Najveća hrvatska stranka u BiH, Hrvatska demokratska zajednica BiH, proslavila je 30 godina postojanja. Iza nje su turbulentna, teška vremena, brojne važne odluke i promjene... Sad su borba za europsku BiH i jednakopravnost Hrvata u BiH u fokusu svih razgovora čelništva HDZ-a BiH s drugim strankama u BiH i predstavnicima međunarodne zajednice. Predsjednik koji je na čelu ove stranke polovinu njezina postojanja Dragan Čović u intervjuu govori o proteklim trima desetljećima, ali i sadašnjosti u kontekstu BiH i šire te budućnosti.
Slavite 30 godina HDZ-a BiH? Kako biste u najkraćem opisali ta, recimo, tri teška desetljeća?
Godine pune raznih iskušenja u kojima smo nastojali ovo društvo i ovu zemlju učiniti boljom. To bi bio neki najkraći opis jednom rečenicom. Doista, mnoštvo je raznih izazova kroz koje smo skupa prošli u ovih 30 godina od osnivanja stranke. Želim i ovim putem zahvaliti našim utemeljiteljima što su u tim vremenima i tim okolnostima već pokrenute ratne histerije smogli snage i stvorili ono što je HDZ BiH danas – stožerna i najveća stranka hrvatskog naroda u naše dvije domovine. Sjećam se vrlo dobro skrivanja i okupljanja po podrumima kako bi ideja i vizija dr. Franje Tuđmana zaživjela, i hvala Bogu na njihovoj hrabrosti i ustrajnosti. Upravo su ti ljudi preuzeli odgovornost i stali u obranu naših domova, prvo na jugu Hercegovine, zatim Posavine, središnje Bosne. Naši branitelji i HVO dali su temelje za opstojnost hrvatskog naroda. Da nije bilo njihove odvažnosti, tko zna u kakvom bismo sustavu danas uopće živjeli. Ogroman dio njih osnivao je HDZ BiH. Ponavljam, HDZ BiH je najveća, najjača i stožerna stranka hrvatskog naroda. Postala je i dio političkog identiteta Hrvata u BiH i ponosan sam što mogu biti na čelu jedne takve stranke i jedne takve velike obitelji koja okuplja hrvatski narod iz svih krajeva BiH. Uz sve ono što je i HDZ i hrvatski narod prolazio u ovih 30 godina, izlazili smo još jači. Nije bilo ni lako ni jednostavno, osobito u pojedinim etapama grubih nasrtaja na Hrvate i pokušaja potpune političke marginalizacije HDZ-a i legitimnih predstavnika. To nas je okupilo da budemo snažni, kompaktni i ustrajni.
Osobno vodite stranku 15 godina. Dugo razdoblje, za ovako turbulentna vremena i prostor?
Opet ću istaknuti, ponosan sam što sam predsjednik najveće stranke hrvatskog naroda u BiH. To je velika čast i jednako tako velika obveza. Slažem se s vama da je 15 godina poprilično dugo razdoblje u kojemu je bilo raznoraznih izazova. To nije bilo nimalo jednostavno razdoblje, s usponima i padovima, ali to je u ovom ozračju sastavna stvar. Na takvo što morate biti spremni. Isto tako, sve veće i ozbiljnije stranke poput HDZ-a nisu sklone naprasnim i naglim promjenama. Imate jedan CDU koji njemačka kancelarka Angela Merkel vodi već 20 godina. Svaka politička stranka jedna je vrsta organizma i traži vrijeme i za promjene i za nove ljude. Zasigurno da nitko ne može planirati koliko će godina voditi neki sustav ili organizaciju. U našem članstvu imao sam izrazitu potporu i bez njih ne bi bilo ni Dragana Čovića kao predsjednika. Hvala Bogu, i zdravlje me poslužilo jer se radi o izrazitom tempu, gdje godišnje obiđete toliko krajeva, iznova upoznate novih ljudi. Ovih 15 godina doista je brzo prošlo. Danas-sutra stranku će preuzeti netko drugi. Nove generacije dolaze i imamo obvezu da ih pripremimo za jednu ovakvu, kao što ste sami kazali, turbulentnu političku arenu. Sve to sastavni je dio i sasvim prirodan proces, a za velike i jake stranke poput HDZ-a jedan novi izazov iz kojega je izlazio, i opet će, još jači i snažniji.
