Jedreći Jadranskom magistralom duž Makarske rivijere, na zadnji dan zatvorenih granica s Bosnom i Hercegovinom, ekipa 24sata.hr nije uočila niti jednog turista koji bi iti pokušao pretrčati cestu. Naravno da to nije dobar znak. Portal Vecernji.ba piše da je prva nedjelja u srpnju redovito rezervirana za brojne goste iz BiH koji hrle u Makarsku. Međutim, od jednodnevnog izleta ove godine neće biti ništa jer je zabranjen takav način dolaska na odmor u Hrvatsku.
Mizernih dvadesetak posto noćenja ostvaruju općine na Rivijeri, i to u najboljem slučaju. U Makarskoj je 92 posto ležajeva prazno. U Baškoj Vodi - 82. Statistika kaže da gosti biraju osamljenije destinacije.
A domaći će vam reći da te statistike nemaju veze sa stvarnim stanjem. Da mnogi uredno iznajmljuju na crno, jer gosti su sada mahom iz Hrvatske i poznaju nekoga tko poznaje nekoga tko poznaje vlasnike apartmana pa se lako dogovore da izbjegnu prijave i poreze. Kako god da bilo, ove godine ruke ne trljaju ni oni, ni ugostitelji, ni vlasnici suvenirnica.
Đir po Rivijeri počeli smo s južne strane, od općine Gradac.
Ondje vam je jedno ljeto boravio Clint Eastwood. Ali samo na kratko, svega par dana. Bio je u posjeti prijatelju, cijenjenom plastičnom kirurgu. Kad je saznao da su ga novinari nanjušili, Eastwood je brzo sprašio na jahtu pa put Dubrovnika.
Isto ga je bilo lijepo vidjeti, makar na trenutak. Gradac ima zanimljive mještane. Jedan njegov stanovnik već dvadeset godina istražuje ubojstvo američkog predsjednika J.F. Kennedyja.
Ali na gračkim plažama, nažalost, nismo vidjeli ni istražitelje ni Eastwooda, ali jesmo nekolicinu kombija stranih registracija. Uglavnom Česi. Dobar dio sezonskih trgovina još drži navučene cerade, a kafići nude sniženja na hladna piva. Reklame su ispisane kredom na hrvatskom jeziku. Po plažama je razmak od kupača do kupača i deset metara. Ima, zato, motara u izobilju.
Riječ je o biljci koja savršeno paše salatama ili pestu, jestivoj u svako doba godine.
U Zaostrogu smo prošli pored kampova bliže plažama.
Nigdje nikoga. Izuzev vjeverice, pretrčavala je s jednog bora na drugi. Naganjala je crna mačka. Putem do plaže razmišljali smo o Pišonji i Žugi. Članovi Zabranjenog pušenja godinama su ljetovali na Rivijeri, posebno u ovim južnijim krajevima.
A znate li gdje bi se kupali članovi Azre?
Mislim, kad Štulić nije bio gol na Silbi? U Drveniku.
Tranzitno je to mjesto. Trajektno povezuje obalu s hvarskom općinom Sućuraj. Legenda kaže da u Drveniku živi kuhar koji sprema hobotnicu u plaži. Zatrpa je kamenjem i na njoj zapali vatru. Tako se ispeče.
Ovo bi ljeto moglo biti plodonosno za hobe iz plaže. Na drveničkim plažama čak i ležaljke stoje na hrpi. Nema potrebe da se raspoređuju. Ne izgleda kao da će netko doći i pitati pošto su. Turista ima, ali sve je to jako slabo, ma užasno.
- Ne znan kako ćemo podmirit najam, radnike, robu. Mislin da nije bilo pametno otvarati - čuje se iz razgovora dvaju konobarica što prekriženih ruku stoje pored praznih bašta.
U Igranima nisu ni otvorili.
Restorani uz more tek lašte namještaj, lakiraju drvo kao da je travanj u kalendaru. Tupi noževi i viljuške servirat će se rijetkim ovosezonskim gostima. Nema smisla da ugostitelji naručuju nove kad ne znaju hoće li ih itko uopće koristiti. Hoće li pribor za jelo uopće biti višekratan ili se vraćamo plastici?
Fotografirajući panoramu Igrana, mjesta odakle je prema narodnoj predaji Igraine, majka kralja Artura, uočili smo grdosiju od matuna u prvom redu do mora. Da nismo sreli Jozu možda ne bi ni saznali o čemu se radi:
- To ti je jedan Kanađanin napravio. Kako ti on sagradi, tako mu Inspektorat sruši, pa onda opet sagradi. Ima para, može mu se. U početku smo mislili da je budala, ali sad vidimo da je stvar dišpeta pa ga podržavamo. Stavio je na kuću ploče više jezika na kojima je objasnio šta se tu dešava - sažeo je mladi stanovnik Igrana.
Ovo mu je prvo ljeto da ne radi. I sviđa mu se to.
- Malo ću lovit ribu, a sad, mislin da neće bit para za platit faks, ali šta je tu je - rezimira zadovoljno.
Nije ni diploma sve na svijetu.
Dalje smo prošli preko Makarske, bilo je suviše sparno da bi se automobilom spuštali do plaže i satima tražili parking, pa smo zato samo snimili cestu na ulazu u grad. Ta fotografija dovoljno govori.
Prikazuje prijenosi zahod postavljen između dvije dvosmjerne trake Jadranske magistrale. Ako nema gostiju, radova ima. Čak se i stanovnici gradske jezgre žale da ih budi buka bušilica i ostalih strojeva. Grad poslovično nema sluha za njihove probleme.
To nikoga više ne čudi.
Ali mi smo se iskreno iznenadili kad smo vidjeli da u Baškoj Vodi novootvoreni Grand Hotel Slavija ne radi. Stakla su zamračena, vrata zaključana. Riječ je o vrhunskom hotelu koji bi inače radio i zimi.
Voditelji su najavili da će sada, kroz srpanj, nekada otvoriti. Nadajmo se da hoće.
Na baškovoškoj glavnoj plaži Nikolina nema previše kupača. U turističkoj statistici piše da ima nešto Nijemaca i Čeha i sličnih stalnih gostiju, ali, rekli smo, nitko ne može biti zadovoljan.
- Na području općine Baška Voda trenutno boravi 2.487 turista, što je 28,45% u odnosu na isti datum prethodne godine, kada ih je bilo zabilježeno 8.710 - doznajemo od Ante Jurišića, direktora TZ-a.
Prava je to šteta, jer epidemiološka situacija u Brelima, Baškoj Vodi, Makarskoj, Podgori i Gracu, sasvim je zadovoljavajuća. To su korona free destinacije. Cijene u restoranima su snižene, na plažama ima mjesta koliko god hoćete, apartmani su nikad povoljniji.
Savršena prilika za poslati pozdrav s Makarske rivijere.
