Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA) u BiH djeluje od 1995., a radi na unapređenju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u vezi s tim, na osnaživanju žena, rodnoj jednakopravnosti te zagovaranju kvalitetnih podataka koji će se koristiti u razvojnim politikama i strategijama. UNFPA pruža podršku zemljama u korištenju demografskih podataka u svrhu kreiranja politika i programa smanjenja siromaštva, te kako bi se osiguralo da je svaka trudnoća željena, svaki porod siguran i da se svaka djevojka i žena tretira s dostojanstvom i poštovanjem. Razgovarali smo s dr. Doinom Bologa, predstavnicom UNFPA u BiH.
- Počela bih s definicijom zdravlja, kazala je na početku razgovora dr. Bologa, jer zdravlje nije samo nedostatak bolesti. To je stanje dobrobiti i sreće za cijelo društvo i svakog pojedinca. UNFPA, kao tehnička agencija UN-a, osnovan 1969. kao odgovor na razne bojazni i zabrinutosti u svijetu. U to vrijeme najveća bojazan vezana uz stanovništvo bio je ubrzani, rapidan rast stanovništva i na koji način će takav rast utjecati na razvoj čovječanstva. U Kairu je 1994. održana konferencija o stanovništvu i demografiji i tada se 179 država, sudionica konferencije, složilo da za razvoj stanovništva nisu toliko bitni brojevi, nego ljudska prava. Upravo tada je napravljen jasna poveznica između reproduktivnog zdravlja, ljudskih prava i održivog razvoja. Kada nisu ispunjene potrebe za seksualnim i reproduktivnim zdravljem, osobe su uskraćene za pravo donositi odluke od krucijalnog značaja o svom tijelu i budućnosti, što onda ima uzročno posljedične utjecaje na dobrobit njihove obitelji i sljedeće generacije. S obzirom na to da su žene te koje rađaju djecu, one su te koje imaju primarnu odgovornost brinuti se za njih, pa se onda prava na seksualno i reproduktivno zdravlje ne mogu odvojiti od pitanja rodne ravnopravnosti, kazala je dr. Bologa te nastavila:
- Cijelo područje tih prava zasniva se na pravu pojedinca ili para, da donese/u odluku utemeljenu na informacijama o tome koliko djece žele imati i kada ih žele dobiti, da donesu izbor..., i u potpunosti budu svjesni posljedica svoga izbora za sebe, djecu i društvo, kazala je dr. Bologa, podcrtavši da je to temeljna ideja u radu UNFPA u svijetu, pa tako i u BiH.
Prema njezinim riječima, UNFPA nastoji raditi sljedeće: - Informirati osobu, da pojedinac zna koje su to zdrave mogućnosti koje ima na raspolaganju u pogledu seksualno-reproduktivnog zdravlja. Tu govorimo o odluci o planiranju obitelji, rađanju djece, sigurnom majčinstvu, što znači da žena mora znati što treba raditi i kada treba raditi određene stvari kako bi iznijela jednu zdravu trudnoću i imala zdrav porod. Kako izbjegavati spolno prenosive bolesti, ili, primjerice, što raditi u slučaju pojave tumora na reproduktivnim organima. Time pokušavamo ojačati zdravstveni sustav tako da je u mogućnosti odgovoriti na potrebe ljudi. Kako bismo to postigli, organiziramo obuku za zdravstvene djelatnike i postavljamo visoke standarde koji moraju postojati u zdravstvenoj zaštiti. Visoki standardi skrbi prema trudnicama i rodiljama iznimno su važni, pa prema tome, podržavamo i razvijanje kliničkih vodiča, protokola i drugih standarda o ovoj temi kako bismo dodatno unaprijedili sustav zdravstvene skrbi za ovu populaciju. Nisu dovoljne samo usluge, moraju postojati i proizvodi, lijekovi, pomagala i slično, koji će odgovoriti na potrebe stanovništva. Radimo na tome da u zdravstvenom sustavu postoje određene politike i administrativne procedure kako bi se sustav mogao održavati. Navest ću nekoliko primjera. Recimo da se nekoj ženi dogodi neželjena trudnoća, i onda se odluči prekinuti je, to može izazvati dalekosežne posljedice na njezino zdravlje. Zdravstveni sustav u cjelini mora biti reguliran određenim standardima, a mi nastojimo uvjeriti obrazovni sustav da osigurava sveobuhvatno obrazovanje koje će imati i ono o reproduktivnom zdravlju na način koji je primjeren dobi djece, kao i kulturološkom kontekstu države. Mi to sve radimo u kontekstu pristupa koji se zove “Pristup utemeljen na zaštiti ljudskih prava”, što znači da građani jedne države imaju pravo pristupa svim ovim uslugama. Oni su nositelji tog prava, a institucije države su nositelji te obveze, te dužnosti i moraju se pobrinuti da to osiguraju.
• Postoji li u Hercegovini, u Mostaru, ured UNFPA? Ako ne, je li u planu njegovo otvaranje, zapravo, ima li potrebe za njim?
- BiH se smatra državom s visokim srednjim prihodima stanovništva i ako se država tako rangira, pomoć joj ne daje UN, nego njezine vlastite institucije. Imajući to na umu, onda je središnji ured neke UN-ove organizacije uvijek u glavnom gradu te države, a različite aktivnosti odvijaju se diljem zemlje, ovisno o tome gdje je potrebno. Pokušavamo poboljšati sustav i raditi izravno resornim ministarstvima i organizacijama civilnog društva koje mogu dalje ojačati pojedince i društvo da ostvare svoja prava.
Cijeli razgovor čitajte u tiskanom izdabnju Večernjeg lista BiH...