Jednakopravnost, borba za očuvanje ustavne pozicije Hrvata, povratak, opstanak. Hoće li i kada Hrvati u BiH moći reći da su ostvarili te ciljeve?
Hoće i moraju, sviđalo se to nekome ili ne. BiH ne može opstati ni postojati bez hrvatskog naroda kao konstitutivnog elementa. Izmjena Izbornog zakona BiH ključno je pitanje za budućnost ove zemlje, ali i rješavanje svih onih anomalija koje su protuustavne i nametnute. Očigledno je netko zamislio da bi se eliminiranjem Hrvata u BiH otvorio prostor da se Federacija BiH pretoči u bošnjački entitet kako bi smanjili njihove apetite da se na ovom prostoru stvara bošnjačka nacionalna država, upakirana pod krinkom građanskog. Taj model već je jednom isproban kroz nekadašnju Jugoslaviju i svi dobro znamo kako je završio. Povijest je učiteljica života, jednom smo prošli kroz takve političke pokušaje koji su rezultirali strašnim ratom i ogromnim brojem nevino stradalih i protjeranih ljudi. Ako nam to nije bila škola što znači majoriziranje brojčano manjeg kolektiva, onda doista ne znam što se mora dogoditi da shvatimo da ovdje ima mjesta i prostora za sva tri naroda podjednako.
U postdaytonskom razdoblju Hrvati su različitim “reformama” dovedeni u lošiju poziciju. Što je ključno kako bi se zaustavio taj trend?
Vratit ću se na početak 2000-ih godina kad započinju te, uvjetno rečeno “reforme”, koje su ovu državu isključivo unazadile. Krajem devedesetih i početkom novog stoljeća HDZ BiH suočio se s jednim drugačijim političkim i društvenim izazovom. Dio međunarodnih faktora odlučio je izvršiti totalnu preinaku političkog sustava i cjelokupnog unutarnjeg ozračja. Dogodila se tzv. Alijansa, čije se pojedine posljedice osjete i danas. Događa se i slom Hercegovačke banke kada se tenkovskim upadom već moglo naslutiti što se sprema hrvatskom narodu kroz “čišćenje” dužnosnika Hrvatske demokratske zajednice. Ni dan-danas nitko za takve postupke nije odgovarao. Izborni zakon BiH, koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim i koji je danas najvažnije pitanje, ne samo uređenja i funkcioniranja nego i europske budućnosti BiH, vuče svoje korijenje upravo iz tih vremena. Sada već famozni amandmani na Ustav Federacije BiH unazadili su Federaciju miljama unatrag, prije svega, unijevši politički razdor između Bošnjaka i Hrvata. Sve je to rađeno pod krinkom koja je u startu bila osuđena na propast jer za takvu tobože građansku priču, koja je incognito bila uvod u dominaciju Bošnjaka u Federaciji, nije bilo ni onoga minimalnog konsenzusa, a danas ga pogotovo nema. Sjetit ćete se i što se događa 2005. kada dolazi do podjele unutar HDZ-a BiH, a u istome trenutku uvelike se pripremaju kukavičja jaja hrvatskom narodu u Predsjedništvo BiH, koje je tada potrajalo osam godina, a traje još i danas. Netom poslije dolazi tzv. Platforma koja je bila još jedna podvala hrvatskom narodu kroz eliminiranje legitimnih hrvatskih predstavnika i HDZ-a. Posljedica tih i takvih eksperimentalnih politika vidljiva je još i danas.
