Stanovnici BiH s roditeljima žive gotovo četiri godine dulje nego što je to prosjek u zemljama Europske unije. Prema podacima Eurostata za 2023., mladi u Europskoj uniji napuštaju roditeljski dom u prosjeku s 26,3 godine. Prosječna dob varira među zemljama EU-a, pokazujući značajne razlike. Najviša prosječna dob, 30 godina i više, zabilježena je u Hrvatskoj (31,8 godina), Slovačkoj (31), Grčkoj (30,6), Španjolskoj (30,4) i Italiji (30). S druge strane, najniža prosječna dob, ispod 23 godine je u Finskoj (21,4 godine), Danskoj (21,8 godina), Švedskoj (21,8) i Estoniji (22,8). A kakvo je stanje kada su u pitanju mladi u BiH?
Koji su razlozi?
Iako ova zemlja nije uvrštena na Pixsellovu grafiku, podaci iz drugih istraživanja pokazuju kako se mladi u BiH na samostalan život odlučuju uglavnom nakon napunjenog tridesetog rođendana. Razloga za ovako kasno napuštanje roditeljskog doma je više, a najčešće prevladavaju oni financijske prirode. Visoka stopa nezaposlenosti je veliki problem za mlade koji nakon završene srednje škole ili studija u većini slučajeva vrlo brzo izgube nadu da će imati siguran posao. A to je uvjet za kreditnu sposobnost koja je velikoj većini stanovnika BiH nužna ako žele vlastiti krov nad glavom.
Ovakvoj statistici doprinosi i stanje na tržištu nekretnina. Uz to što je ponuda sve lošija, cijene nekretnina posljednjih godina u BiH doslovno divljaju te i oni kreditno sposobni teško mogu do novčanih iznosa koji su im potrebni kako bi si priuštili vlastiti životni prostor. Sve to, kao i konstantan rast svakodnevnih troškova, razlozi su zbog kojih se većina mladih odlučuje na što dulji život s roditeljima. Posljednji službeni podaci o broju mladih koji žive s roditeljima nastali su prilikom popisa stanovništva 2013. Prema tim podacima, u trenutku vršenja popisa više od 186.000 građana BiH starijih od 30 godina živjelo je s roditeljima. Novija istraživanja pokazuju kako je taj broj u međuvremenu značajno porastao. Tako novi podaci pokazuju da na prostoru BiH više od 200.000 građana do 35 godina starosti živi u domovima u kojima su odrasli. Tu pojavu nedavno je za medije komentirala i sociologinja Smiljana Vovna kazavši kako takvi statistički podaci ne trebaju čuditi s obzirom na to da su mladi ljudi u velikom problemu jer ne mogu osigurati osobnu egzistenciju. Istaknula je kako bi, da je riječ o nekom ranijem vremenu, razloge za nenapuštanje roditeljskog doma našla u patrijarhalnoj obitelji balkanskih prostora, gdje se njeguje takav oblik zajedničkog života, međutim, danas su uzroci za to sasvim druge prirode, zbog čega, prema njezinu mišljenju, odluka da žive u zajednici ili ne zasnivaju svoje obitelji ne treba čuditi.
Zaštitnički odnos
Psiholozi pak smatraju kako, osim financijskih razloga, mladi ljudi često odgađaju osamostaljenje jer se nisu spremni suočiti s obvezama iz svijeta odraslih. S druge strane, roditelji na našim prostorima gaje prezaštitnički odnos prema djeci te su više usmjereni na njihovo zadržavanje u obiteljskom domu, ne učeći ih samostalnosti, nego što je to možda slučaj u nekim drugim europskim ili svjetskim regijama. Kada je riječ o ostalim zemljama na Balkanu, u Srbiji je prosjek godina za osamostaljivanje 29, a Albanija, S. Makedonija, Grčka i Bugarska imaju istu prosječnu dob - 28 godina.
Koji su razlozi?
Iako ova zemlja nije uvrštena na Pixsellovu grafiku, podaci iz drugih istraživanja pokazuju kako se mladi u BiH na samostalan život odlučuju uglavnom nakon napunjenog tridesetog rođendana. Razloga za ovako kasno napuštanje roditeljskog doma je više, a najčešće prevladavaju oni financijske prirode. Visoka stopa nezaposlenosti je veliki problem za mlade koji nakon završene srednje škole ili studija u većini slučajeva vrlo brzo izgube nadu da će imati siguran posao. A to je uvjet za kreditnu sposobnost koja je velikoj većini stanovnika BiH nužna ako žele vlastiti krov nad glavom.
Ovakvoj statistici doprinosi i stanje na tržištu nekretnina. Uz to što je ponuda sve lošija, cijene nekretnina posljednjih godina u BiH doslovno divljaju te i oni kreditno sposobni teško mogu do novčanih iznosa koji su im potrebni kako bi si priuštili vlastiti životni prostor. Sve to, kao i konstantan rast svakodnevnih troškova, razlozi su zbog kojih se većina mladih odlučuje na što dulji život s roditeljima. Posljednji službeni podaci o broju mladih koji žive s roditeljima nastali su prilikom popisa stanovništva 2013. Prema tim podacima, u trenutku vršenja popisa više od 186.000 građana BiH starijih od 30 godina živjelo je s roditeljima. Novija istraživanja pokazuju kako je taj broj u međuvremenu značajno porastao. Tako novi podaci pokazuju da na prostoru BiH više od 200.000 građana do 35 godina starosti živi u domovima u kojima su odrasli. Tu pojavu nedavno je za medije komentirala i sociologinja Smiljana Vovna kazavši kako takvi statistički podaci ne trebaju čuditi s obzirom na to da su mladi ljudi u velikom problemu jer ne mogu osigurati osobnu egzistenciju. Istaknula je kako bi, da je riječ o nekom ranijem vremenu, razloge za nenapuštanje roditeljskog doma našla u patrijarhalnoj obitelji balkanskih prostora, gdje se njeguje takav oblik zajedničkog života, međutim, danas su uzroci za to sasvim druge prirode, zbog čega, prema njezinu mišljenju, odluka da žive u zajednici ili ne zasnivaju svoje obitelji ne treba čuditi.
Zaštitnički odnos
Psiholozi pak smatraju kako, osim financijskih razloga, mladi ljudi često odgađaju osamostaljenje jer se nisu spremni suočiti s obvezama iz svijeta odraslih. S druge strane, roditelji na našim prostorima gaje prezaštitnički odnos prema djeci te su više usmjereni na njihovo zadržavanje u obiteljskom domu, ne učeći ih samostalnosti, nego što je to možda slučaj u nekim drugim europskim ili svjetskim regijama. Kada je riječ o ostalim zemljama na Balkanu, u Srbiji je prosjek godina za osamostaljivanje 29, a Albanija, S. Makedonija, Grčka i Bugarska imaju istu prosječnu dob - 28 godina.
