Parkinsonova bolest, drugi je najčešći neurodegenerativni poremećaj središnjeg živčanog sustava, koji pogađa oko sedam milijuna ljudi u svijetu. To je teška bolest koja pred oboljele i njihove obitelji stavlja teške izazove u svakodnevici.
Što je Parkinsonova bolest
''Parkinsonova bolest je neurodegenerativno oboljenje mozga koje zahvaća živčane stanice koje proizvode dopamin, kemijski prijenosnik živčanog impulsa koji ima ulogu u motoričkim i u nemotoričkim funkcijama. Najčešće se javlja u dobi iznad 60 godina i češća je u muškoj populaciji. Prema dosadašnjim spoznajama, smatra se da nastaje kao rezultat međudjelovanja genetskih i okolišnih čimbenika. Radi se o bolesti koja je za sada neizlječiva, ali postoje terapijske mogućnosti koje mogu pomoći u kontroli simptoma i usporavanju progresije što naglašava potrebu što ranije dijagnoze i uvođenja terapije'', objašnjava za Net.hr prof.dr.sc. Ivana Zadro, specijalist neurolog-subspecijalist neuroimunologije iz Poliklinike Hospitalija.
Uzroci Parkinsonove bolesti
''Iako točan uzrok Parkinsonove bolesti nije potpuno poznat, smatra se da kombinacija genetike i okolišnih čimbenika igra ključnu ulogu. Parkinsonova bolest nastaje kada u mozgu dolazi do smanjenja ili uništavanja dopaminskih neurona u supstanciji nigri tzv crnoj tvari, dijelu mozga koji je odgovoran za kontrolu pokreta u kojem dolazi do nakupljanja Lewyjeva tjelešca, nakupina proteina alfa-sinukleina koje ometaju normalnu funkciju stanica'', dodaje prof. Zadro te napominje kako ''postoje brojni čimbenici koji mogu doprinijeti razvoju Parkinsonove bolesti, uključujući:
- Genetsku predispoziciju: Genetske mutacije čine malu, ali značajnu ulogu u razvoju Parkinsonove bolesti. Iako većina slučajeva nije nasljedna, postoje nasljedne varijante koje mogu povećati rizik za razvoj bolesti osobito kod početka bolesti u ranijoj životnoj dobi.
- Okolišni čimbenici: Dugo izlaganje određenim kemikalijama kao što su pesticidi, herbicidi, organska otapala i teški metali te trauma mozga mogu povećati rizik za Parkinsonovu bolest''.
Važno je istaknuti kako se svi navedeni čimbenici mogu povezati s razvojem bolesti, no na mnoge slučajeve Parkinsonove bolesti ne utječe jedan specifičan uzrok, nego kombinacija više čimbenika.
Je li Parkinsonova bolest nasljedna?
''Parkinsonova bolest se ne smatra nasljednom bolesti, ali genetski čimbenici mogu povećati rizik za nastanak bolesti. Iako većina slučajeva Parkinsonove bolesti nije povezana s obiteljskom poviješću, nasljedni oblici bolesti postoje u oko 15 % bolesnika, osobito kada bolest pogađa osobe u mlađoj dobi. Ipak, većina slučajeva Parkinsonove bolesti smatra se sporadičnim, što znači da nastaju bez jasnog obiteljskog uzorka'', kaže ova neurologinja za Net.hr.
Simptomi Parkinsonove bolesti
''Glavni simptomi Parkinsonove bolesti obično se klasificiraju kao motorički (koji se odnose na pokret) i nemotorički (koji utječu na druge funkcije, poput psiholoških i autonomnih).
Motorički simptomi
- Tremor (drhtanje): Drhtanje u mirovanju jedno je od najprepoznatljivijih obilježja Parkinsonove bolesti. Najčešće se javlja u rukama, no može zahvatiti i druge dijelove tijela, poput nogu, brade ili jezika.