Jedan dio međunarodne zajednice krenuo je u nasilnu institucionalnu reviziju Daytonskoga mirovnog sporazuma koji je dao vjetar u leđa bošnjačkoj politici da se Federacija pretvori u isključivo bošnjački entitet. Netko je na sličan način zamislio praviti od Grada Mostara grad slučaj i napraviti ga taocem unitarističkih pretenzija uz nečiju vanjsku potporu. Imate izmjene Izbornog zakona kojim se Hrvate dovodi na institucionalnu marginu. Na federalnoj razini gubimo paritet u Vladi FBiH, nakon odluke Ustavnog suda BiH o uvođenju konstitutivnosti na prostoru cijele BiH. To je u biti otvorilo prostor da bošnjačke stranke izbornim inženjeringom zauzimaju srpska mjesta u Domu naroda Federacije BiH te gotovo jednu trećinu mjesta u klubu Hrvata u Domu naroda. U prijevodu, dobili ste situaciju da Dom naroda, koji služi za zaštitu nacionalnih interesa, pretvorite u još jedan građanski dom. Time institucionalno i politički Bošnjaci zauzimaju Federaciju gdje mogu sve odluke samostalno donositi. Dom naroda nije Dom županija i to Ustavni sud izričito jasno i nedvosmisleno kaže ističući konstitutivnost kao natkrovljujuće načelo i temeljni ustavni postulat.
Da svi dosljedno poštujemo Opći okvirni sporazum za mir, odnosno Aneks 4. i Ustav BiH, ovakvo ozračje ne bi postojalo, u to sam siguran. Raditi jednostrane revizije jednog takvog sporazuma, a znamo svi njegovu ulogu za postizanje mira i okončanja rata, a nadati se da nikakve posljedice nećete proizvesti je zabluda i, uz to, jako opasna radnja. Riskirate opstojnost jednog sustava, jedne države. Onaj tko je dao potporu tome, onaj tko i dalje gaji iluzije u takvo što, nije prijatelj ove zemlje ni ovih naroda koji ovdje žive.
Uloga međunarodne zajednice u BiH i dalje je velika. Mislite li da će se pitanje BiH riješiti bez posredovanja EU-a i SAD-a, odnosno je li to moguće?
Moramo biti svjesni da je međunarodna zajednica bila ključni posrednik u okončanju sukoba i postizanju mira na ovom prostoru. To se ne smije smetnuti s uma kada upotrebljavamo termin “međunarodna zajednica”. Njihova uloga je velika i često zna biti ključna kada su u pitanju krupne političke stvari. Primjer takvog djelovanja, posredovanja, njihove medijacije bio je ključan za potpisana dva sporazuma u Mostaru. Rješenje za održavanje izbora u Mostaru, kao i sporazum o izmjenama Izbornog zakona BiH, na višim razinama išao bi jako teško bez njihove uloge. Upravo su posebni predstavnik EU-a Johann Sattler i američki veleposlanik Eric Nelson imali ključnu ulogu. Iskreno im zahvaljujem što su prepoznali važnost ovih dvaju sporazuma. To su naši istinski partneri i prijatelji koji nas uvažavaju i koji ulažu napore da ova država konačno profunkcionira. To nije nimalo jednostavno u unutarnjim okolnostima i kroničnom nedostatku povjerenja među trima konstitutivnim narodima. Pojedine politike, isključivo unutar bošnjačkog korpusa ili oni koji pretendiraju na to biračko tijelo, i dalje se odupiru jednoj realnosti i istini, a to je da je konačno došlo vrijeme da se riješe krucijalna pitanja. Naš dogovor je bio da idemo korak po korak kako bismo do kraja godine riješili probleme koji postoje. To će se morati pretočiti u konačno rješenje koliko god tko htio nastaviti trenutačno mrcvarenje i status quo koji nas vodi u još dublji sunovrat. Tu nema pobjednika ni gubitnika. To je pitanje opstojnosti jedne višenacionalne države koja mora uvažiti sve svoje različitosti. Sve ostalo su zablude kojima se zavarava javnost.
