Prvi put u povijesti SDP-a BiH izbori će se održati sustavom “jedan birač - jedan glas”. Članovi stranke moći će birati između aktualnog predsjednika Nermina Nikšića i dvojice uglednih dužnosnika Svetozara Pudarića i Edina Delića. U usporednom intervju za Večernji list BiH govore o ključnim izazovima.

Zašto bi članovi SDP-a podržali vas za predsjednika stranke u odnosu na druge kandidate?

DELIĆ: U fokusu promjena koje želim uvesti u SDP-u tri su veoma važne oblasti: 1. demokratizacija i unutarnje jačanje SDP-a; 2. jačanje društvenog utjecaja SDP-a u skladu s principima socijaldemokracije i 3. strukturalna promjena SDP-a kako ne bi dominantno bio “federalno-bošnjačka socijaldemokratska stranka” i u kojoj će se moći prepoznati pripadnici svih društvenih skupina u BiH - posebno manjinske i ugrožene. Kada je u pitanju prvi prioritet, SDP je nužno reformirati tako da se oslobodimo utjecaja skupine dužnosnika koji su interese Partije i društva podredili svojim interesima pozicioniranja unutar SDP-a. Glavni odbor i Predsjedništvo je nužno birati tako da budu istinski odraz unutarnje organizacije, a ne “dogovorene većine” koja se lobira na Kongresu. Zalažem se da se mjesta u Glavnom odboru odrede na način kako određujemo strukturu izaslanika na Kongresu. Neka se svakoj organizaciji odredi broj mjesta, a da se pri tome mora voditi računa o nacionalnoj, spolnoj, obrazovnoj, socijalnoj i svakoj drugoj strukturi koja čini ili treba činiti SDP. Oštro se suprotstavljam današnjem načinu popune i rada Glavnog odbora i Predsjedništva. Previše je tu ljudi iz Sarajeva i pojedinaca koji “imaju dobre odnose sa središnjicom” na način da se prema svojim bazama ponašaju namjesnički. Pogledajte koju razinu ugleda i podrške imaju SDP-ovi dužnosnici iz Tuzlanske ili Hercegovačko-neretvanske županije ili bilo koje druge županije koje čini uži tim podrške današnjem predsjedniku. Ja, kao predsjednik SDP-a, inzistirat ću na tome da na visokim stranačkim mjestima u Sarajevu nemaju što tražiti oni koje ne podržava njihova baza i koji ne jačaju SDP u svojim sredinama. 
Glede unutarnjeg jačanja SDP-a, smatram kako je nužno “osloboditi kreativnost” ljudi u našoj Partiji, uz istodobno organizacijsko jačanje, tako da nas jačaju naše polemike, da suprotstavljamo svoje stavove i da se iscrpljujemo do krajnjih granica tražeći najbolja rješenja. I konačno, mislim da bi SDP morao imati neku vrstu “senata”, “foruma mudraca” ili nešto slično, ipak mnogo jače od vijeća, kojih danas imamo mnoštvo, a imaju minoran utjecaj. U takav “senat” ne bi mogli ući SDP-ovi visoki dužnosnici, ali bih vrlo rado u takvom tijelu vidio neovisne intelektualce te ljude dokazane vjerodostojnosti i stručnosti. Na ovakvom tijelu trebalo bi raspraviti sva teška i složena politička pitanja. Rado bih u to tijelo pozvao i ugledne intelektualce ili javne radnike koji nisu članovi SDP-a, naših prijatelja iz susjednih zemalja ili inozemstva, a koji čak i nisu uopće politički svrstani. SDP treba pred takvim forumom provjeravati svoje bitne stavove. Svijet oko nas nije crno-bijel ili lijevo-desni, a danas se u SDP-u ostrašćeno i s namjerom da se protivnika diskreditira raspravlja o ovakvim temama. 
Mi danas imamo političkog direktora s kojim je malo tko raspravljao o bilo kojoj političkoj temi. Krupne strateške političke odluke donose i pred kamerama priopćavaju mladi i neiskusni političari. Nitko nema pravo, pa čak ni predsjednik, imputirati svoj stav kao univerzalno dobar za SDP. Morate, gospodo, o tome široko raspravljati s članstvom, uvjeriti relevantnu većinu da je to ispravno i tek onda djelovati. Lobiranje većine u Glavnom odboru, protivno stavovima najveće većine članstva, štetno je za SDP i to smo mogli vidjeti. Jačanje društvenog utjecaja SDP-a na principima socijaldemokracije vidim u radikalno većoj razini aktivizma naših ljudi na terenu. Prvo krenimo od izabranih zastupnika u zakonodavnim tijelima. Nije smisao bilo kakvog djelovanja, a posebno oporbenog, samo povremeno ispaliti neku inicijativu i skupljati svoje govore u knjige. Naši zastupnici moraju biti uz građane, staviti se na raspolaganje inicijativama sindikata, nevladinog sektora, radnika, boraca, ekoloških aktivista i slično. Za plaće veće od 5000 KM moraju biti na terenu i donositi u SDP probleme i ideje ljudi s terena, a na teren prenositi poruke Partije. Ništa manje ne mislim da trebaju biti aktivni predsjednici svih organizacija, vijeća, interesnih skupina i slično. Premalo je aktivizma u SDP-u. 
Osim toga, mi u društvu moramo se hvatati svih raspoloživih sredstava kako bismo provodili svoje političke ciljeve. Dijelimo se stalno unutar SDP-a o temi tko danas jest nacionalna stranka, a tko nije ili tko je nama prirodni partner. Dolazimo do apsurda, npr. da nam SNSD nije prihvatljiv, a SDS jest. Mnoštvo je ovih apsurdnih primjera. Vođenje Partije može se možda usporediti i s utakmicom. Na teren izlazite s jednom taktikom, a onda prilagođavate sve što možete da biste postigli što veći broj pogodaka. Na kraju, kad budu izbori, vidi se koliko ste dobro igrali. Priče o jakom i stabilnom SDP-u, koji iz godine u godinu pada i gubi utjecaj, iluzija su koja čini sretnim manjinu koja jaše na stranačkim privilegijama, kompenzacijskim listama ili neizravnim zastupničkim mandatima u domovima naroda. Vrhunac neukusa i perverzije jest kada neka osoba s kompenzacije govori da mi, kao pobjednička stranka, u Tuzlanskoj županiji trebamo biti oporba, a da SDP u SŽ-u, kao četvrti na listi, treba biti vlast. Treća oblast djelovanja svodi se na jačanje SDP-a na cijelom prostoru Republike Srpske i zapadne Hercegovine. Moram mijenjati profil Partije, tako da u njoj smisao svoga djelovanja vide i mladi iz Rogatice, Foče, Gruda ili bilo kojeg drugog mjesta. Nedopustivo je da naši politički stavovi koje izriču neki dužnosnici često odišu s više nacionalističkog nego stavovi SDA. Teren mržnje, podjela, uvreda, nadigravanja po medijima i slično nije naš teren. Trebamo te prakse napustiti i mobilizirati ono najbolje u ljudima. Naši ljudi su mnogo bolji od politika koje ih predstavljaju. 
E, tu vidim našu priliku. Postanimo dobra politika koliko su naši ljudi dobri, a onda će nas prepoznati - ne brinite se za to, već smo isprobali u Lukavcu i u Tuzlanskoj županiji. Glas za Svetozara Pudarića također je glas za promjene. Svetozar i ja čujemo se gotovo svaki dan i odlučni smo pružiti punu podršku onom tko ostvari pobjedu. Obojica (s pravom) mislimo da imamo nešto bolje šanse. S obzirom na to da naši izbori imaju dva kruga, ako nitko ne osvoji više od 50% u prvom krugu, naše kandidature nisu kontradiktorne ni na koji način. Čak i da je bilo još više kandidata, meni bi bilo draže. Neka ljudi imaju mogućnost izbora.

