Liječnici u Kanadi susreću se sa sve više pacijenata koji pokazuju simptome slične onima Creutzfeldt-Jakobove bolesti, tzv. kravljeg ludila, rijetkog fatalnog stanja koje napada mozak. Ali kad su proveli testove, ono što su pronašli prilično ih je zbunilo.
Jedna od nadaleko poznatih kategorija je Variant CJD, koja je povezana s jedenjem kontaminiranog mesa zaraženog ‘bolešću ludih krava’. CJD također spada u širu kategoriju moždanih poremećaja poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti te ALS-a, u kojoj se proteini u živčanom sustavu pogrešno sklapaju i spajaju.
Neurolog iz Sveučilišnog bolničkog centra dr. Georges-L. Dumont iz Monctona kaže da su se liječnici prvi put susreli sa zbunjujućom bolešću 2015. godine. Kaže da se radilo o samo jednom pacijentu i “2izoliranom i netipičnom slučaju”.
No, od tada se pojavilo više pacijenata poput prvog – dovoljno da su liječnici mogli njihovo stanje identificirati kao sindrom “koji nije prije viđen”.
Vlasti pokrajine kažu da trenutno prate 48 slučajeva, ravnomjerno podijeljenih između muškaraca i žena, u dobi od 18 do 85 godina. Ti su pacijenti s područja Akadijskog poluotoka i područja Moncton u New Brunswicku. Vjeruje se da je šest osoba umrlo od te bolesti, prenosi Jutarnji list.
Većina pacijenata simptome je počela doživljavati nedavno, od 2018. nadalje, iako se vjeruje da ih je jedan imao već 2013. godine.
Različiti simptomi
Doktor Marrero kaže da su simptomi raznoliki i mogu varirati među pacijentima.
Isprva mogu postojati promjene u ponašanju poput anksioznosti, depresije i razdražljivosti, zajedno s neobjašnjivom boli, bolovima u mišićima i grčevima kod prethodno zdravih osoba.
Pacijenti često imaju poteškoće sa spavanjem – teška nesanica ili hipersomnija – i probleme s pamćenjem. Mogu se pojaviti brzo napredujuća oštećenja govora koja otežavaju komunikaciju i vođenje tečnog razgovora – stvari poput mucanja ili ponavljanja riječi.
Sljedeći simptom je brzo mršavljenje i atrofija mišića, kao i poremećaji vida i problemi s koordinacijom te nehotično trzanje mišića. Mnogi pacijenti trebaju pomoć hodalice ili invalidskih kolica.
Neki razvijaju uznemirujuće halucinacijske snove ili se bude zbog slušnih halucinacija.
Nekoliko je pacijenata imalo prolaznu Capgrasovu zabludu, psihijatrijski poremećaj u kojem osoba vjeruje da je netko njima blizak zamijenjen varalicom.
“To je prilično uznemirujuće, jer bi, na primjer, pacijent rekao svojoj ženi: ‘Oprostite gospođo, ne možete u krevet, ja sam oženjen muškarac’, pa čak i ako supruga navede svoje ime, rekao bi: ‘Vi niste ta osoba”’, kaže dr. Marrero.
Neurolog iz Monctona vodi istraživanje tog stanja, uz pomoć tima istraživača i savezne agencije za javno zdravstvo.
Sumnjivi pacijenti podvrgavaju se testovima na prionske bolesti i na razna genetska stanja na panelima koji se bave autoimunim poremećajima ili oblicima karcinoma te pretragama na viruse, bakterije, gljivice, teške metale i abnormalna antitijela.
Bolest je vjerojatno stečena, a ne genetska
Ispituju se čimbenici poput okoliša, životnog stila, putovanja, povijesti bolesti te izvora hrane i vode. Testira im se leđna moždina na razne moguće infekcije i poremećaje.
Lijeka nema, osim ublažavanja nekih simptoma. Za sada je teorija da je bolest stečena, a ne genetska.
“Naša prva zajednička ideja je da postoji otrovni element u okolini ovog pacijenta koji pokreće degenerativne promjene”, kaže dr. Marrero.
Neurolog sa Sveučilišta British Columbia, dr. Neil Cashman, jedan je od istraživača koji pokušava razotkriti ovu medicinsku misteriju.
Unatoč tome što pacijenti ne pokazuju tragove niti jedne poznate prionske bolesti, ni to nije potpuno isključeno kao uzrok, kaže.
Druga je teorija kronična izloženost takozvanom ‘ekscitotoksinu’ poput domoične kiseline, što je povezano sa slučajem trovanja dagnjama zagađenih toksinom iz obližnje provincije otoka Princa Edwarda 1987. godine.
Uz gastrointestinalne tegobe, otprilike trećina pogođenih imala je simptome poput gubitka pamćenja, vrtoglavice, zbunjenosti. Neki su pacijenti pali u komu, a četvero ih je umrlo.
Popis teorija o bolesti nije potpun
Doktor Cashman kaže da također razmatraju još jedan toksin – beta-metilamino-L-alanin (BMAA) – koji je impliciran kao okolišni rizik u razvoju bolesti poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, prenosi Jutarnji list.
BMAA proizvode cijanobakterije, obično poznate kao plavozelene alge.
Neki istraživači također vjeruju da je BMAA povezan s neurodegenerativnom bolešću koja je dokumentirana u autohtonom stanovništvu na pacifičkom američkom otočnom teritoriju Guam sredinom 20. stoljeća i pronađena u sjemenkama koje su bile dio njihove prehrane.
Doktor Cashman upozorava da trenutni popis teorija ‘nije potpun’.
“Moramo se vratiti prvim principima, vratiti se na prvo mjesto”, kaže on. “U ovom trenutku u osnovi se ništa ne može isključiti.”
Koliko još ljudi može biti pogođeno ovom bolešću?
Doktor Marrero kaže da je moguće da se radi o širem fenomenu koji se može naći izvan te dvije regije – poluotoka Akadija, s ribarskim zajednicama i pješčanim plažama, i Monctona, gradskog središta – u kojima su nedavno identificirani pacijenti.
“Vidimo li vrh sante leda? Možda”, kaže. “Nadam se da ćemo brzo naći uzrok kako bismo to mogli zaustaviti.”
Iako su oni koji žive u pogođenim zajednicama razumljivo zabrinuti, dr. Marrero poziva ljude da ‘djeluju s nadom, a ne sa strahom.
“Strah paralizira”, poručuje.