Neki u BiH igraju na kartu dekonstitutivnosti i izgradnje građanske države, a čini se kako za to imaju naklonost i dijelova međunarodne zajednice. Vjerujete li da bi međunarodna zajednica mogla žrtvovati Hrvate kao konstitutivan narod?
Tko god razmišlja o takvim stvarima ili planira realizaciju takvih eksperimenata, srušit će ovu državu. To je eksplicitno rušenje ustavnog poretka. Međunarodna zajednica neće prihvatiti takvo što jer bi to urušilo cjelokupan poredak i strukturu BiH, iako su u prošlosti djelovale određene snage uime jednog dijela međunarodne zajednice koje su otvoreno zazivale takve koncepcije. To su radile, prije svega, zbog nekih vlastitih interesa i iluzija i, po mom mišljenju, to je zloupotreba prijateljskih zemalja koje toliko ulažu u napredak ove zemlje. Takva vremena su prošla. Građanska država u višenacionalnoj državi, gdje imate tri državotvorna naroda, ne može funkcionirati po zapadnom modelu homogenih nacionalnih država. Tu se ne radi o građanskoj dimenziji, kako se to lijepo zna upakirati, nego o dominaciji jednog naroda nad nekim drugim. Imali ste obje Jugoslavije koje su koketirale takvim modelom unitarizma i centralizma, pa znamo kako su okončale. Taj model stvaranja neke umjetne nacije na prostoru jugoistoka Europe nikada nije uspio niti će. Nacionalni identitet duboko je usađen u sve narode koji ovdje žive. Nije to prvi put da se želi nekim pokušajem modificiranoga “melting pota”, po uzoru na zapadne zemlje, napraviti neka unificirana nacija. Imali ste vrijeme Austrogarske prije više od 100 godina kada je Benjamin Kallay htio takvo što. Jedna nacija, jedan jezik s miksom kultura. To je propali koncept koji teško da igdje u praksi može zaživjeti. Europa ima takvih primjera napretek. Od Belgije, Švicarske, Austrije, Španjolske i dalje da ne nabrajam.
Hrvati neće biti žrtvovani ni za kakve eksperimente niti pristajemo da se uopće o tome kalkulira. To bi bio početak kraja ovog društva i BiH.
Opći je dojam kako su odnosi Hrvata i Srba, pa i njihovih političkih predstavnika u BiH, danas bolji nego što je to slučaj s hrvatsko-bošnjačkim odnosima. Kako popraviti i taj odnos, tim prije jer ova dva naroda žive izmiješano u mnogim područjima?
Pa u jednom dijelu bih se složio s tim općim dojmom, dok, s druge strane, i ne baš. Mnogo više razgovaram i imam sastanke s Bakirom Izetbegovićem, predsjednikom SDA, nego s Miloradom Dodikom, predsjednikom SNSD-a. Sastanci HDZ-a i SDA mnogo su intenzivniji nego što su to sa SNSD-om. Hrvatski narod i mi kao politički predstavnici želimo maksimalno dobre odnose i sa Srbima i Bošnjacima. Moramo razgovarati bez figa u džepu. Gospodin Dodik jedan je izravan političar koji zna biti britkog jezika, nekada i nespretno izleti s izjavama, ali nikada nismo imali nikakav problem u komunikaciji. Događalo se i da jako ozbiljne stvari dogovorimo usmeno, pružimo ruku i za njega je to to. Kod gospodina Izetbegovića ide drugačije, s mnogo više kalkulacija, različitih izjava prije i nakon sastanka, osobito prema medijima. Manjak međusobnog povjerenja ruši sliku u javnosti, a nesmotrene izjave potpaljuju takav dojam. Takva praksa mora prestati. Što se tiče bošnjačko-hrvatskih odnosa, oni definitivno moraju biti bolji. Ti odnosi imaju svojih uspona i padova i često znaju biti testirani upravo zbog političkih koncepcija i iluzija o ovim prostorima, identitetima i stvarima koje neki i dalje sanjaju. Onaj tko unutar bošnjačkog naroda konačno napravi otklon od radikalnih politika i pokušaja majorizacije i nametanja te prihvati ovu zemlju kao državu ravnopravnih i jednakopravnih konstitutivnih naroda, ući će u povijest bošnjačkog naroda. Mitologiziranje svoje prošlosti, uloge, povijesnih činjenica pravi dubiozu, konfuziju i obmanu unutar vlastitog naroda. Zdravi odnosi Bošnjaka i Hrvata, uz maksimalno poštivanje jedni drugih u svim dijelovima BiH, jamac su opstojnosti ove zemlje.