Glas za aktualnog predsjednika gospodina Nermina Nikšića značit će potvrdu kontinuiteta dosadašnje politike SDP-a. Svakako da članovi SDP-a koji smatraju da se SDP kreće u pravom smjeru trebaju podržati gospodina Nikšića. Na kraju bih istaknuo i naše godine. Smatram da smo sva trojica već pomalo ostarjeli za ovako odgovornu dužnost. Smatram kako je optimalno da predsjednik SDP-a ima između 35 i 45 godina, a da eventualan nedostatak iskustva nadomiri suradnicima poput nas trojice. Nažalost, danas nemamo u ponudi nikoga mlađeg. Ja sam rođen 1966., Nermin Nikšić 1960., a Svetozar Pudarić 1959. godine. Na kraju mandata ja bih imao 57 godina, Nermin Nikšić 63, Svetozar Pudarić 64 godine. Možda će oni osporiti ovaj argument, ali oni koji su zagazili u 60-e godine znaju da to nisu godine poleta i snage kakvu smo imali s 35 godina. Smatram da je sadašnje rukovodstvo uložilo mnogo energije kako bi dogovorilo sve pozicije unutar SDP-a, a da je dio tog dogovora bio i da Nikšić nema protukandidata. O tome je Damir Mašić davao i javne izjave, kao - SDP ne treba drugog kandidata. Prije potpisivanja kandidature zvao sam niz potencijalnih kandidata s molbom da se prijave. Posebno je upitno zašto se nije kandidirao Denis Bećirović. Mi dobro vidimo da je to bio dio dogovora koji Svetozar, ja te najveća većina SDP-a ne prihvaćamo. Sad je samo pitanje hoće li stranačka mašinerija pobijediti naše članstvo.

