Fra Miljenko Šteko, hercegovački provincijal, napisao je pismo posuškom i rakitskom župniku.
Dragi fra Marinko i fra Mladene!
Strašna je vijest kročila prvim jutrom ovoga Novog 2021. ljeta Gospodnjega. U ranome prijepodnevu 1. siječnja 2021. godine nevjerica i bol preplavili su vaše Rakitno, Posušje, ali i čitavu Hercegovinu. Čitavu ovu zemlju, ali i susjedne. Osmero vaših župljana, u cvijetu svoje mladosti, jednostavno su prestali živjeti. Umrli su zajedno, mirno čekajući Novu godinu. Mač boli rasjekao je mnoga srca njihovih očeva, majki, braće i sestara, najbližih, njihovih prijatelja. Tako iznenada, na tako neobičan način, da je to još jačom boli i tugom slamalo srca i duše.
Budući da nemam prave riječi, misli mi idu do onoga događaja u Betaniji, kada Isus plače za svojim prijateljem. I mi svi, zajedno s vama, plačemo za ovom našom djecom i molimo Boga da ih obdari svjetlom svete vječnosti. Mladići i djevojke Stjepan Jukić, Ivan Miličević, Marija Pavković, Stipe Pavković, Žana Pavković, Mirela Rezo, Stipe Romić i Mia Soldo otišli su put vječnosti. I zaista teško je pronaći riječi za takvo što, a ako ih i pronađemo samo nam proklize kroz prste poput sitnoga pijeska iz riječnoga korita.
No, dužnost mi je, ljudska i duhovna, misliti, zajedno s vama, o ovome što se dogodilo, koliko god bol pri samoj pomisli razdirala srce i parala svaki djelić duše i razuma. Dužnost mi je zbog tih osam pari mladenačkih očiju, još uvijek obojanih prkosom i zanosom kakav samo mladost nudi. Zbog njihovih vjerničkih srca koja su na rukavu nosili i njima mahali kao najsvetijom zastavom, onako kako to samo mlad čovjek može činiti. Bez rezerve, bez zadrške, bez propitivanja. Dužnost mi je misliti o tome i ne dopustiti da te oči, ti osmijesi, ti snovi u jednoj noći kao rukom odneseni ikada padnu u zaborav. Da ova, ionako krvlju natopljena, zemlja odjekuje i njihovim imenima sve dok sunce izlazi i zalazi na krševitome obzorju naše Hercegovine.
Sve je nas franjevce diljem Hercegovine bolno pogodila ova vijest i nanijela neizmjernu bol. Stojimo s upaljenom svijećom uz vas i molimo vječnoga Boga da vama i obiteljima stradalih umnoži snage da sve ovo izdržite. Prenesite iskrenu i najdublju sućut svim obiteljima umrlih mladića i djevojaka od svih nas franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije.
I sam osobno, duboko ganut bolju, u ime naše Zajednice palim svijeću sućuti i nade u vječnost.
