Popularni duhovnik mladih i studenata p. Ivan Ike Mandurić kreće ovih dana u Kanadu, a nakon toga na Filipine. Informacija o njegovu odlasku iz Zagreba spominje se već neko vrijeme, a ima onih koji govore da ga zbog njegove britkosti isusovci miču iz Zagreba na godinu dana.
No radi se o tzv. probaciji ili kušnji na koju mora otići svaki svećenik. – Mislim da smo mi isusovci jedini red kojem je praksa da nakon nekoliko godina svećeništva dolazi posebna formacija – kušnja. Mi je zovemo treća kušnja, treća probacija – kaže p. Mandurić.
Kako ona izgleda?
Sastoji se od tri dijela, izučavanja isusovačkih dokumenata i duhovnosti, ignacijanske duhovnosti, ponovni prolazak intenzivnih duhovnih vježbi od 30 dana u tišini i uz to su vezani još neki eksperimenti.
Koji?
Isusovac mora iskusiti život na marginama. Naš današnji general kaže, baš kao i papa Franjo, da moramo ići do granica društva. Isusovac se tu uvijek inspirira pa i to treba iskusiti.
Živjet ćete u siromaštvu?
Taj dio probacije bit će u Manili, na Filipinima i susretat ćemo se s tim ljudima. Hoće li to biti siromašni, u zatvorima ili po bolnicama, vidjet ćemo. Svakako će biti suživot s takvim ljudima i skupinama. Važno je da se svećenik susreće s time kako bi ponovno mogao prepoznati gdje ga Bog zove.
Zašto baš sada odlazite?
Ta formacija dolazi nekoliko godina nakon ređenja, ali kod mene je trajalo malo duže jer je bilo teže pustiti pastorale kojima sam se bavio. Moji vršnjaci po zvanju to su već obavili.
Ali prvo idete šest mjeseci u Kanadu?
Jako je važno vidjeti pastoralne modele koje naši isusovci imaju na Zapadu, a koji su jako razvijeni i raznovrsni, osobito u Kanadi i SAD-u. Tek na temelju iskustva mogu izoštriti oko kako bih prepoznao što je za nas dobro i primjenjivo. Moram malo usavršiti i engleski u kojem baš nisam osobito dobar jer će mi kasnije trebati. A želim se i povezati s našom dijasporom koja je snažna u Torontu. Srce mi, inače, kuca za našu dijasporu.
Prva vijest bila je da napuštate Zagreb po nekoj kazni, da smetate svojim radom?
Neki su me to i osobno dolazili povjerljivo pitati. Većina ljudi ne zna da isusovci moraju obaviti tu probaciju. Planiralo se to još prije dvije godine. Nikada nisam bio ukoren ni zbog onoga što sam govorio i radio. I sadašnji i prošli provincijal bili su vrlo zadovoljni. Nikada nisam dobio ukor ni od svoje družbe, ni s Kaptola ili od bilo koga. Doduše, „plesao“ sam po nekim rubovima, ali na koncu se to prepoznalo kao nešto što je bilo realno, opravdano i dobro. Vraćam se nakon godinu dana i vidjet ćemo što ću preuzeti, vjerojatno ono čime sam se i dosad bavio.
Koji su to „rubovi“?
Komentiranje javnih događanja i nepravdi institucija, medija, stranaka, ideoloških skupina, itd. Pa i djelovanje i uključivanje u neke aktivnosti. To je ono što Crkva mora raditi i mora o tome progovarati. Međutim, određene skupine i slojevi našega društva naviknuti su na floskulu kako svećenici moraju ostati u okviru sakristije i kako se moraju baviti samo pojedincem, njegovom intimom i duhovnošću te kako ne bi smjeli govoriti o javnim događajima. To je podvala koja nikako nije u skladu sa stvarnim životom Crkve kroz povijest. Proroci su u Starom zavjetu, kao i istaknuti vjernici, bili dužni govoriti i govorili su o društvenim nepravdama. Što bi bilo da Stepinac nije govorio protiv ustaškog režima? Neki mu često prigovaraju da se premalo zalagao, premda se zalagao, a s druge strane htjeli bi da se mi ne zalažemo danas. Stepinac je govorio, pape su govorili, proroci su govorili, Krist je prozivao društvene nepravde i svaki svećenik danas mora se osvrtati na sve ono gdje je prisutna potreba za proročkom riječju. Moramo ići i šire, imati prostora i govoriti i o kulturi, umjetnosti, poduzetništvu, o svemu onome gdje je potrebno svjetlo i prosvjetljenje. Treba izbjegavati komentirati konkretne osobe, ali smiju se komentirati njihovi čini. Možda sam prepoznat što sam se u tome isticao, ali sam premalo to činio. Trebalo bi nas biti više. Istinoljubivo, bez mržnje, s brigom i odgovornošću pomoći hrvatskom društvu da se rasvjetljuju istine, ohrabruju vjernici da se odvažnije i sami bore za ono što je dobro našega naroda.