PUDARIĆ: Zato što znaju tko sam, kakav sam i što znam i mogu. Dokazao sam to u svojih 30 godina dosljedne borbe za principe na kojima počiva, programske ciljeve koje je odredila i politike koju je zastupala Socijaldemokratska partija. Ovo sam činio i unutar organizacije SDP BiH, kao glavni tajnik u razdoblju od 2003. do 2007., odnosno predsjednik Glavnog odbora u razdoblju od 2009. do 2014, ali i javno, iznoseći stavove SDP-a. Bez ikakvih ograda ili rezervnih izlaza zastupao sam rješenja koja smo nudili, istodobno suprotstavljajući se svemu što je vodilo daljnjim podjelama u bh. društvu, siromašenju njezinih građana, gaženju prava radnika i svih onih čiji glas poslijeratna “elita” nije željela čuti, a kamoli uvažiti. Imao sam čast uime SDP-a BiH to raditi kao parlamentarac u dva mandata, ali obavljajući i posao potpredsjednika Federacije BiH četiri godine. Sve vrijeme radio sam u neposrednom kontaktu sa svim našim ljudima i organizacijama diljem BiH kako bismo zajedno uspjeli održati obećanje dano ljudima koji su nam vjerujući u naš program dali povjerenje. Pokazao sam i dokazao da sam dosljedan u svojim uvjerenjima, da u svom djelovanju radim na postizanju opće društvene koristi, a ne nečije grupne ili svoje osobne, te da sam sposoban ustrojiti, pokrenuti i voditi takav jedan složeni organizam kao što je stranka koja živi, okuplja ljude i radi na cijelom teritoriju BiH. Moja prednost su moja vjerodostojnost i moja dosljednost.

NIKŠIĆ: Smatram da o ljudima uvijek više govore djela nego riječi. Želim vas podsjetiti, iako su me po mom dolasku na čelo stranke optuživali da ću biti “produžena ruka” ili marioneta mog prethodnika, pokazalo se kako to nije istina. Zapravo, pokazalo se da je jedina istina da sam se uistinu trudio biti “produžena ruka” članova SDP-a; nastojao ih slušati, uvažavati i dati im na značaju. Nažalost, sada svjedočimo nekim novim tendencijama kojim se pokušava vratiti elitistički princip odlučivanja. Danas, recimo, ljudi iz DF-a koji su odbijali zajedničke kandidate za načelnike na lokalnim izborima i dogovor oko zajedničkog nastupa na općim izborima, navodno zbog toga što u SDP-u konce iz sjene povlači bivši predsjednik, upravo s njim dogovaraju novi politički subjekt u kojem bi se navodno trebali ujediniti. Sada ponovno imate inicijative gdje bi nekolicina pojedinaca opet u zatvorenim krugovima odlučivala tko jest, a tko nije socijaldemokrat, kao i tko treba upravljati socijaldemokracijom, kao da se radi o privatnoj igrački. To u SDP-u nije moguće. Nastojao sam da se SDP, što je moguće više, demokratizira, da se odluke donose na tijelima, da se maksimalno otvorimo prema građanima. Uspjeli smo u protekle četiri godine unaprijediti multietničnost SDP-a BiH kao čuvara multietničnosti države Bosne i Hercegovine. Iako danas SDP, uz svoje zastupnike iz reda bošnjačkog naroda, ima više od 40% zastupnika drugih pripadnosti u parlamentarnim tijelima na svim razinama, ja nisam u potpunosti zadovoljan. SDP je druga stranka po broju zastupnika Bošnjaka i Hrvata te prva po broju zastupnika Srba i ostalih u FBiH. Iako izborni rezultat na proteklim općim izborima nije bio onakav kakav smo očekivali, ipak moram naglasiti da je SDP Bosne i Hercegovine ostvario najveći porast u broju osvojenih glasova u odnosu na sve druge stranke u državi, iako su nam nakon 2014. godine mnogi predviđali još veći pad, pa čak i gašenje. Osim što smo Partiju vratili njezinim   članovima, SDP BiH smo otvorili i prema dobronamjernim kritičarima, intelektualcima i stručnjacima koji nisu članovi stranke. Rezultat je Plan 10 u čijoj izradi su, osim stručnjaka unutar SDP-a, sudjelovali brojni stručnjaci i intelektualci koji nisu članovi stranke. Također, po prvi put je za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine kandidiran Denis Bećirović kao izraz gotovo stopostotne volje članstva stranke iskazanog na unutarstranačkom referendumu, što je nezabilježen slučaj na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini. Danas nam drže lekcije oni koji su dočekali na nož moj prijedlog da zajedno nastupimo i imamo kandidate za sva tri člana Predsjedništva. Dok su jedni kritizirali i prognozirali krah našeg kandidata, drugi su istodobno javno zagovarali i pozivali na glasovanje za kandidate drugih stranaka, što je, uz izbornu krađu, jedan od ključnih razloga zašto Denis Bećirović nije izabran za člana Predsjedništva BiH. Želja mi je oformiti tim ljudi koji su spremni u predstojećem razdoblju preuzeti odgovornost za vođenje SDP-a te zajedno s partnerima iz Naše stranke raditi na profiliranju, jačanju i okrupnjavanju Bh. bloka kao istinske alternative etnonacionalnim strankama, prvo na lokalnim, a onda i općim izborima.

