Franjevačke crkve i samostani u BiH oduvijek su bili ne samo duhovna već i umjetnička i kulturna središta. Unatoč ratnim razaranjima, i danas su riznice mnogih blaga. Umjetnost, kultura i duhovnost oduvijek idu ruku pod ruku. Crkva našeg vremena govori o evangelizaciji kulture i inkulturaciji evanđelja. Ne smijemo zaboraviti da su prvi muzej na području BiH otvorili franjevci na Humcu 1884. godine. U novije vrijeme potpuno ga je obnovio i proširio bogatom galerijom umjetnina o temi Marije i majke fra Branimir Musa. Ne smijemo zaboraviti povijesnu izložbu “Blago franjevačkih samostana BiH”, organiziranu neposredno pred ratni vihor u povodu sedam stoljeća nazočnosti franjevaca na ovim prostorima.
Godine predanog rada fra Joze Pejića i fra Vendelina Karačića i sva njihova nastojanja oko Galerije u Širokom Brijegu dovele su i do utemeljenja Likovne akademije koja je već dala nekoliko naraštaja mladih umjetnika. Nemojmo zanemariti ni nastojanja Fondacije umjetnosti za mir Međugorje koja je davne 1998. godine organizirala izložbu “Skulptura za mir” međugorskog umjetnika Joze Ostojića Jošića u prestižnom prostoru zgrade UN-a u New Yorku. Otvarajući izložbu newyorški kardinal O’Connor, ukazujući na svoju skulpturu “Projektil mira”, rekao je: “Ako se oružje može pretvoriti u plugove, onda se i projektili mogu pretvoriti u krunice”, nazvavši izložbu duhovnom diplomacijom. Osim Jošića, kasnije na izložbama “Umjetnost za mir” više autora iz zemlje i inozemstva, od Međugorja, Mostara do Tuzle, Bugojna, Livna, Duvna, sudjelovala je i brazilska slikarica Maria Auxiliadora Madio Pereira iz São Paula. Prvi put hodočasti u Međugorje 1990. sa sinom teško stradalim u prometnoj nesreći. Tu susreće američkog liječnika koji ih poziva i osigurava godinu dana besplatnog liječenja u Americi, koje je učinilo čuda, za što su zahvalni Kraljici mira. Zajedno s drugim međugorskim hodočasnicima iz São Paula pokreće prije 18 godina zajednicu ljubavi “Kraljica Mira”, koja tijekom dana skrbi za 350 osoba s tjelesnom i mentalnom deficijencijom, pomažući tako njihovim obiteljima u organizaciji života, a osiguravajući štićenicima istodobno kvalitetno vrijeme, njegu, razonodu kroz čitav niz radionica, sportskih objekata itd. Zajednica okuplja stotinjak volontera, a potpuno se financira donacijama. Vodi je vlč. Paulo Toni. Posljednjih nekoliko godina Dora je pojednostavila i usavršila tehniku izrade cvijeća od šećera i posvetila se, između ostalog, izvođenju radionica za odgojitelje, terapeute i sve zainteresirane kako bi se osposobio što veći broj ljudi koji mogu uvesti ovu tehniku kao terapiju, rad i zabavu osobama s posebnim potrebama. “Marijine ruke” Jakova Čole, u suradnji s Majčinim selom u Međugorju, organizirale su upravo takvu radionicu. Pohađale su je č. s. Veronika i s. Melania Šakota, odgojiteljica Manuela Elez, mlada likovna umjetnica iz Međugorja Sanja Sivrić te Silvija i Klaudia Vlaičević te Šima Čilić. Brazilska slikarica nakon tečaja u Međugorju kazala je: “Jako sam zadovoljna ovim što smo napravili u Međugorju. Presretna sam zato što su svi koji su sudjelovali izvanredno odradili tu radionicu. Svi sudionici bili su jako posvećeni njoj i zaista su svojim kvalitetom postigli vještinu koju taj tečaj treba i omogućiti. Bili su, zaista, na visini zadatka. I kako je rekao voditelj Majčinog sela fra Dragan Ružić, ovim tečajem svima se otvara jedan novi put, jedna nova budućnost”.
Stipe Vasilj iz Međugorja, volonter udruge “Marijine ruke” bio je prije mjesec dana u Brazilu i tamo se susreo s slikaricom Mariom. Ona je dolazila ranije u Međugorje i po povratku u Brazil utemeljila zajednicu ‘Kraljica Mira’ za osobe s posebnim potrebama. To je još jedan od plodova Međugorja”, kaže nam Stipe. Ovakav centar, po njegovim riječima, planira se graditi i u međugorskoj župi. O udruzi “Marijine ruke” govorila nam je Ozana Matijević, volonterka u udruzi i vodič u međugorskoj župi. Istaknula je kako ova udruga pomaže siromašnim, a dosta vremena provodi i u molitvi. Kazala je i kako trenutačno preko ove Udruge pomoć prima 500 korisnika.
“Drago mi je da sam sudjelovala na tečaju. Naučila sam novu tehniku koju u životu do sada nikad nisam vidjela. To je bila humanitarna radionica izrade jestivog cvijeća”, kazala je polaznica Šima Čilić.
