Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine formiralo je predmet protiv visokih bošnjačkih dužnosnika, predsjednika Stranke demokratske akcije Bakira Izetbegovića, njegova bliskog suradnika i dugogodišnjeg obavještajnog dužnosnika Osmana Mehmedagića Osmice, kao i nekadašnjeg prvog čovjeka tajne bošnjačke policije - Agencije za istrage i zaštitu (AID) Kemala Ademovića po prijavi da su povezani s nerazjašnjenim političkim ubojstvima, među kojima je i ono Joze Leutara, hrvatskog doministra unutarnjih poslova Federacije BiH, piše Večernji list BiH.
Glasnogovornik Tužiteljstva Bosne i Hercegovine Boris Grubešić potvrdio je ove navode.
Provjera navoda
- Predmet je formiran po prijavi Edina Garaplije i postupajući tužitelj će provjeriti navode. Predmet je formiran u skladu s procedurama, kao i u svim drugim slučajevima kada netko podnese prijavu tužiteljstvu - rekao je Grubešić. Prijava Edina Garaplije, koji je nedavno objavio knjigu "Tajni vilajet" kojom je najavio raskrinkavanje više odgovornih, rađa nadu da bi se konačno mogla doznati istina koju je očito dobro prikrivala državna mafija. Posebno je to bilo jasno u slučaju likvidacije doministra Leutara. Garaplija je bio bivši pripadnik najprije Službe državne sigurnosti Bosne i Hercegovine, a zatim i AID-a. Sredinom 1996. godine postao je zamjenik načelnika centra za tajni nadzor tadašnje državne obavještajne agencije AID, a prema svjedočenju, tadašnji direktor AID-a Kemal Ademović zadužio ga je da istraži djelovanje jedinice "Ševe", napose Nedžada Herende, za kojega je ustvrdio da je sudjelovao u desecima likvidacija. Nisu poznati detalji kaznene prijave oko atentata autobombom na doministra Jozu Leutara u proljeće 1993. godine, no u knjizi Garaplija otkriva što bi mogao biti uzrok. - Osim misteriozne eksplozije u sarajevskom naselju Ciglane u kojoj su smrtno stradali supruga i šogor generala (Sefer) Halilovića, nakon rata su se dogodile još dvije nikad razjašnjene eksplozije. Prva 28. ožujka 1999. godine kada je u eksploziji bombe podmetnute ispod službenog automobila ubijen Jozo Leutar, tadašnji zamjenik ministra policije Federacije BiH. Jozo je bio veliki profesionalac u istražiteljskom poslu. Strpljivo je prikupljao dokaze o ogromnom ratnom kriminalu u opkoljenom Sarajevu, povezanom sa švercerskim i kriminalnim krugovima. Milijuni tako stečenog novca bili su oprani kroz neke bosanske i hrvatske banke i izmješteni na tajne račune u inozemstvu. Leutar se intenzivno bavio prikupljanjem informacija o ratnim donacijama i javno je tvrdio da jedan značajan dio pripada hrvatskoj strani. Posebno se zanimao za prikupljene donacije u Turskoj i arapskim zemljama, gdje se na tajnim računima u bankama dalje nalazilo na stotine milijuna dolara. Zatražio je službeno da mu se omogući uvid u te tokove novca, zbog čega je ubrzo došao pod udar paraobavještajaca - navodi u knjizi Garaplija.
Zapalio se telefaks
A poveznicu s tim novcem imao je upravo Izetbegović, tvrdi Garaplija. Dodaje kako je veliki dio dokumenata koje je zadržao iz vremena djelovanja Agencije za istrage i zaštitu pohranio na sigurno te podijelio sa stranim obavještajcima. Prvi put je otkrio kako je Leutar bio svjestan da mu se glava nalazi u torbi te da je konstantno bio praćen. Tada je obnašao dužnost u MUP-u Federacije BiH. - Sredinom 1996. godine Jozo je otkrio da ga prate, prisluškuju, kada mu se u uredu zapalio telefaks uređaj u koji je bilo ugrađeno tajno sredstvo za prisluškivanje. Nakon afere Leutar se povukao iz MUP-a na neko vrijeme, ali se ubrzo vratio želeći završiti započete istrage. Eksplozivnom napravom je spriječen u svojim nakanama. U gužvi nakon atentata i pružanja pomoći nestala je Jozina aktovka s dokazima o kriminalu o kojem je javno govorio -piše u knjizi Garaplija. Njegovi navodi dragocjeni su za nastavak istrage koja desetljećima tapka u mjestu. Čak i unatoč tome što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine prije nekoliko godina naložio Tužiteljstvu BiH da do kraja istraži slučaj atentata na doministra. I prije smo pisali kako su istražitelji ispitali više svjedoka vezano uz to ubojstvo, ali nije poznato jesu li se Tužiteljstvo i istražitelji pozabavili ključnim akterima montiranja kaznenog, a poslije i pravosudnog postupka. Ponajprije Faikom Lušijom i bivšim ministrom unutarnjih poslova Mehmedom Žilićem. Nečasnu ulogu imao je i američki general Jacques Paul Klein.