- Bradikineza (usporenost pokreta): Bradikineza se očituje usporavanjem svih pokreta. To može uključivati smanjenje duljine koraka ''hod sitnim koracima'', smanjenje ekspresije lica, usporen i monoton govor, poteškoće u započinjanju pokreta tzv. ''freezing'' fenomen.
- Rigor (ukočenost mišića): Mišići postaju ukočeni što može dovodi do gubitka fleksibilnosti i smanjenja raspona pokreta.
- Posturalna nestabilnost: Posturalni refleksi se odnose na automatske refleksne mehanizme koji kontroliraju održavanje uspravnog položaja i štite pojedinca od padova tijekom promjene položaja koji su kod osoba s Parkinsonovom bolesti oštećeni tako da su te osobe sklone padovima, imaju pognut stav tijela.
Nemotorički simptomi
- Psihijatrijski simptomi: Uključuju depresiju, anksioznost, promjene raspoloženja, halucinacije, sumanute misli.
- Kognitivni problemi: Kasnije u tijeku bolesti, mnogi pacijenti razvijaju kognitivne smetnje koje mogu dovesti do demencije. Kognitivni problemi obuhvaćaju smanjenje sposobnosti koncentracije, pamćenja i donošenja odluka.
- Poremećaji spavanja: Rano u tijeku bolesti se može javiti nesanica, često i poremećaj ponašanja u fazi spavanju s brzim pokretima očiju tzv REM fazi (RBD) ponekad s nenamjernim nasilnim ponašanjem zbog proživljavanja živopisnih snova, zatim prekomjernu pospanost tijekom dana, sindrom nemirnih nogu (RLS) i poremećaji disanja tijekom spavanja.
- Poremećaji autonomnog živčanog sustava: Ovi simptomi obuhvaćaju ortostatsku hipotenziju (pad krvnog tlaka pri ustajanju), probleme s probavom (zatvor), smanjenu kontrolu nad mokrenjem, seksualnu disfunkciju, pojačano znojenje i otežano gutanje.
Neki nemotorički simptomi Parkinsonove bolesti, poput gubitka osjeta mirisa, zatvora, problema s održavanjem normalnog krvnog tlaka nakon ustajanja i određenih poremećaja spavanja, mogu se pojaviti mnogo prije klasičnih motoričkih simptoma PB'', navodi prof.dr.sc. Ivana Zadro.
Psihičke promjene i Parkinsonova bolest
Psihičke promjene su česta posljedica Parkinsonove bolesti, kaže liječnica za Net.hr, te napominje kako su najčešći psihički poremećaji vezani za ovu bolest depresija, anksioznost i kognitivne smetnje. ''U kasnijim fazama bolesti mogu se razviti psihoze, uključujući halucinacije i zablude.''
Prof. Zadro navodi i neke zanimljivosti vezane za ovu tešku bolest. ''Paradoksalna kinezija je fenomen u kojem osobe s Parkinsonovom bolesti mogu izvoditi složene pokrete u određenim situacijama, iako im je uobičajeno teško započeti i izvesti iste pokrete u svakodnevnom životu. Ovaj fenomen je poznat i kao "paradoksalna pokretljivost" jer predstavlja suprotnost tipičnim motoričkim ograničenjima koja karakteriziraju Parkinsonovu bolest. Na primjer, osoba koja ima poteškoće u hodanju može se iznenada kretati normalno u trenutku kada je pod stresom, kada je u opasnosti, ili tijekom radnji koje zahtijevaju motivaciju npr. kod bježanja od potresa, požara ili kada bi trebalo spasiti neku drugu osobu koja je životno ugrožena. Dokazano je da neki vidni (poprečne kontrastne linije) i slušni (muzika, ritam metronoma) podražaji mogu poboljšati pokretljivost osoba s Parkinsonovom bolesti. Mehanizam paradoksalne pokretljivost je još predmet istraživanja, a osobito je koristan u rehabilitaciji osoba s Parkinsonovom bolesti''.