Posljednje desetljeće, a poglavito posljednjih godina, uspjeli ste suradnju s dužnosnicima u Hrvatskoj i njihovim najvažnijim institucijama podići na zavidnu razinu. Vaša suradnja i prijateljski odnos s premijerom Andrejom Plenkovićem rezultirali su mnogim dobrim, i za Hrvate u BiH, važnim potezima. Kakva je uloga RH u očuvanju pozicije hrvatskog naroda u BiH?
Često znam istaknuti, i to je doista tako, da Hrvati iz BiH imaju svoje dvije domovine. Mi smo ponosni na takvo što. Premijer RH Andrej Plenković osvježenje je na političkoj sceni u posljednje četiri godine koji je najviše uradio za Hrvate u BiH u posljednjem desetljeću, a bit ću slobodan kazati, i dulje. Politička persona zavidnog znanja, istinski nasljednik predsjednika Tuđmana na čelu HDZ-a i osoba koja je u svakom trenutku spremna za pomoć i, uz sve to, istinski prijatelj BiH koji je toliko toga učinio na europskom putu, još iz vremena dok je bio zastupnik u Europskom parlamentu. S druge strane, RH je potpisnik i jamac Daytonskog sporazuma i ima tu vrstu odgovornosti, najveću granicu dijelimo upravo s RH, i ono što je najvažnije, naš najistaknutiji partner u svakome smislu, od vanjskotrgovinske suradnje, razmjene dobara i usluga, strateških projekata i dalje da ne nabrajam. Sve su to ključne referencije kroz koje se sagledavaju međusobni odnosi. Također, RH je članica EU i NATO saveza. Sve su to elementi koji RH čine snažnim europskim akterom i jakom zemljom u globalnom smislu. RH će iskoristiti sve mehanizme u očuvanju i postizanju pune jednakopravnosti i ravnopravnosti hrvatskog naroda kao konstitutivnog, u to ne treba nitko sumnjati. Već smo razgovarali o još snažnijoj potpori kroz Središnji ured za Hrvate izvan RH. Krajem ljeta dižemo tu dinamiku na nikad veću razinu.
Nakon 25 godina HV i HVO su izjednačeni. Na ovogodišnjoj proslavi “Oluje” dobili su odlikovanja. Odluka hrvatskih vlasti i poruka snažno su odjeknuli u BiH. Koja je vaša poruka?
Prvo želim zahvaliti predsjedniku RH Zoranu Milanoviću na takvom potezu prema HVO-u i njezinim postrojbama koje su ravnopravno sudjelovale u VRO “Oluja”. To je primjer državničkog poteza i političkog promišljanja cjelokupnog Domovinskog rata. Poruke upućene na svečanom obilježavanju primjer su koji svi trebamo slijediti, pogotovo u BiH. Bez istine i pružene ruke, uz sve ono što se događalo, nema istinskog pomirenja ni suživota. Potpisujem svaku riječ i generala Ante Gotovine, predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Trebamo gledati u budućnost, ostaviti po strani ono negativno i što nas opterećuje. Sukob različitih percepcija ne vodi ničemu i drži nas zatočenicima. Došlo je vrijeme da se konačno krene naprijed, pogotovo u BiH, to je moja poruka. Preuzmimo odgovornost i napravimo zajednički iskorak.
