Tomislavgrad je općina od davnina poznata po gastarbajterima. Gotovo da nema kuće iz koje barem jedan član ne radi u Njemačkoj. Podsjetnik na to je i spomenik gastarbajterima koji je podignut u središtu općine, tik uz autobusni kolodvor, mjesto s kojeg su godinama Duvanjke ispraćale muževe na rad u inozemstvo i dočekivale ih za blagdane. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i otvaranjem granica, situacija s iseljavanjem u ovoj općini, jednako kao i u ostalim dijelovima BiH, dodatno se usložnjava.
Čista priroda i zdrava hrana
Sada s kolodvora odlaze cijele obitelji, ispraćaju ih tek slučajni prolaznici. Ipak, ima i onih koji su odlučili ostati. Onih koji smatraju da im Bosna i Hercegovina ima što ponuditi, odnosno da oni svojim radom mogu doprinijeti boljem životu u mjestu gdje su rođeni. Mlada obitelj Kovačević jedna je od njih. Između planina na 900 metara nadmorske visine, na jednom od najvećih kraških polja (Duvanjsko polje, Tomislavgrad) 2013. godine krenula je uspješna poslovna priča ove obitelji. Osnovali su OPG Kovačević te se upustili u proizvodnju matičnog soka od aronije. OPG Kovačević čine Ante (34), Iva (28) te njihovi sinovi Filip i Nikola (6 i 4 godine). Iva je mag. ing. agrobiznisa i ruralnog razvoja te je na neki način ona bila glavni pokretač obiteljskog posla koji u ovoj godini planiraju širiti. “Magistra sam agrobiznisa i ruralnog razvoja Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Naime, tijekom studiranja ‘upoznala sam se’ s aronijom koja je već tada u Hrvatskoj uzela zamaha, dok je na našem području bila gotovo nepoznata. Kao osoba koja je živjela na selu, a zatim studirala agronomiju, vjerujem da je sadnja aronije bila uzročno-posljedična veza načina života. Iskoristili smo priliku, prikupili informacije te smo među prvima u Tomislavgradu na više od 900 metara nadmorske visine podigli nasad aronije”, priča nam Iva. Krenuli su s dvogodišnjim sadnicama, jako malima, ujesen 2013.
“Prvih godina puno smo vremena provodili uništavajući korove - okopavali, frezali, zastirali slamu oko sadnica, zatim piljevine, gnojili stajskim gnojivom, zalijevali”, prisjeća se samih početaka Iva Kovačević. Dodaje kako njihov nasad ima 250 sadnica na površini od približno dva duluma. Uzgajaju je prema načelima ekološke poljoprivrede, što znači svake godine najesen stavljanje stajskoga gnojiva, a tijekom proljeća i ljeta barem tri puta mehanički uništavaju korov (frezom i rukama). Štetnike (prvenstveno dlakavog ružičara) skupljaju ručno, tijekom cvatnje, svakodnevno obilazeći nasad. “Aroniju beremo, u našim klimatskim uvjetima, krajem kolovoza ili početkom rujna. Kao mlada obitelj radimo u punom sastavu, a uloge su podijeljene između muža, dvoje djece i mene”, kaže ova mlada poduzetnica. Danas kao OPG Kovačević prepoznati su kod lokalnih stanovnika te uživaju njihovu podršku. Sve plodove prerađuju u matični sok od aronije. “Nakon što završi cijeli proces berbe, aroniju sameljemo, ocijedimo, pasteriziramo i napunimo u boce. Nikakve vode, emulgatora, šećera ili bilo kakvih dodataka nema u matičnom soku. Predanost svakoj od tehnoloških operacija, svake godine iznova, prateći biljku, osluškujući njezine potrebe, rezultira sokom punog okusa, arome i intenzivne boje. Ne radimo druge proizvode od aronije, ne želimo se raspršiti na više proizvoda, predano radimo da postanemo sinonim za najbolji matični sok od aronije u okolici. Liker radimo samo za obitelj i prijatelje, no postoji mogućnost da i on nađe svoje mjesto na tržištu”, objašnjava nam Iva. A da se predan rad isplati te da je itekako prepoznat, govori podatak o rekordnoj prodaji soka prošle godine. Naime, sav sok OPG-a Kovačević, 500 litara, proizveden prošle godine, svoje kupce pronašao je u manje od mjesec dana od proizvodnje. “Do kraja rujna, za manje od mjesec dana od berbe, sve smo prodali, i to na kućnom pragu. Dobar dio kupaca upravo su naši sugrađani iz dijaspore, no matični sok je išao diljem BiH (Sarajevo, Mostar, Banja Luka). Naše količine nisu velike, to također ulijeva povjerenje potrošačima da nije riječ o intenzivnoj proizvodnji te su zadovoljni da sok imaju priliku kušati, kupiti, darovati”, kaže mlada magistra agrobiznisa i ruralnog razvoja. Budući da za sokom plodova dozrelih na jednom od najvećih kraških polja očito postoji velika potražnja, OPG Kovačević planira širenje proizvodnje.
Poljoprivreda budućnosti
Najesen planiraju proširiti nasad za još nekih 150 - 200 trogodišnjih sadnica aronije. Naglašavaju kako se ne planiraju zaustaviti na aroniji, odnosno nadaju se kako će posaditi još pojedine vrste bobičastog voća, za početak kao mini pilot-projekt, kojim će prošiti svoju ponudu ekobobica.
“Moramo i spomenuti kako razvijamo ideju o sadnji i uzgoju jagoda na ekološki način”, kaže Iva. Za sve ovo imaju ogromnu podršku obitelji, koja im, kažu, jako puno znači. Vrijeme je danas dragocjeno i sreća je kada imaš koga nazvati/zamoliti da priskoči u pomoć kada je to potrebno”, navode iz OPG-a Kovačević. Budući da je magistrirala ruralni razvoj, pitali smo Ivu može li, prema njezinu mišljenju, BiH umjesto jednog od najvećih uvoznika hrane postati izvoznik zdravog odnosno ekološki uzgojenog voća i povrća.
“Za početak smatram kako je važno da se BiH na globalnom tržištu pozicionira kao prostor na kojemu se može proizvoditi zdrava hrana te da je kao takvu vide druge države. Proces je to koji traje, ali koji je vrijedno započeti. No, za takvo što potrebni su ljudi (koji će ostati dosljedni u bavljenju poljoprivredom), struka (koja će ih usmjeravati) te novac (domaći i inozemna ulaganja). S tim u vezi ideje i planove važno je spustiti na lokalnu razinu, do poljoprivrednika, tako da se ljudi osjećaju sigurnima dok rade tu svoju poljoprivrednu djelatnost jer smatram kako je nedopustivo da na poljoprivrednom proizvodu više zaradi nakupac nego sam proizvođač”, objašnjava ova mlada poduzetnica. Dodaje kako je ruralni razvoj toliko širok pojam, obuhvaća poljoprivredne i nepoljoprivredne djelatnosti, a to je svakako prostor u kojemu trebamo tražiti svoju priliku.
“Europska unija sve više podupire nepoljoprivredne djelatnosti na selu, a naša sela predstavljaju zdravu, nezagađenu, autentičnu okolinu. Nadam se da će nadolazeće generacije spoznati činjenicu da poljoprivreda nije samo djelatnost kakvom su je do sada poznavali, da će se u nadolazećim godinama stvoriti prilike iz kojih ćemo svi tražiti način za ostanak na selu, kao i BiH uopće”, zaključila je Iva.
