Ovih dana u BiH tema je oglas jedne trgovine koja nudi plaću od 1500 maraka mjesečno, ali prijava praktički nema. Da je ovaj oglas postojao prije pet godina, a zamislite tek prije 15, vjerojatno bismo imali desetke prijava za ovo radno mjesto, da ne iskoristimo i veće brojke. Međutim, 1500 maraka danas, ruku na srce, više nije plaća od koje se može solidno živjeti u moru troškova.
Sjene prošlosti
Sugovornica koja je naletjela na ovaj oglas i koja ga je komentirala kaže da više nije stvar ni plaće, već ima nešto i u ponosu. Ona je sama otvorila svoj obrt kad je vidjela da ni s fakultetom ne može naći posao u struci, a nije joj bio problem raditi ni u trgovinama. Međutim, iskreno priznaje da se osjećala bezvrijedno koliko god se trudila. - Ako je trgovina ili neko drugo poduzeće nekoć izrabljivalo radnike, zar stvarno misli da će danas, kad su tri puta povećali plaću, izazvati neki pozitivan učinak? Oni su u očima radnika izrabljivači i robovlasnici koji su se obogatili upravo na tim istim radnicima, a danas se žele predstaviti kao ozbiljni poslodavci. Isto tako, u BiH je nesigurna i plaća od 500 maraka i plaća od 1500 maraka, osim ako se ne radi o državnom poslu, a tu je sve sigurno. Kad sam radila kod tih groznih poslodavaca koji se danas prikazuju u pozitivnom svjetlu pa pričaju da daju 1500 maraka za rad na blagajni, a nema tko raditi, prisjetit ću se svoje plaće od 700 maraka koja nikad nije bila tolika. Uvijek je nešto nedostajalo, uvijek se kralo, a kamere su postojale i tada kao i danas i pojma nemam kako je njima uvijek nešto nestajalo, a na kraju dana u blagajni je sve bilo u redu. Takvi se danas iščuđavaju zašto nema radnika. Dobro je što su radnici u BiH počeli sebe cijeniti - priča nam razočarana sugovornica. Kaže da je danas našla svoj mir, ali i da čeka nove poteze poslodavaca koji nemaju radnika, a to je uvoz stranaca. - Na to će biti prisiljeni, ali to će im biti kraj jer naši ljudi ne opraštaju tek tako takve stvari. Zagreb, koji je metropola i otvoreniji je za takve stvari, teško prolazi s Nepalcima i Filipincima i svi komentiraju kako su na svakom koraku, a zamislite to u jednoj Bosni i Hercegovini. Mentalitet je drukčiji i radije ćemo se vratiti "piljarama" koje bi bile skuplje i gdje radi vlasnik i eventualno jedan radnik ili radnica, nego onima koji žele platiti strance, a ne žele platiti svoje radnike - kaže nam. Pitamo je koja bi onda plaća zadovoljila radnika u trgovini. - Nekoga bi možda zadovoljilo tisuću maraka, ali samo da je zdrav odnos. U nekim trgovačkim lancima radnici ne žele raditi ispod dvije tisuće maraka. Sve je stvar dogovora, ali samo kažem da ne treba biti licemjeran, pogotovo taj gazda koji hoda uokolo i priča da mu radnici ne žele raditi za određen iznos, a on sam je dao tome velik doprinos proteklih godina. Radije šuti i traži radnike, a s vremenom, ako postaneš bolji, bit će bolji i međuljudski odnosi pa će mnogi htjeti tu raditi - istaknula je. Komentiramo i robotizaciju blagajni, što se u nekim zemljama već događa. Kaže da će to moći u određenoj mjeri, ali opet bez ljudi ne može. - Iako mi sve radimo, da pojednostavimo stvari, robot je uvijek robot. On može funkcionirati u malim sustavima, ali za velike trgovine to nije rješenje, pogotovo samostalno - istaknula je.
Niska interakcija s kupcima
Bacili smo pogled zašto se barem one naprednije zemlje nisu potpuno robotizirale, već su podizale plaće na blagajnama, a razlozi su visoki početni troškovi robotizacije i održavanja opreme, niska interakcija s kupcima, zbog čega se kupci kasnije nisu vraćali, problemi s tehnologijom jer zna doći do kvarova, nedostatak fleksibilnosti jer robot ne može sve napraviti, a čovjek ipak može, te neke druge stavke zbog kojih je ovo još nedostižno. Izgleda da će jedino rješenje biti povećanje plaća i davanje određenih stimulacija da bi sve funkcioniralo. A ako dođe do značajnijeg povećanja plaća u BiH, to bi moglo potaknuti povratak dijela radne snage koja je otišla u Njemačku i druge zemlje u potrazi za boljim uvjetima života, ali rast plaća moraju pratiti i dobri međuljudski odnosi. Ipak, živimo u BiH te će povratak ovisiti i o političkoj i socijalnoj stabilnosti te cjelokupnoj sigurnosnoj situaciji, a ovdje je, čini se, uvijek neka napetost. Mora se raditi na promjeni cjelokupne klime.