Ima li socijaldemokracija izgleda uspjeti u stanju zamrznutog konflikta?

DELIĆ: Ja upravo mislim da ovi prostori neće izaći iz konflikta dok se ne uspostavi građanska država socijalne pravde s učinkovitim mehanizmima zaštite od bilo kakve majorizacije. To nikada neće imati snagu donijeti politički konflikti koji svoje postojanje crpe upravo na stanju zamrznutog konflikta. 
Pitanje je samo kad ćemo se osvijestiti iz “konfliktom zarobljenih umova” i početi slobodno misliti o prioritetima i potrebama budućih generacija i hoće li baš SDP biti ta ključna snaga koja će voditi procese. Bilo bi puko nagađanje licitirati vremenskim okvirom ili ulogom SDP-a u tom procesu. Ono što je danas neosporno jest da je SDP najbolje organizirana i najsnažnija alternativa ludilu koje nam nameću konzervativno-nacionalističke snage. Uvjeren sam da je mnogo lakše popraviti i ojačati SDP, nego stvarati neki novi politički subjekt te raditi “s ledine”. Moramo uspostaviti minimalnu razinu demokratičnosti i sloboda u SDP-u, kao i pravila ponašanja, tako da budemo prostor u kojem će se okupljati najmoralniji, najstručniji i najpravedniji ljudi iz Bosne i Hercegovine. Danas to nije slučaj, a moja kandidatura upravo je pokušaj da okupimo kritičnu masu za ozbiljno pokretanje ovih procesa.
U više navrata sam isticao, a ponovit ću to i sad, da moja pobjeda nije dovoljna za promjene koje nam trebaju. Ona je potreban, ali ne i dovoljan uvjet. Oni koji me podrže, neka budu spremni uraditi svatko svoj dio posla da naš SDP pospremimo, osvježimo, pročistimo i učinimo strankom u koju ćemo rado dolaziti i kojom ćemo se ponositi. Krupni društveni procesi danas nisu stvar jednog lidera, pa mislim da i Tito danas ne bi mogao ponoviti karizmatičnu epohu kakva je bila u bivšoj SFRJ. Danas je za promjene nužno stvoriti prostor za djelovanje dobrog tima, okupiti taj tim i izvući ono najbolje iz ljudi. To je moj cilj. Visok je to cilj i nisam nesvjestan problema na koje ćemo naići, ali mislim da je za SDP danas najbolja opcija da nakon moje pobjede krenemo u ove procese. Podsjetit ću kako sam danas predsjednik općinske organizacije SDP-a Lukavac koja je tijekom dvije godine mog mandata narasla s 800 na više od 2000 članova. Sačuvali smo stare članove, vratili neke koji su nas napustili i privukli veliki broj novih vrijednih lica. Ipak može. Neuspjeh SDP-a u krajevima koje navodite možemo velikim dijelom dovoditi u vezu s krupnim povijesnim tektonskim poremećajima i tijekom događaja od rata naovamo. Dijelom je to tako, ali uvjeren sam da je SDP pravio krupne pogreške, velikim dijelom prihvaćao takvo stanje i nedovoljno činio da se ta paradigma promijeni. Već sam u odgovoru na prvo pitanje elaborirao svoj stav kako izaći iz te apsurdne situacije.

