, kao prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu. Istraživanje provedeno kroz UNICEF-ov projekt "Pravda za svako dijete" pokazao je da je tek polovina djece od 10 do 17 godina iz Bosne i Hercegovine (50%) čula za Konvenciju o pravima djeteta, a tek svako treće dijete u BiH (30%) zna čemu ona služi. Podaci iz ankete također pokazuju da djeca iz BiH poznaju mali broj dječjih prava - u prosjeku tri, a kroz fokus-skupine vidjelo se da ih djeca ne poznaju dovoljno dobro. - Naime, uglavnom ih svode na osnove (pravo na obrazovanje podrazumijeva da djeca idu u školu, pravo na zdravstvenu zaštitu da mogu otići liječniku i sl.), dok s potpunim značenjem, tj. sveobuhvatnošću prava nisu upoznata. Inače, jedino dječje pravo koje je spontano (bez ponuđenih odgovora) navela većina djece (80%) je pravo na obrazovanje. Pravo na igru navela je polovina djece (51%), pravo na zdravstvenu zaštitu tek nešto više od trećine djece (38%), dok se prava na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti "sjetilo" nešto više od četvrtine njih (28%) - zaključeno je u ovom istraživanju. •
