Prolazniku, koji slučajno zaluta u bivšu rudarsku varošicu Ljubiju kod Prijedora, jer tamo se ne dolazi slučajno osim ako baš nemate kakve rodbine, nemoguće je objasniti razliku između Ljubije sad i one otprije 50-ak godina, kada su “Titovi rudnici” rudom punili čak sedam željezara.
Hranio i gradio
- U Zenicu, Vareš i Ilijaš išlo je 16 vagona rude u jednoj garnituri, a za željezare u Skoplju, Smederevu, Sisku i Jasenicama 18 vagona - prisjeća se Sulejman Draganović, rudar iz Donje Ljubije, koji se kao danas sjeća ponedjeljka, 3. rujna 1985. godine, kada se pridružio rijeci ljubijskih rudara.
Bilo ih je više od 5000. Pomnoženo s dva, tri ili više članova obitelji, dolazi se do podatka da je Rudnik željezne rude Ljubija u to vrijeme hranio oko 30.000 usta.
- I ne samo hranio, već i gradio. Ljubiju i Prijedor... Sad je samo obična kasaba - priča nostalgično Draganović. I dok je Ljubija prije rata imala potencijal postati grad i općina, tu danas živi oko 2500 mještana, većinom starijih ljudi. Tko god može odavde odlazi. Svakodnevno. Najbolje to ilustrira primjer lokalnog nogometnog kluba, koji je jednog tjedna imao puni sastav od 25 mladića, a druge nisu mogli odigrati utakmicu jer je njih 11 otišlo. U Hrvatsku, Austriju, Njemačku, Sloveniju, preko rodbine, prijatelja, a neki i na crno. Odlaze i cijele obitelji.
Oni koji napuštaju Ljubiju očito ne računaju na opet aktualnu priču o, ovoga puta, aukcijskoj prodaji starih rudnika, koji odlukom Vlade RS-a više nisu na listi strateških poduzeća.
Jedni, poput rudara Draganovića, smatraju da će prodaju na kraju ipak diktirati politika, dok drugi ne očekuju baš ništa.
- Željeli bismo da se proda, ali, iskreno, ne očekujemo od toga baš ništa. Čak 90 posto mještana ne vjeruje da će Rudnik ikada početi s radom - kaže Vesna Šolaja, Ljubijanka koja s umirovljenicama iz Udruge “Rudarki” pokušava oživjeti ovu rudarsku varošicu. No, teško to ide.
U Ljubiji su odavno utihnule i navijačke strasti o temi tko bi trebao kupiti stare rudnike. U paralelnim svjetovima Ljubije, onom iz vremena blagostanja i ovom današnjem vremenu jada i bijede, tek tračak nade daje izborna godina jer ima i onih koji misle da bi izbori konačno mogli staviti točku i na ovaj slučaj.
Oko 30 milijuna tona rude
Vladimir Malbašić, dekan Rudarskog fakulteta iz Prijedora, kaže da u Ljubiji trenutačno ima oko 30 milijuna tona rude koja bi svakako, iako po postotku željeza nije na razini one iz Omarske, imala svoje tržište.
- To je ruda koja je 45 godina išla u Zenicu i ostale željezare i imala svoje kupce - kaže Malbašić.
On je stava da je skidanje Ljubije s liste strateških poduzeća i odlazak na javnu licitaciju jedno od lošijih rješenja. - Nemamo mehanizme zaštite da se tu dalje nastavi eksploatacija željezne rude - istaknuo je Malbašić.
- Za 11 godina broj učenika u Ljubiji spao je s 403 na 172 - kaže Svetlana Ružičić, ravnateljica Osnovne škole “Mladen Stojanović” iz Ljubije.