PUDARIĆ: Socijaldemokracija, kao ideologija koja polazi od principa jednakosti, socijalne pravde, bratstva i internacionalizma, izraz je potreba jednog dijela društva, a ne svjetonazor koji je izmaštan i nametnut nečijom voljom odozgo ili izvana. Koliko ga uspješno praktično provode političke stranke, pa i SDP BiH, ovisi o njihovoj sposobnosti da artikuliraju politike koje odražavaju te potrebe zbog kojih je socijaldemokracija i nastala. U svakom slučaju, to je teže učiniti u društvu u kojem je već desetljećima fokus političkog prijepora različito viđenje rješenja nacionalnog pitanja, kao preduvjet da uopće počnemo rješavati sva ostala prevažna životna i društvena pitanja. Postavši talac bitke za ekskluzivna prava u rukama ekonomsko-političkih elita skrivenih iza navodne skrbi o vlastitom narodu, ovo društvo jednostavno nema snage napraviti kopernikanski obrat i postaviti pitanje kako to da, osim te silne brige i njihove posvećenosti, mi svi postadosmo još siromašniji, još beznadniji i još obespravljeniji, i to bez obzira gdje živimo i je li “elita” koja upravlja našom svakodnevicom “naša” ili “njihova”. Socijaldemokracija, a posebice stranke koje promiču i bore se za ostvarenje navedenih temeljnih socijaldemokratskih principa, imaju zadaću od te borbe ne odustati. One imaju obvezu ostati dosljedne i ne gubiti na vjerodostojnosti pred ljudima. Ta je borba prepuna poteškoća i udara koje pred njih postavljaju objektivne okolnosti, ali ponajviše jedinstvena fronta otpora koju kao odgovor vrlo brzo organiziraju naizgled sukobljeni “nacionalni” zastupnici svih boja.

NIKŠIĆ: Smatram da samo socijaldemokracija ima izgleda uspjeti i razvijati se u BiH. Razlog je upravo neodrživost stanja “zamrznutog konflikta” koji na vlasti u BiH održava tzv. nacionalističke stranke, a iz zemlje tjera ne više samo mlade ljude nego sve ljude koji žele živjeti u normalnoj državi, s relaksiranim međusobnim odnosima. Uostalom, građani Bosne i Hercegovine isključivo se sele u države s visokim stupnjem socijalne pravde, države s vladajućim ili snažnim socijaldemokratskim političkim opcijama, u kojima su svi “drugi”, ali su jednako tako ravnopravni pred zakonom sa svim ostalim građanima, neovisno o njihovoj brojnosti, podrijetlu ili nacionalnoj pripadnosti.

Što mislite, zašto vaša stranka ne može uspjeti u Neumu, Posušju, Širokom Brijegu, Trebinju, Livnu, Banjoj Luci... i kako joj skinuti tu aureolu “bošnjačke stranke”?

PUDARIĆ: Nije točno da ne može uspjeti. U svim mjestima koja ste ovdje naveli, kao i u drugim koje biste mogli po istim kriterijima odabrati, SDP BiH više je puta pokretao rad, organizirao ljude i politički djelovao. U nekima, ovdje navedenim, kao i onim koje niste naveli, i danas je dio političke scene, uključujući i sudjelovanje u općinskim vijećima, odnosno skupštinama općina. Ono što je posebno zanimljivo jest da je do privremenog zamiranja rada organizacija dolazilo u vremenima opće krize u SDP-u BiH, kada bi snage cijele organizacije bile nedostatne da očuvaju dostignuti stupanj organizacijskog razvoja. To se događa i u “velikim” organizacijama SDP BiH, a manifestira se zamiranjem rada mjesnih i usporavanje rada općinskih organizacija. Problem je što se mnogo jasnije očituje u krajevima gdje taj rad gotovo potpuno prestaje i ostane vezan za nekoliko pojedinaca. Ono što ohrabruje jest činjenica da smo svaki put, kad bismo dostigli snagu da ponovno pokrenemo rad, i u sredinama za koje pitate, to uvijek uspijevali sa značajnim brojem ljudi koji ranije nisu bili uključeni u SDP. Upravo ova činjenica dokazuje kako za socijaldemokracijom postoji potreba svugdje u BiH, a da je pitanje njezina organiziranog djelovanja ustvari pitanje snage i organizacijske sposobnosti SDP-a BiH (jer me izravno za SDP i pitate) da toj potrebi odgovori. Nužno je, pri tome, uzeti u obzir i činjenicu da svojom pojavom SPD BiH remeti uspostavljeni status quo i predstavlja nešto što ugrožava ili bi moglo ugroziti one koji su navikli tim općinama i gradovima razmišljati kao o “svojim”. Bezbrojni su načini kojima se može izvršiti pritisak, učiniti sve da se onemogući rad i obeshrabre oni koji se odluče javno istupati kao zagovaratelji socijaldemokratskih politika pod zastavom SDP-a BiH. Nema ni jednog koji nije primijenjen do sada.

