Bosna i Hercegovina neće biti pravna država sve dok se sve presude njezinih sudova ne budu učinkovito i brzo provodile, piše Večernji list BiH. Od toga cilja poprilično smo daleko, što najbolje potvrđuje činjenica da se čak ni sve presude Ustavnoga suda BiH, kao vrhovne sudske instance, ne provode. Prema službenim podacima s kraja prošle godine, ostao je niz presuda Ustavnoga suda BiH koje nije izvršila zakonodavna vlast, i to: Parlamentarna skupština BiH nije izvršila četiri odluke, Parlament Federacije nije izvršio četiri odluke i jednu odluku nije izvršila zakonodavna vlast Republike Srpske. Svakako je najpoznatija neizvršena presuda ona koja se odnosi na Izborni zakon BiH, a poznata je kao presuda u predmetu "Ljubić", piše Večernji list BiH.
Neizvršene odluke
Ipak, osim te, Parlament BiH nije izvršio još tri odluke, a jednu je izvršio djelomično. Neizvršene su na kraju prošle godine ostale odluke koje se odnose na Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudbenim i tužiteljskim institucijama na razini BiH, Zakon o policijskim službenicima BiH te Zakon o obavještajno-sigurnosnoj agenciji, dok se djelomično neizvršena odluka odnosi na Statut Grada Mostara. Federalni Parlament nije izvršio tri odluke koje se odnose na Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, Zakon o izmjenama i dopunama o izvršnom postupku FBiH te Zakon o izvršnom postupku. Također, Parlament FBiH Odluku Ustavnoga suda o Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ne izvršava od 2012. godine. Za većinu drugih odluka rok u kojemu nisu izvršene je oko četiri, odnosno pet godina. Ustavom BiH propisano je da su odluke Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine konačne i obvezujuće, a prema Kaznenom zakonu BiH njihovo neizvršavanje smatra se kaznenim djelom. U slučajevima kada se ove odluke ne poštuju, stručnjaci su suglasni da je državno tužiteljstvo institucija koja bi trebala pokretati postupke radi neizvršenja. Međutim, do toga u pravilu ne dolazi.
Reforma Ustavnoga suda
Osim toga, to za sobom povlači i druge posljedice. Osiguravanje provedbe odluka Ustavnoga suda navodi se u jednoj od 14 točaka, odnosno uvjeta za kandidacijski status BiH za članstvo u Europskoj uniji. U dijelu unaprjeđenja demokracije navodi se kako je potrebno reformirati Ustavni sud, uključujući i rješavanje pitanja međunarodnih sudaca te osigurati provedbu njegovih odluka. Uz već spomenute institucije zakonodavne i gradske vlasti, presude Ustavnoga suda BiH ne provode u potpunosti ni županijske vlade, pa čak ni niži sudovi. Činjenica je također kako su pojedine odluke Ustavnoga suda BiH samo formalno izvršene, dok se suštinski ništa nije promijenilo nakon njihova donošenja. Provedba presuda uistinu je problem, što zorno svjedoči reforma izbornoga zakonodavstva koja unatoč svim međunarodnim medijatorskim naporima, upozorenjima s raznih strana, do danas nije provedena. Iako ima mehanizme da ovakvo ponašanje spriječi ili barem sankcionira, međunarodna zajednica zasad se ne odlučuje na takav korak. Istovjetna situacija je i s (ne)provedbom presuda Europskoga suda za ljudska prava. Kada je u pitanju BiH, Europski sud za ljudska prava je do kraja 2020. godine donio 395 presuda protiv BiH, a najveći broj odnosi se na kršenje članka 6. ove konvencije koji se tiče prava na pravično suđenje, i to na "suđenje u razumnom roku". U većem broju predmeta utvrđena je i diskriminacija poraznim osnovama, a najpoznatiji slučaj svakako je "Sejdić i Finci", gdje je utvrđena diskriminacija pripadnika nacionalnih manjina zbog nemogućnosti da se kandidiraju za člana Predsjedništva BiH. Vijeće Europe u više je navrata kritiziralo bh. vlasti zbog neprovedbe presuda suda u Strasbourgu i prijetilo suspenzijom i isključenjem, no to očigledno nije polučilo željene rezultate jer se na sudske presude u BiH i dalje gleda kao na nešto što se može, ali ne mora provoditi.
