Teška ekonomska i komplicirana politička situacija koja generira nesigurnost građana i osjećaj besperspektivnosti, za nadbiskupa vrhbosanskog mons. Tomu Vukšića je društveni kontekst koji se uglavnom na isti način odnosi na sve stanovnike BiH te za posljedicu ima upravo spomenuta osjećanja. Tu muku, kaže on u intervjuu za Fenu, vjerojatno osjećaju svi ljudi bez obzira na njihova vjerska uvjerenja ili bilo koju drugu pripadnost.
- No vjerojatno se ona malo više reflektira na katoličkoj zajednici, negoli na drugima, jer je katolika manje od drugih. Ali gospodarsku situaciju, u kojoj je teško naći i zadržati siguran posao te imati primanja koja omogućuju dostojanstven standard i druga očekivanja čovjeka 21. stoljeća, koju obilježava korupcija i u kojoj ljudska pojedinačna i kolektivna prava često nisu poštivana, i tako redom, trebaju rješavati oni čija je to zadaća – podvlači nadbiskup.
U adventsko vrijeme i uoči najznačanijeg katoličkog blagdana Božića, mons. Tomo Vukšić koji je od 29. siječnja ove godine na poziciji nadbiskupa vrhbosanskog naslijedio kardinala Vinka Puljića, govorio je za Fenu o brojnim temama, primarno današnjem životu građana a time i katolika u BiH, aspektima rada Katoličke crkve, siromašnima, moralnim i ljudskim postulatima te uzburkanoj svjetskoj geopolitičkoj sceni.
Kao zadaću predstavnika vjerskih zajednica, u kontekstu današnjeg društvenog trenutka, vidi stalno pozivanje na poboljšanje stanja i biti svjedocima nade te, koliko je moguće, u dijalogu i pozitivnim primjerima i njihovim isticanjem širiti optimizam.
- I već sam više puta kazao da promicanje dijaloga, nade i optimizma smatram vrlo važnom čašću i obvezom i trudit ću se u tomu koliko mi god bude moguće – ustvrdio je.
Promišljajući o aktualnim tektonskim poremećajima u odnosima svjetskih sila, kada su sve prisutnije aluzije na mogući novi svjetski rat i potencijalnu nuklearnu opasnost, nadbiskup vrhbosanski podvlači da je mir Božija i općeljudska vrednota te da u promicanju mira bh. vjerske zajednice daju vlastiti doprinos.
Smatra da samo u miru čovjek može živjeti na dostojan način, a društva se razvijati. Svako ugrožavanje mira i posebice svako oduzimanje ljudskoga života, kazao je on, izravan je napad i na Božiju volju koja zapovijeda: Ne ubij! Bez mira sve na neki način postaje ugroženo, poručio je nadbiskup.
On naglašava da kršćanin ne bi smio biti ništa drugo doli mirotvorac. Naime, navodi da je mir u kršćanstvu do te mjere važan da je Isus za ljude, koji ga grade, kazao: "Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božijim zvati!". Stoga, podvukao je, i njegovo biskupsko geslo koje je izabrao na početku službe, glasi: "Mir vam svoj dajem".
- To su Isusove riječi, koje su zabilježene u Svetom pismu. Na tom planu želim dati skroman doprinos zbog toga što dragi Bog od nas to traži i, istovremeno, zbog toga što čovjek samo u miru može biti zadovoljan i graditi svoju sreću. I prastara je kršćanska molitva koju ovdje ponavljam: Od rata i zla svakoga oslobodi nas, Gospodine! I sve ljude na zemlji blagoslovi, dragi Bože, trajnim i pravednim mirom. I sve ih učini poniznim graditeljima i čuvarima takva mira – ustvrdio je mons. Tomo Vukšić.
Za važnost multietničke suradnje te koliko je ona presudna za pomirenje naroda u BiH i vraćanje narušenog povjerenja, mons. Tomo Vukšić smatra da je suradnja njihovo poslanje, njihova čast i njihova obveza. Naglašava da je pri traženju rješenja za sva otvorena pitanja dijalog za kršćane jedina moralno prihvatljiva metoda. A strpljenje, uz mudrost i razboritost, je najpotrebnija krepost.
- Pri tomu i vjerske zajednice, naravno, imaju svoju ulogu, posebice pokazivanjem pozitivnih primjera u izgradnji uzajamnoga povjerenja, društvene sloge i općega dobra, u odgajanju za dobro i u čišćenju pamćenja, osobnog i kolektivnog, a sve u službi konkretnoga čovjeka, njegova dostojanstva i njegovih prava. Sve to dio je poslanja također nas katolika. I zajedno s drugima želimo dati svoj doprinos – podvukao je.
Komentirajući pitanje da li je generalno vjera u današnje vrijeme u krizi i koliko se Crkva snalazi u dobu novih trendova, sada već društveno prihvatljivih, Tomo Vukšić je mišljenja da ako se vjeru promatra kroz način kako ljudi (ne)prihvaćaju i (ne)prakticiraju njezina načela, ona je uvijek u većoj ili manjoj mjeri i u različitim vremenima na različite načine, bila i jest u krizi.
On podsjeća da je čovjek oduvijek istovremeno i činio dobro i bio sklon kršenju Božijih zapovijedi. Tajna dobra i tajna zla, podvukao je, u čovjeku se često susreću.