NIKŠIĆ: Dopustit ćete da se ne složim s vašom konstatacijom da SDP ne može uspjeti u spomenutim sredinama. Mislim kako može i hoće. Ja nemam nikakvu dvojbu da u Širokom Brijegu, kao i u Banjoj Luci, žive naši građani koji su idejno i svojim bićem socijaldemokrati. U nekim od spomenutih sredina već imamo organizacije. Međutim, generiranje ozračja straha sprječava ljude da iskreno iskažu svoje opredjeljenje. Proputovao sam svim tim mjestima koja ste nabrojali i u njima nisam vidio Bošnjake, Srbe i Hrvate. Vidio sam ljude koji se bore za golu egzistenciju i koji vape za socijalnom pravdom. Ljudi vide da trenutačno stanje ne vodi nikamo. Zato mislim kako će vrlo brzo doći vrijeme kada će im prekipjeti da ih “brane” i o ugroženosti pričaju oni koji su na toj priči zgrnuli silna privatna bogatstva, dok ti ljudi koje navodno desetljećima štite i dalje jedva sklapaju kraj s krajem. Nemam dvojbe da će se stvari odvijati po poznatoj krilatici Abrahama Lincolna da možete varati neke ljude sve vrijeme, sve ljude neko vrijeme, ali da ne možete varati sve ljude sve vrijeme. Uvjeren sam da dolazi kraj prijevare zvane nacionalizam, a započinje vrijeme jačanja socijaldemokracije. Što se tiče priče da smo mi “bošnjačka stranka”, naravno da jesmo i to, kao što smo i srpska, hrvatska, romska, židovska i stranka svih drugih građana, ali prije svega smo bosanskohercegovačka stranka. O tome sam već govorio odgovarajući i na dva vaša prethodna pitanja, pogotovo kada sam govorio o strukturi izabranih zastupnika SDP-a. Ne postoji nijedna politička stranka ili stranka u Bosni i Hercegovini koja se može pohvaliti takvom multietničkom strukturom zastupnika kakvu imamo mi u SDP-u. Potpuno sam uvjeren kako je to, osim toga što smo odbili ulazak u bošnjačku reprezentaciju sa SDA, ključni razlog zbog kojeg smo im postali trn u oku i zbog čega su okrenuli svu medijsku artiljeriju prema SDP-u. Unatoč svemu, mi nećemo stati jer iako smo najveća multietnička stranka u Bosni i Hercegovini, nisam zadovoljan i mislim kako možemo i trebamo biti još bolji i još jači. I hoćemo.

Kako gledate na savez sa SDA, koji zagovara dio stranke, ali i ljevice?

DELIĆ: SDA nije naš prirodan politički saveznik te nimalo ne vjerujem da ćemo u dogledno vrijeme imati priliku vidjeti promjene unutar SDA koje bi to promijenile. SDA se također mora obračunati sa svojim “unutarnjim demonima”, a posebno mora učinkovito raditi na poštivanju pravne države.
Mene danas gospodin Nermin Nikšić markira i optužuje kao nekog tko želi izručiti SDP u naručje SDA. Treba imati u vidu kako je organizacija koju ja vodim u tri navrata u dvije godine odnijela veliku pobjedu upravo protiv SDA. U čemu se mi značajno razlikujemo? U dvama bitnim aspektima: kao prvo - ja političke protivnike ne smatram neprijateljima i, kao drugo, ne prihvaćam “klasifikacije” i “kategorizacije” koje nam nameću isključivo iz vlastitog interesa. 
Dakle, ja sam za suradnju sa svima na principima socijaldemokracije te u interesu razvoja društva i ekonomije, stabilizacije mira i snižavanja društvenih tenzija. Daleko je to od saveza. To je prije borba svim raspoloživim zakonitim sredstvima da ostvarite svoje ciljeve.
Nikada do sada ni u jednom “paketu” nisam bio u savezu sa SDA, a jesam razgovarao i surađivao sa svima kako bih građanima osigurao bolje uvjete života. S druge strane, gospodin Nikšić je bio predsjednik Vlade u koaliciji sa SDA ne tako davno, a znam i da je u listopadu nakon izbora dogovarao koaliciju sa SDA i da mu je “izmakla” jer se nisu ispoštovali neki njihovi dogovori.