Dijagnosticiranje Parkinsonove bolesti
Rana dijagnoza kod ove bolesti je ključna, jer je potreban pravovremen početak terapije. ''Dijagnoza se temelji prvenstveno na kliničkom pregledu i povijesti bolesti, jer ne postoji specifičan test koji može sa sigurnošću potvrditi ovu bolest. Liječnici obično koriste nekoliko kriterija za dijagnozu, uključujući motoričke simptome (tremor, bradikinezu, rigor, posturalnu nestabilnost) i prisutnost nemotoričkih simptoma'', objašnjava prof.dr.sc. Zadro.
Uz to neurologinja nam objašnjava kako je jedna od metoda DaT SCAN koji pokazuje presinaptičku dopaminsku funkciju, a kojim se mogu razlikovati Parkinsonova bolest od drugih oblika parkinsonizma.
Zanimljivo je i kako ''MR mozga u Parkinsonovoj bolesti ne pokazuje tipične promjene na osnovu kojih se bolest može sa sigurnošću dijagnosticirati već se koristi u isključivanju ostalih uzroka koji mogu dovesti do simptoma. Postoje indirektni pokazatelji bolesti kao što su nespecifični generalizirani manji gubitak volumena mozga te diskretni znakovi, tzv. ''odsutan znak lastinog repa'' koji predstavlja gubitak živčanih stanica u područjima supstancije odgovorne za nastanak simptoma.''
U dijagnosticiranju se može koristiti i:
''Laboratorijske analize: Nema specifičnih biomarkera za Parkinsonovu bolest, ali se krvne pretrage mogu koristiti za isključivanje drugih stanja i bolesti koje izazivaju slične simptome.
Praćenje odgovora na terapiju: Ako se sumnja na Parkinsonovu bolest, liječnik može propisati terapiju, a poboljšanje simptoma nakon terapije levodopom može dodatno potvrditi dijagnozu'', zaključuje prof.dr.sc. Zadro.
''Nažalost, Parkinsonova bolest nije izlječiva. Simptomi se mogu kontrolirati uz odgovarajuću terapiju i medicinsku skrb, a lijekovi poput levodope, koji nadomještaju dopamin, mogu pomoći u smanjenju simptoma i poboljšanju kvalitete života. Uz odgovarajuće lijekove, fizikalnu terapiju i druge oblike liječenja, osobe mogu dugo živjeti s ovom dijagnozom'', kaže nam neurologinja.
Liječenje Parkinsonove bolesti
Postoje različite opcije liječenja koje mogu pomoći u kontroli simptoma, usporiti bolest, poboljšati kvalitetu života i odgoditi pojavu komplikacija:
- ''Farmakoterapija: Lijekovi koji povećavaju razine dopamina u mozgu, kao što su levodopa (prekursor dopamina), agonisti dopaminskih receptora i inhibitori enzima koji razgrađuju dopamin, mogu pomoći u ublažavanju simptoma. S obzirom na to da dugoročno korištenje levodope može uzrokovati motorne fluktuacije (npr. diskineziju odnosno nevoljne pokrete), zatim fenomen ''wearing off'' (istrošenosti) kada pozitivni učinci lijeka ne traju do sljedeće doze te fenomen ''on-off'' kada dolazi do brzih promjena između perioda kada se osjećaju "dobro" (aktivni, pokretni, bez tremora) i kada su "loše" (kada doživljavaju ukočenost, tremor i smanjenje pokretljivosti) potrebne su redovite neurološke kontrole i redovito prilagođavanje terapije. Kod osoba s fluktuacijama u djelovanju lijeka i motoričkim izmjenama ''on- off'' faze, može se koristiti liječenje pumpom što uključuje postavljanje sonde u tanko crijevo i omogućava ravnomjeran priljev lijeka tijekom cijelog dana.
