Globalne temperature vjerojatno će porasti na rekordne razine u sljedećih pet godina, potaknute stakleničkim plinovima i prirodnom pojavom El Niño, stoji u novom izvješću koje je objavila Svjetska meteorološka organizacija. Postoji 32% šanse da će petogodišnji prosjek premašiti prag od 1,5°C, prema Globalnom klimatskom ažuriranju koje je izradio Met Office Velike Britanije, vodeći centar SMO-a za takva predviđanja. Šansa da privremeno prijeđe 1,5°C stalno raste od 2015., kada je bila blizu nule. Za godine između 2017. i 2021. postojalo je 10% šanse za prekoračenje, kaže se tamo.
Za komentar novog priopćenja Svjetske meteorološke organizacije pitali smo klimatologa dr. sc. Ivana Güttlera iz Državnog hidrometeorološkog zavoda. – Priopćenje koje je Svjetska meteorološka organizacija izdala ovaj tjedan tiče se vjerojatnosti da u sljedećih nekoliko godina privremeno prekoračimo povećanje globalne temperature za 1,5 Celzijevih stupnjeva. To nije ništa neočekivano, jer imamo dva procesa koja su u tijeku te spore ali uporne klimatske promjene pri čemu nam se svijet zagrijava za trećinu do pola stupnja svakih desetak godina, u zadnjim desetljećima i nešto brže, kaže dr. Güttler.
Dva suprotna fenomena
Nastavlja kako smo zapravo zadnjih stotinjak godina zagrijali svijet za 1,1 do 1,2 stupnja, ovisno o procjeni. – Specifičnost je da smo u zadnje tri godine imali prirodni fenomen koji se zvao La Niña, široko područje niskih temperatura u središnjem Pacifiku, ta promjena oscilira, pojavljuje se ne strogo periodično, ali ipak svakih šest do sedam godina. Nakon toga dolazi suprotno, El Niño, pri čemu površina Pacifika postaje područje povećanih temperatura pri čemu ta dodatna temperatura zagrijava i ostatak atmosfere i oceana. Procjena je SMO-a da ćemo u sljedećih pet godina privremeno prekoračiti zagrijavanje od 1,5 stupnjeva s vjerojatnosti tog događaja 66 posto.Taj se prag pojavljuje u kontekstu duljih klimatskih promjena kroz nešto što je u javnosti poznato kroz Pariški sporazum.
Tamo tih 1,5 stupnjeva znači promjenu globalne temperature u kontekstu klime, odnosno da svaka godina ima za 50 posto više šansi da se zagrije više od tih 1,5 stupnjeva. Ova prognoza SMO-a odnosi se na vjerojatnost da u sljedećih nekoliko godina nastupi privremeno zagrijavanje te razine. Dugoročnu promjenu od 1,5 stupnjeva možemo očekivati od 2030. pa nadalje, kaže dr. Güttler. Jasno, zanimao nas je i kontekst recentnih meteoroloških nepogoda u nas, odnosno s čim one konkretno imaju veze. – Ekstremni oborinski događaji nešto su u čemu je signal klimatskih promjena za sada umjeren. Temperature, toplinski valovi, temperatura oceana, za sve to postoje jasna mjerenja i razlozi zašto se to događa, a to je zbog toga što smo previše povisili količinu stakleničkih plinova kojih sada u atmosferi ima više jer smo ih korištenjem fosilnih goriva i uništavanjem prirodnog pokrova dodatno pojačali. U dijelu hidrološkog ciklusa, pojava suša i poplava, puno su veće prostorne razlike.
U dijelu Europe vrlo se jasno vidi sve kišniji i kišniji sjever Europe u smislu prosječnih količina oborina i sve suši i suši Mediteran i jug Europe. Hrvatska je tu u jednoj za sada zahvalnoj poziciji jer ukupne godišnje i sezonske količine oborina nisu toliko promijenjene. Malo se izdvaja ljetni period pa se na mjerenjima vidi smanjenje količina oborina ljeti. No ipak smo u prijelaznoj fazi između kišnog sjevera Europe i sve sušeg juga. Neovisno o tome što se događa na dugoročnoj skali sezona, mogući su ovakvi kratkoročni prodori velikih količina oborine. To je zato što topliji zrak može sadržavati više vodene pare. Za jedan Celzijev stupanj toplija atmosfera može sadržavati sedam posto više vodene pare. Ova serija ciklona zadnjih tjedana u Hrvatskoj zapravo je prirodni fenomen kakvi su se događali i prije, objašnjava ovaj hrvatski znanstvenik.
Paziti gdje gradimo i sadimo
Ističe kako sve te atmosferske nestabilnosti imaju daleko više vodene pare koja ih hrani i održava na životu te se može kondenzirati da bi nastala oborina. – U trećem koraku dolazi poplava. Da bismo imali štete od poplava na nekom području moraju se, nažalost, poklopiti još neke stvari. Jedna je sama klimatska forma, odnosno kolika je vjerojatnost pojavljivanja visokih oborinskih događaja, a onda je to izloženost, odnosno koliko imamo polja i kuća u nekom području. I onda je to ranjivost u tom području, jesu li to kuće koje su nisko građene ili su povišene, koliko biljne vrste mogu izdržati suficit vode.
Često se u raspravama miješaju ti termini, dakle jedan je stanje u atmosferi i hidrosferi, odnosno kolika je vjerojatnost pojave nekog događaja, a onda su tu elementi na koje možemo također utjecati – radimo li preduboko u takvim zonama, gradimo li kuće koje su preniske i nisu za takvu zonu. Istu priču možemo ispričati i kod pojave požara ili tuče. Aktivnost je u prilagodbi i u tim drugim elementima, u smislu klimatskih promjena to možemo adresirati vratimo li koncentraciju klimatskih plinova u neke prirodnije raspone. Ali da imamo i samo prirodnu varijabilnost sušnih i kišnih događaja opet moramo planirati i paziti gdje gradimo ili sadimo te kakve materijale koristimo, rekao nam je dr. Güttler.
