Ustavni sud Federacije BiH, odlučujući o zahtjevu potpredsjednice FBiH Melike Mahmutbegović za ocjenu ustavnosti, utvrdio je da je član 4. stav 5. Zakona o Poreznoj upravi FBiH u dijelu koji (prema preciziranom zahtjevu), glasi "uz suglasnost ministra a“ u saglasnosti s Ustavom FBiH.
Meritum ustavnosudskog postupka tiče se osporene odredbe kojom je propisano da direktor Porezne uprave FBiH (PUFBiH) uz suglasnost resornog ministra, a prema provedenoj proceduri, postavlja i razriješava rukovoditelje sektora unutar Središnjeg ureda PUFBiH, odnosno rukovoditelje županijskih poreznih ureda, čime je u suštini osporen način imenovanja u kojem je za to neophodna suglasnost ministra, a u kontekstu depolitizacije javne uprave.
- Uvjetovanjem davanja suglasnosti za postavljanje pomoćnika direktora PUFBiH od politički izabranog funkcionera (ministra) narušava se princip zakonitosti i političke neovisnosti prilikom izbora i postavljenja ... - navodeno je, između ostalog, u zahtjevu za ocjenu ustavnosti, koji je potpredsjednica FBiH podnijela 12. rujna 2017. godine.
Ustavni sud FBiH je analizom navoda iz zahtjeva za ocjenu ustavnosti, izlaganja stranaka na javnoj respravi i njihovih podnesaka, te relevantnog prava, utvrdio da je PUFBiH federalna uprava u sastavu ministarstva (Federalnog ministarstva financija), a što je definirano Zakonom o PUFBiH, te da obavlja upravne i druge stručne poslove utvrđene zakonom (Zakon o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave), kao i da je status PUFBiH usuglašen sa Zakonom o organizaciji organa uprave u FBiH.
Istovremeno, utvrđeno je da odredbe Zakona o PUFBiH, kojim se reguliraju organizacija i rukovodstvo PU imaju prioritet u odnosu na odredbe drugih zakona u FBiH u tim oblastima, te da je u tom pogledu jasno uspostavljena hijerarhija normi i zakonom usklađeno propisano da se može na drugačiji način, posebnim zakonom, regulirati pitanje imenovanja osoba.
Ustavni sud FBiH u tom kontekstu izuzetno značajnim smatra element, odnosno činjenicu da je u osporenoj odredbi propisano da se imenovanje vrši primjenom glave 4. Zakona o državnoj službi, što ukazuje da nije ostavljeno navolju bilo kojem pojedincu (direktoru ili ministru) da arbitrarno i proizvoljno postupa, nego se u skladu s tim poglavljem 4., između ostalog, propisuju procedure javnog natječaja i oglašavanje, te sudjelovanje Agencije za državnu službu...
Kako se u obrazloženju presude navodi, upravo u spomenutom poglavlju Zakona o državnoj službi razrađena su temeljna načela koja se mogu definirati kao načela depolitizacije i izbora najkvaltetnijeg kadra za sve pozicije državnih službenika.
Ustavni sud, nadalje, cijeni da je opisanim načinom osigurana transparentnost u procesu izbora i imenovanja, te da u tom kontekstu ne stoji argumentacija podnositeljice zahtjeva da se osporenim zakonskim rješenjem krše međunarodnopravna dokumenta i standardi, kao ni ustavne odredbe o jednakoj dostupnosti javnoj službi, odnosno o diskriminaciji jedne kategorije rukovodećih državnih službenika.
- Naime, suglasnost resornog ministra kao konstitutivni element uz odluku direktora uprave o izboru i imenovanju u odnosu na osporenu odredbu, ne samo da su propisane zakonom, nego i opravdane, proporcionalne u skladu s posebnim položajem i značajem ove uprave koja djeluje u sastavu ministarstva i kao takve nisu diskriminatornog karaktera u smislu zajamčenih prava i sloboda građana - stav je Ustavnog suda, naveden u obrazloženju donesene presude.
Inače, uz zahtjev za ocjenu ustavnosti osporene odredbe bilo je predloženo i donošenje privremene mjere na način da se osporena odredba stavi van snage do konačne odluke, ali je Ustavni sud odlučio rješavati predmet u meritumu uz održavanje javne rasprave, a s obzirom na to da nije našao argumente za određivanje privremene mjere.
