Za razliku od većine europskih zemalja, gotovo sve zemlje zapadnog Balkana planiraju izgraditi nove termoelektrane na ugljen, a prema najnovijoj analizi CEE Bankwatcha, niti jedan od projekata, uključujući i projekte iz BiH, nisu dokazali da će biti u skladu s novim standardima Europske unije koji se odnose na zagađenje zraka, upozoravaju iz ekoloških udruženja.
EU je krajem travnja usvojila nove tehničke standarde (LCP BREF) za velika postrojenja za sagorijevanje koji su zasnovani na najboljim raspoloživim tehnikama za kontrolu zagađenja zraka, vode i tla, kao i za limitiranje štetnih emisija plinova, koje se mora dostići primjenom tih tehnika.
Analiza mreže Bankwatch Network obuhvatila je osam postrojenja na ugalj ukupnog planiranog kapaciteta 2,6 GW u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Kosovu i Crnoj Gori, plus postrojenje Stanari u BiH koje je počelo s radom u rujnu 2016.
Međunarodni stručnjak za okoliš i razvoj dr. Viktor Simončič koji je sudjelovao u izradi zakonskih rješenja i dokumenata iz oblasti okoliša u gotovo svim zemljama regije ističe da europske države više ne grade termoelektrane na ugalj jer su izgradile sve što su mogle i trebale poodavno, termoelektrane na ugalj koriste godinama, koriste ih i danas.
- Ne vidim zašto bi se toga trebalo odreći ovdje. Ovim ne zastupam da je mudro i dalje koristiti ugalj na sadašnji način. Ozbiljno sam zabrinut za problem klimatskih promjena. Ali, kako god to čudno izgledalo, za njih su gotovo u cijelosti krivi najrazvijeniji na što možda najslikovitije upozorava profesor Aleksandar Knežević iz Sarajeva – podsjeća Simončič.
- Smatram gotovo pa perverzijom, kada se u Bosni i Hercegovini prijeti s obvezom ispunjavanja nekih budućih obveza, koje još ne ispunjavaju niti najbogatiji. Posebno ne razumijem kako netko ima čak i minimum moralnosti tražeći tako nešto u istom trenutku kada američki predsjednik Donald Trump hladno otkazuje ispunjavanje obveza iz Pariškog sporazuma – naglašava.
Također tvrdi što se tiče izgradnje tremoelektrana na ugalj i u Bosni i Hercegovini, a i u regiji ne vidi razlog zašto bi se od toga odustalo ako postoje jasni ekonomski nacionalni i lokalni interesi.
- Što se tiče mogućeg zagađenja zraka, onog dijela koji može izravno djelovati na zdravlje ljudi i na neposredni okoliš, termoelektrane će se graditi, a i grade se (primjer Stanari) po strogim standardima. U tome ne vidim problem. Dapače, u Bosni i Hercegovini vidim čak problem da se kod novih objekata na neki način pretjeruje sa smanjenjem emisija na primjer SO2, iako bi se veći ekonomski i okolišni efekt postigao kada bi se planiralo smanjenje emisija na državnoj razini, gdje bi se za uloženu KM postiglo veće smanjenje emisija, a ne da se inzistira na najvišim standardima (samo) kod novih postrojenje – kaže Simončič.
Smatra također da je ugalj jedan od mogućih resursa za razvoj BiH jer su razvoj i nova radna mjesta nužni.
- Budete li pretjerivali u standardima i ne budete prilagodili razvoj svojim mogućnostima, budete li slijepo slušali diktat iz EU i iz nekih sličnih asocijacija, kao što je i energetska zajednica, uvjeren sam da ćete sačuvati okoliš, ali sam i više nego siguran da ćete izgubiti mladost. Bez radnih mjesta nastavit će se iseljavanje, koje je, ako su moje informacije točne, poprimile još veće razmjere nego, naprimjer, u Hrvatskoj. Gubitak humanog kapitala može postati pogubno. Zato bi, kao kod primjera „poštivanja najstrožih standarda“ trebala velika mudrost, posebno političara. Prema EU treba nastupiti braneći nacionalni interes i ne prihvaćati standarde koje ne mogu ispuniti još niti najbogatiji – ističe Simončič te dodaje da za to treba puno znanja i političke odgovornosti.
Navodi i da je iskorištavanje hidropotencijala jedan od važnijih razvojnih mogućnosti.
- U BiH iskorištavanje hidropotencijala je čak i nužnost imaju li se u vidu posljedice poplava otprije nekoliko godina. Pri korištenju hidropotencijala potreban je poseban oprez. Investitori će htjeti što više vode za sebe, a zeleni će htjeti da vode i rijeke postanu džungla. Istina je negdje između, uz pravilno razumijevanje načela biodiverziteta – navodi te smatra da poseban oprez zaslužuju male hidrocentrale, kod kojih se čini se dozvole daju čak i olako.
