Ekipa istraživača s američkog sveučilišta u Marylandu provela je istraživanje o tome koliko dobro možemo prikriti vlastite tajne.
No, kako bi okupljanje ljudi i njihovih prijatelja koji bi te tajne eventualno znali podiglo pokoju obrvu, odlučili su se na drugačiju metodu. Provjeravali su e-mailove onih koji su pristali na istraživanje.
Jasno je kako su najčuvanije tajne one o preljubu ili homoseksualnosti, no bilo je i onih koji su skrivali bolesti, pa onda i sve za što su oni koji su sudjelovali smatrali da će im uništiti profesionalne živote. Svi su pristali dati pristup svojim e-mailovima, ukupno 59.000 poruka. Ispostavilo se da su oni koji tajne imaju daleko društveno aktivniji.
Ranija su istraživanja pokazivala da su takve osobe povučenije. Primjerice, nastojali su održati odnose s onima koje su zapravo skrivali. Zanimljivo je pogledati i način komunikacije s onima koji su njihovu tajnu znali. Oni koji tajnu imaju nastojali bi gotovo pa imitirati jezik onih kojima su tajnu povjerili. U toj je komunikaciji i puno negativnih riječi poput “bol”, “ružno” i “zločesto”, a onda i riječi koje bi označavale uzročno-posljedičnu povezanost.
Primjetno je i kako se u komunikaciji prema onima pred kojima se tajna skriva nastoji biti najnormalniji. Očito ne i s potpunim uspjehom. Zašto baš e-mail? Ispostavilo se da je baš ova vrsta komunikacije pogodna jer premošćuje privatni i profesionalni život mnogih ljudi.