PUDARIĆ: Pitanje koaliranja nakon izbora za mene je prvenstveno pitanje sadržaja koalicijskog sporazuma. Bez sporazuma, napisanog, potpisanog, s jasnim sadržajem i oročenim obvezama, nema ni početka razgovora ni s kim, pa ni s onim koji su vam u javnoj percepciji označeni kao bliski ili najbliži. Pristajanje na drugačiji pristup znači prihvatiti da si i ti dio političkog kokošarenja i trgovanja privilegijama, funkcijama i utjecajem – jednog javnog festivala korupcije. Igrokaza koji napadno našminkani izvođači prodaju općoj javnosti kao borbu principa i stavova. Nema napretka u kvaliteti života bilo čijoj, osim onih koji vladaju, dok se priča o reprezentacijama koje, eto, tek što moraju, zbrajaju dovoljno ruku da nastave utakmicu jedni protiv drugih, preko naših leđa. Dakle, SDP BiH, ali svaka druga ozbiljna stranka, dužna je ponuditi minimalne programske uvjete koji će sukladno njihovom programu i svjetonazoru promijeniti ekonomski i socijalni položaj ljudi u ovoj zemlji, bez razlike svjetonazora ili seksualne orijentacije (može i bez razlike nacije ako je to nekome uopće bitno kad je gladan, žedan, bez posla i jedva čeka pobjeći odavde). Tko nudi pjesmu kao bitnu, nazivlje i znakovlje, neka sam proba od njih preživjeti, a da ne sjedi u Parlamentu ili Vladi i ne upravlja javnim novcem. Oni koji se usuglase oko programa, bio tu i SDP BiH, neka formiraju vlast. Ono što SDP BiH mora pri tome uvijek imati na umu i što ga treba rukovoditi jest da je u toj vlasti na osnovi stečenog povjerenja, da na to povjerenje treba odgovoriti radom i da se ono ne smije prodati zbog ma koliko sitnih ili krupnih osobnih, grupnih ili stranačkih dobitaka. Svoju vjerodostojnost dokazuje time što uskraćuje povjerenje dogovoru i njegovim sudionicima u onom trenu kad se ne ispuni prva oročena obveza iz sporazuma, pokuša nametnuti politike koje su suprotne ugovorenim ili uoči ciljano koruptivno organizirano djelovanje partnera. I sve to treba javno i beskompromisno iznijeti pred građane. Jedino tako SDP BiH može sudjelovati u vlasti i biti ono što tvrdi da jest.

NIKŠIĆ: Glavni odbor SDP-a donio je odluku i naš stav je potpuno jasan i on obvezuje i one koji su zagovarali drugačiji stav. Ne treba se nitko nadati da može na mala vrata i sitnim ili krupnim prijevarama isporučiti SDP u vlast unatoč odlukama tijela. Sve druge stranke koje žele, poput DF-a, imaju pravo stvarati koalicije s kim to žele, pa i sa SDA. Ovdje je najveći problem u tome što se iz izbornog ciklusa u izborni ciklus provlači ista matrica, gdje se navodno koalicije prave kako bi se zaštitilo državu, srpstvo, hrvatstvo ili bošnjaštvo. Jedina istina je da se koalicije prave radi raspodjele moći i resora nakon koje vladajući nacionalisti u ostatku mandata u pravilu ne čine apsolutno ništa kako bi poboljšali uvjete života svih tih Srba, Hrvata, Bošnjaka i građana Bosne i Hercegovine. Što se tiče SDP-a, naša je procjena da u trenutačnoj konstelaciji snaga ulaskom u vlast na višim razinama ne bismo mogli doprinijeti ni zaštiti države ni promjeni životnih prilika za naše građane. Takvo stanje je upravo kreirao SDA izravnim glasovanjem za kandidate SNSD-a i HDZ-a BiH u Domu naroda BiH, odnosno Domu naroda Parlamenta Federacije, čime su ovim strankama dali dva dodatna mandata s kojima SNSD i HDZ BiH imaju većinu u Domu naroda i koji sada potpuno samostalno kontroliraju. Ti njihovi planovi A, B i C, u kojim uvijek na kraju završe zajedno na štetu građana Bosne i Hercegovine, nisu planovi u čijoj realizaciji SDP BiH želi sudjelovati.

Je li moguće istodobno riješiti presudu “Sejdi - Finci” i “Ljubić” i gdje vidite rješenje?

DELIĆ: Presude “Sejdić - Finci” i “Ljubić” moguće je riješiti istodobno, ovisno kako čitate iste. Presuda “Sejdić - Finci” dotiče se temeljnih ljudskih prava u demokratskom društvu i ni na koji način ne može biti dovedena u pitanje, posebno jer se radi o međunarodnoj presudi koja ima supremaciju nad lokalnim pravom. Presuda “Ljubić” tretira jedno usko pitanje trenutačnog izbornog sustava. Provođenjem presude “Sejdić - Finci” postat će bespredmetan predmet “Ljubić”, odnosno i on će biti riješen u skladu s demokratskim principima.