Veliku, pozitivnu ulogu u BiH u pomirenju naroda, ali i unutarnjem zajedništvu Hrvata imala je i ima Katolička crkva. Kako gledate na ulogu Crkve za Hrvate u budućnosti?
Crkveni oci nositelji su naše duhovnosti, onaj tračak za bolje i ljepše. Tako je bilo tijekom cijele povijesti hrvatskog naroda. Vjera je duboko usađena u svijest svakog Hrvata, ne samo u BiH nego u čitavom svijetu. To je dio našeg identiteta, našeg naslijeđa, naše povijesti. Hrvati su u povijesti nosili epitet “predziđa kršćanstva” još od doba osmanskih osvajanja. Ponosni smo na naš katolički identitet i Crkva će uvijek imati najposebnije mjesto u našem narodu. I unutar Crkve u BiH dolazi do promjena u strukturi. Kardinal Vinko Puljić i biskup Ratko Perić, prema propisima Vatikana, okončavaju svoje služenje. Oni su bili naši stupovi, vjerske i moralne vertikale i od srca im zahvaljujem na njihovoj ulozi. Ostavili su neizbrisiv trag u hrvatskom narodu i ulaze u našu povijest. Nimalo ne sumnjam da će njihovi nasljednici nastaviti istim putem uz još jači angažman za hrvatski narod i katoličku vjeru, ali i vjerski dijalog među trima narodima i svim vjeroispovijestima koji egzistiraju i postoje u našoj zemlji.
Pokušavate sada u svojim knjigama “Iznad crte” opisati sva događanja u BiH i prenijeti sliku političke povijesti jednog naroda. Koliko ste uspjeli, slijedi li nova knjiga i na što je fokusirana?
Nakon predstavljanja “Iznad crte” i “Iznad crte 2” obznanio sam kako će postojeće dvoknjižje biti dopunjeno dvjema naknadno izdanim knjigama koje će, uz odabrane govore te susrete s vjerskim dužnosnicima, objediniti desetljeća medijskog dijaloga i susrete s raznim političkim dužnosnicima iz cijelog svijeta. Ove godine dvoknjižju pridružujemo i “Iznad crte 3”, koja će, kroz odabrane intervjue, prikazati jasan presjek dvaju desetljeća javnog djelovanja kroz komunikaciju s medijskim dužnosnicima. Budući da su mediji sastavni dio svih razvijenih demokracija, smatrali smo važnim prikazati medijske razgovore i istupe da bismo pospješili sveobuhvatno shvaćanje prilika u BiH tijekom prethodnih 20-ak godina, iznova uvažavajući i potičući važnost novinarske profesije. Planirano četveroknjižje obuhvatit će četiri različita spektra javnog djelovanja u funkciji politike hrvatskog naroda u BiH, predstavljajući važne trenutke koji su oblikovali političke i sve druge spektre života u BiH. Duboko sam uvjeren da će ove knjige poslužiti kako bismo sadašnjim i budućim naraštajima olakšali uvid u povijest i sazrijevanje hrvatske politike te oblikovanje zajedništva, prikazujući time kontinuitet djelovanja te svu problematiku s kojom se hrvatski narod u BiH često suočavao.
Što bi se, po vašem mišljenju, trebalo promijeniti u HDZ-u BiH, ima li prostora za poboljšanje stranke u smislu novih iskoraka, organizacije, ljudi, politike?
HDZ BiH velika je stranka, ima više od 45.000 članova, zastupljena je na svim razinama i tu leži naša odgovornost da svaki dan radimo na sebi. Bez konstantnog rada stagnirate. Ono za što se osobno zalažem, i to ću činiti još jače, je otvaranje prostora za mlade, sposobne i kvalitetne ljude. Priroda čini svoje, svi trebamo jednog dana privesti kraju svoj politički angažman i treba nas netko zamijeniti. Znanje je najveći kapital koji postoji na svijetu i bez njega ne možete ništa. Nove ljude, mlade ljude, mi iskusniji trebamo pomagati, pa ako hoćete, i mentorirati za sve ono što ih čeka za godinu, dvije ili pet. Na tome sve stranačke razine trebaju raditi i dati prostor novim idejama i promišljanjima.
