Državni Dom naroda skinuo je s popisa europskih zakona izmjene koje se tiču integriteta u važećem Zakonu o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću i Zakonu o državnoj službi, no istodobno nije prihvatio izmjene koje se tiču sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma. Očekivano, takva odluka naišla je istodobno na “podijeljenu” ocjenu Izaslanstva Europske unije u BiH koje je pozdravilo pozitivan pristup, ali uputilo i kako nije baš bilo mudro izmjene Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti vratiti u redovitu proceduru.

Pomiješana slika
- Pomiješana slika na sjednici Doma naroda. Pozdravljamo usvajanje izmjena i dopuna Zakona o VSTV-u i Zakona o državnoj službi (CSL). Žalimo što Dom naroda nije usvojio Zakon o sprječavanju pranja novca. Ključno je da BiH daje rezultate - objavilo je Izaslanstvo EU-a u BiH na svome X profilu. Ne treba poseban prevoditelj ovih poruka iz Europske unije kako se od BiH očekuje da konačno pokaže kako je dorasla prestati biti “osoba s posebnim potrebama” o kojoj se skrbe strani tutori, nego preuzeti odgovornost i provesti reforme kojima sva tri naroda ponešto gube, ali su istodobno svi, koliko god to čudno bilo, najveći dobitnici činjenicom da su se u stanju predstaviti vjerodostojnim partnerom. S obzirom na vrlo jasnu ponudu, koja je političkim čelnicima predstavljena iz Europske komisije s čak 14 izmjena zakona te još desetak drugih važnih mjera, bilo bi krajnje neodgovorno propustiti ovu mjerljivu prigodu. Bosna i Hercegovina bi s preporukom/izvješćem najprije Europske komisije, a onda i očekivanom odlukom Europskog vijeća, ako ispuni svoje zadaće, postigla najvažniji iskorak od zaustavljanja rata i potpisivanja mirovnoga sporazuma u Daytonu. To bi u pravome smislu bilo oživotvorenje kovanice s prijelazom iz daytonske u bruxellesku fazu.

Čak i unatoč činjenici što ta faza znači izlazak iz određenog komfora koji je donio daytonski administrativno-teritorijalni, ali i pravni režim, sada je najveća odgovornost na političkim i nacionalnim vođama da prestanu biti politikanti te da nastupe kao državnici. Najprije se to odnosi na probošnjačku “trojku” koja se mora otrgnuti od stiska dijela međunarodne administracije koja je sponzorirala njezin dolazak na vlast s jedne strane, a s druge pak strane oduprijeti se podvalama medijskog i političkog podzemlja koje, poput kakve moralne policije, stalno propituje njihovu vjernost Bosni i Bošnjacima te ih tako koleba oko iskoraka vezanih uz donošenje nekoliko zakonskih rješenja. Najveći teret ima stranka Elmedina Konakovića da posve raskine takve okove. Kod srpske pak strane ključno je dobiti racionalne sugovornike koji neće automatski rušiti sve zajedničke, državne institucije i interese. S druge strane, to podrazumijeva, čak iako se takva formalna odluka neće donositi, odmak od Kremlja i utjecaja koji Rusija ima na tamošnje političare i politike.

Najveći rizik
Hrvati zapravo otvaranjem europske kutije vjerojatno riskiraju najviše s obzirom na očekivanja prilično birokratizirane europske administracije da približavanjem Europskoj uniji utjecaj triju konstitutivnih naroda bude mnogo manji nego što je to sada slučaj. S obzirom na to da je ovaj narod najmanje brojan, odnosno da je raznim izmjenama Washingtonskog i Daytonskog sporazuma međunarodna administracija najviše kumovala podjeli zemlje na dvije zone utjecaja Srba i Bošnjaka, razumljiv je oprez oko daljnjih reformskih “eksperimenata”. To je postalo vidljivo sa zahtjevima američke, ali i europske administracije da se uklone nacionalne kvote unutar Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća ili pak Povjerenstva koje bi odlučivalo o sukobu interesa. Ni jednoj od tih administracija ne smeta što je, primjerice, Hrvat iz Republike Srpske u VSTV-u jedan od onih koji su došli tamo zahvaljujući podobnosti i obilaženjem očekivanja ovoga naroda. Unatoč svemu, EU budućnost alternativu ima jedino u novim sukobima i propadanju. Kolektivnom.

Poslodavac traži radnika sa SSS i nudi 1700 eura plaće