- Kirurško liječenje: Duboka moždana stimulacija (DBS) koristi elektrode koje se postavljaju u određene dijelove mozga, te šalju električne impulse koji pomažu u kontroli simptoma bolesti. Ova terapija obično se primjenjuje kod uznapredovalih slučajeva PB-a gdje bolesnici više ne odgovaraju na farmakološku terapiju ili razviju teške nuspojave.
- Gama knife radiokirurgija: Može se koristiti u terapiji bolesnika s jačim tremorom koji ne reagiraju na lijekove.
- Fizikalna terapija i tjelesna aktivnost: Redovita fizička aktivnost, kao što je vježbanje, joga, tai chi, a posebno aktivnosti poput stolnog tenisa, mogu poboljšati motoričke funkcije i opće zdravlje osoba s Parkinsonovom bolesti.
U terapiji se još provodi logopedski tretman, kognitivni trening i radna terapija koja održava osobe s Parkinsonovom bolesti što duže aktivne u svakodnevnom funkcioniranju'', objašnjava opcije ova liječnica koja napominje i kako ''nemotorički simptomi znatno smanjuju kvalitetu života bolesnika, pa individualno treba liječiti i simptome autonomne disfunkcije, poremećaje spavanja, psihijatrijske poremećaje, demenciju, smetnje gutanja i bol.''
Prehrana i Parkinsonova bolest
''Iako ne postoji specifična prehrana koja može izliječiti bolest, određeni prehrambeni savjeti mogu pomoći u ublažavanju simptoma i održavanju općeg zdravlja. Preporučuje se prehrana bogata antioksidansima, omega-3 masnim kiselinama uz smanjenje unosa zasićenih masti. Neka istraživanja sugeriraju da mediteranska prehrana s većim količinama namirnica biljnog podrijetla, uključujući povrće, voće, cjelovite žitarice, mahunarke i orašaste plodove, umjerene količine proteina s niskim udjelom masti poput piletine i ribe te korištenje maslinovog ulja može imati pozitivne učinke na neurodegenerativne bolesti'', kaže neurologinja.
Liječnica kaže i kako je važno kod oboljelih osoba pratiti unos proteina, jer prekomjerni unos može smanjiti učinkovitost lijekova osobito ako se uzimaju istovremeno. Stoga je preporuka da se lijekovi uzimaju najmanje 30 minuta prije ili najmanje sat vremena nakon obroka.
Osim toga dobro je i uvesti vitamin D jer on pomaže u sprječavanju prijeloma kod osoba ovom teškom bolešću, pogotovo ako nije moguće unijeti ga dovoljno prehranom ili ako je već zabilježen manjak.
Ono što značajno može pogoršati simptome ove bolesti je dehidracija. Ona može dovesti do dodatnih komplikacija i problema, posebno s osjećajem umora ili probavom. Zato je važno unositi dovoljno tekućine.
Prognoza i očekivani životni vijek
''Parkinsonova bolest se najčešće pojavljuje u osoba starijih od 60 godina, a rani početak bolesti je definiran pojavom bolesti prije 50. godine života. Prevalencija Parkinsonove bolesti raste s dobi, a zbog zbog starenja populacije i produženja životnog vijeka očekuje se da će doći do velikog porasta broja oboljelih.
Ova bolest nije smrtonosna, ali u uznapredovalim stadijima utječe na kvalitetu života i otežava svakodnevno funkcioniranje. Progresija Parkinsonove bolesti je individualna, može varirati, ali obično je spora. Očekivani životni vijek osoba s Parkinsonovom bolesti obično nije znatno kraći od prosječnog životnog vijeka, no u nekim slučajevima mogu se razviti komplikacije poput infekcija, respiratornih problema i padova. Za bolesnike koji imaju Parkinsonovu demenciju ili druge komorbiditete, prognoza može biti lošija'', zaključuje prof.dr.sc. Zadro.