- Velika je to zagonetka. Velika je zagonetka i suvremena "kolektivna apostazija", o kojoj se često govori kao fenomenu našega doba u nekim dijelovima svijeta. No ako čovjek ne poštuje temeljne ljudske i moralne vrijednosti to svakako nije dobro, ali to ne dovodi u pitanje njihovu unutarnju moralnu snagu jer, usprkos eventualnom njihovu neprihvaćanju, te vrijednosti jesu i ostaju vrednote. I stalno valja pozivati na obvezu da im se čovjek vraća, da ih prihvati i provodi u djelo – istaknuo je.
Govoreći o broju katolika u BiH koji su u stanju socijalne potrebe, nadbiskup vrbosanski podsjeća da Katolička crkva ima svoje karitativne ustanove i vrši karitativno djelovanje te je svaki vjernik pozvan, prema svojim mogućnostima, vršiti konkretna djela kršćanske ljubavi prema svakom čovjeku koji je u potrebi.
On to vidi kao neizostavan dio kršćanstva, jer je ljubav prema čovjeku u potrebi bitna i strukturalna oznaka kršćanske vjere. U središtu te ljubavi je čovjek, koji treba pomoć, bez obzira na njegova vjerska uvjerenja ili neku drugu pripadnost. Pri tomu, dodao je, pojedini vjernik je najvažniji dio toga djelovanja Crkve.
- A Crkva nastoji pomoći svima koliko je moguće, pokazati dobar primjer i pozivati na uzajamnu solidarnost posebice sa siromasima i onima koji trpe bilo koji oblik oskudice. Bilo duhovne, psihološke ili materijalne oskudice. U toj dobroti kršćanski vjernik i Crkva kao ustanova jednostavno nemaju pravo na umor i zastoj – naglasio je mons. Tomo Vukšić.
Nadbiskup vrhbosanski govorio je i o velikom problemu s kojim se Bosna i Hercegovina suočava, a može imati dalekosežne posljedice po budućnost zemlje – odlazak ljudi, posebno mladih, u potrazi za boljim životnim standardom. Podsjeća da je o demografskom pitanju i s njim povezanim velikim iseljavanjem, kroz proteklih dvadesetak godina pisao više puta i, upravo zbog posljedica - negativnog odražavanja na demografsku strukturu stanovništva, stručni kadar i generalno atmosferu perspektivnosti, upozoravao na njegovu egzistencijalnu važnost.
- Važno je to za pojedince ali i za cijelo društvo, također zbog prava ljudi da imaju dostojan život tamo gdje su rođeni i, naravno, poštujući pravo svakoga čovjeka da bira mjesto gdje će živjeti. Činili su to i drugi i ukazivali na potrebu da države, koje su pogođene tim problemom, traže sustavna rješenja – ocijenio je.
Jedan od problema koji već godinama opterećuje vjerske zajednice, pa i Katoličku crkvu, je povrat imovine tih zajednica. Nadbiskup vrhbosanski u tom kontekstu smatra da je ispravljanje svake nepravde prije svega moralno pitanje.
Jedna od nepravdi iz prošlosti je tema oduzete imovine, koju treba vratiti oštećenim vlasnicima ili njihovim potomcima na neki od načina koji suvremeni zakoni poznaju.
No, nadbiskup podjeća da imovina nije oduzeta samo Crkvi i drugim vjerskim zajednicama, nego u još mnogo većem broju slučajeva brojnim fizičkim osobama koje su često članovi neke od vjerskih zajednica.
- I, prema mom razumijevanju morala i pravde, bila bi velika nepravda ako bi se to pitanje rješavalo na neki selektivan način. Bila bi nepravda da se nešto, na primjer, vraća samo Crkvi kao ustanovi a da se ne vrati također imovina pojedinim ljudima, bez obzira jesu li ili nisu članovi Crkve. Međutim, u BiH još uvijek ne postoji ni zakon o povratu oduzete imovine. To jest, pomaka još uvijek nema. I zato nema potrebe, barem u ovom trenutku, nabrajati oduzeta dobra Crkve: umjetnine, knjige, građevine, zemljišta – kategoričan je mons. Tomo Vukšić.
Kada je riječ o "snalaženju" na poziciji nadbiskupa vrbosanskog, mons. Tomo Vukšić mišljenja je da dužnosti i obveze svakog katoličkog biskupa uvijek trebaju biti odgovor na duhovne potrebe vjernika i svećenika biskupije koja mu je povjerena kao dušobrižniku.
- Zato su moje prve aktivnosti bile u tom smjeru kao što će i sva moja buduća nastojanja biti prije svega ovisna o pastoralnim očekivanjima i potrebama crkvene zajednice. U ovom razdoblju sam obilazio župne i druge crkvene zajednice, redovnike i redovnice, i primao njihove predstavnike. Pažljivo sam slušao njihova mišljena, iskustva i savjete. Bilo je naravno i mnogo susreta, kod kuće i po svijetu, s predstavnicima Crkve i različitih društvenih, kulturnih, obrazovnih i odgojnih ustanova i pokreta, a također i s predstavnicima drugih Crkva i vjerskih zajednica, jer susretanje i dijalog su također dio poslanja svakoga biskupa – zaključio je u intervjuu za Fenu nadbiskup vrhbosanski mons. Tomo Vukšić.