Okosnicu Hrvatskog narodnog sabora čini vaša stranka, zajedno s ostalim, partnerskim hrvatskim strankama uspjelo se u proteklom razdoblju dosta toga. Što biste izdvojili kao najveći uspjeh HNS-a i kakva je njegova budućnost?
Da, doista se mnoštvo toga odradilo. Nakon 2014. ušli smo u rješavanje statusa naših branitelja i otklanjanje svih prepreka koje su neke prethodne vlasti pokušale nametnuti. HVO je branio ovu zemlju i, uz nedavno odlikovanje u Kninu, najveće počasti zaslužuju u Sarajevu. Spriječili smo i nastavak neravnomjerne raspodjele s viših razina za gospodarske, kulturne i sportske aktivnosti. Najveći izazov je i dalje pred nama, a to je pitanje Izbornog zakona koji će se vrlo brzo početi pregovarati. Zajedništvo hrvatskog naroda u ovom trenutku nema nikakvu alternativu te političku okosnicu tog zajedništva čini Hrvatski narodni sabor, odnosno stranke koje ga čine. Zajedno idemo završiti sve ove stvari koje koče ovu državu, skupa sa svim relevantnim političkim opcijama koje predstavljaju Bošnjake i Srbe u BiH.
Kako gledate na posljedice pandemije virusa COVID-19, kolike će u konačnici biti i hoće li “novo normalno” postati, izgleda, stvarnost?
Već sam spominjao kako nitko nije ni mogao zamisliti kako će nešto oku nevidljivo zakočiti čitav svijet. Posljedice su već nemjerljive, u svakom mogućem smislu. Ova pandemija sve skupa mora nas naučiti nečemu novom. Čovjek ne može ići protiv prirode, koliko se god nekad izdigne iznad nje. Pandemija virusa COVID-19 test je za čovječanstvo i nadam se da iz svega ovoga izlazimo samo jači. U razdoblju ispred nas moramo usmjeriti snage i kapacitete kako bismo štetne gospodarske i ekonomske posljedice sanirali i sveli na minimum. Trebat će vremena za čitav svijet da se izdigne, ali to ne smije biti izlika da posustanemo.
Preboljeli ste koronavirus. Kako opisujete tu borbu s “nevidljivim neprijateljem” vas i obitelji? Sada ste dobro?
Hvala Bogu, jesam, i ja i obitelj i više smo nego dobro. Koronavirus je iza mene. Imao sam blaže simptome i blagi osjećaj umora koji je počeo prestajati nakon nekoliko dana. Ljudi svakodnevno umiru od ovog virusa uslijed raznih komplikacija. U posljednje vrijeme i mladi ljudi masovno obolijevaju. I ovim putem upućujem poruku i jednu vrstu apela da se pridržavamo mjera koje nadležne institucije propisuju. Vjerujem da je njima najmanje užasno teško kad svakog dana moraju izaći s nekim preporukama o zabranama, a da i ne spominjem osjećaj kad javnosti moraju priopćiti vijesti da je netko novi obolio ili, još lošije, preminuo od ove bolesti. Tim ljudima nije nimalo jednostavno i oni su naši heroji i zaštitnici naših života. Liječnici i medicinsko osoblje praktički su na izmaku snaga posljednjih nekoliko mjeseci. Odajmo poštovanje i zahvalnost tim ljudima, to je, u najmanju ruku, ljudska i čovječja gesta. I ovim putem zahvaljujem djelatnicima Doma zdravlja Mostar, uz čije upute i savjete sam uspio relativno bezbolno preboljeti ovu bolest. Iskreno i od srca im hvala.