PUDARIĆ: Sigurno da ona pitanja koja su otvorile ove, ali i druge presude i Ustavnog suda BiH i Europskog suda za Ljudska prava iz Strasbourga, kao i neke presude Ustavnog suda FBiH, nije moguće riješiti dok god se o njima ne počne argumentirano razgovarati na onim mjestima kojima i pripada obveza riješiti ih – u parlamentima. Takav pristup ne odgovara onima kojima zadržavanje postojećeg stanja zamrznutog konflikta odgovara, a to su sve one stranke koje pobjeđuju upravo zahvaljujući konfrontaciji koju potiče i proizvodi održavanje neriješenih pitanja neriješenim. Rješenje leži u rukama građana BiH, sve do jednog. Kad se oni za njega odluče, onda će i izabrani izvođači biti voljni ili primorani (kako god) toj se odluci podrediti.

U ovoj državi više od tri desetljeća vlada se na strahu, podjelama, netrpeljivosti... Kako nadići tu paradigmu i ukloniti te probleme?

DELIĆ: Nažalost, i politički subjekti poput mog SDP-a uglavnom padaju “u matrice” konteksta koji nameću snagu mržnje i podjele. Nerijetko se i naši građanski i političari ljevice utrkuju u izjavama i politikama koje će djelovati kao zabijanje prsta u oko nekoj od nacija ili društvenih skupina. 
Mi ne smijemo dopustiti komunikaciju na toj razini. To nije naš jezik. Naš jezik je jezik progresa. Umjesto raspravljanja s Dodikom, moramo komunicirati s progresivnim snagama u Republici Srpskoj i zagovarati ciljeve koji neće dovesti do apsurda politike, poput one Dodikove.
Mi moramo imati drugačije lice. Mrzitelja ima dovoljno. Ja sam bio pripadnik Armije BiH od početka do kraja rata i borio se najbolje što sam mogao. Taj rat nije moja želja i nije moj izbor. Danas želim s još više žara boriti se da moja djeca ne idu u takve besmislene ratove. A takve politike imaju podršku u cijeloj Bosni i Hercegovini. Samo ih treba predstaviti iskreno i na pravi način.

PUDARIĆ: Čini mi se kako će odgovaranje na ovo pitanje uskoro postati suvišno. Bosanci i Hercegovci svih nacija, vjera i bezvjera, pojedinačno i obiteljski, odgovaraju na njega. Život u kojem vladaju strah, podjele, netrpeljivost... mijenjaju za život u kojem oni i njihove obitelji imaju nadu i vide uređenu sadašnjost s obećanjem iste takve budućnosti. U tom svjetlu, ubrzane depopulacije, odlaska najvitalnijeg i najsposobnijeg dijela društva u inozemstvo, svi oni koji imalo odgovorno razmišljaju moraju svoj politički rad podrediti otklanjanju uzroka koji su do toga doveli i posljedica koje će ovaj val iseljavanja imati za sve i jednu zajednicu u Bosni Hercegovini. Dakle, SDP BiH je ona organizirana politička snaga koja tu perspektivu ima obvezu ponuditi i ne odustajati od toga da za nju pridobije što je moguće više ljudi u Bosni i Hercegovini. To mora činiti čak i ako situacija izgleda potpuno bezizlazna, a moć onih koji i dalje generiraju ovakvo stanje nedodirljiva i neograničena. Jer, kad krinke padnu i kad ovi što nas pljačkaju, otimajući nam budućnost, budu rušeni i srušeni, a bit će, na bilo koji način: mirno na izborima ili nasilno općim prosvjedima, trebat će netko smiren i organiziran s jasnom vizijom i jasnim programom da preuzme odgovornost za ovu zemlju i njezine ljude.

Iz ove zemlje mladi sve žurnije odlaze. Stanje beznađa ih, čini se, najviše tjera van. Kako zaustaviti taj trend?

DELIĆ: Odlazak mladih u prvom redu vežem uz nedostatak perspektive i pravde u društvu. Jačanje pravne države i ekonomije jedini su način, a onda možemo očekivati i obrnuti smjer.
Nedopustivo je da pravosuđe radi kako je to danas u Bosni i Hercegovini. Ispred nas maršira dokazani kriminal na koji se ne reagira, a kada se politički naredi progon nekoga, onda dolaze specijalci s “fantomkama” i prave se dramatične situacije. U ovoj državi konačno moramo postaviti pitanje odgovornosti tužiteljstva i sudova. Nije miješanje u rad pravosuđa ako tražite da rade svoj posao u skladu sa zakonom. Danas je javna tajna da veliki dijelovi tajnih službi rade za pojedine političare i stranke. Zapošljava se samo stranački, a ključni nositelji politika ne vide razvoj ekonomije kao primarni problem.
E, to sve moramo mijenjati i onda sam uvjeren kako će se trend promijeniti.•

Indijac otkrio koliko zarađuje u Hrvatskoj, mnogi će se iznenaditi