U poslijeratnom društvu, kakvo je BiH, brojna traumatična iskustva rata, uključujući i gubitak bliskih osoba, uz svakodnevne životne probleme, kod mnogih su razvili oblike nekog od posttraumatskog stresnog poremećaja, piše Večernji list BiH.
Panični poremećaj jedan je od najtežih oblika PTSP-a. Ova bolest čvrstim okovima različitih vrsta strahova; od ljudi, zatvorenog prostora, bolesti i smrti, blokira život oboljelog, ne ostavljajući mu prostora za normalan svakodnevni život, odvodeći ga u stanje teške depresije iz kojeg se mnogi ne uspijevaju vratiti.
Borba za život
- Kad nam panični poremećaj uđe u život, onda sve sfere života trpe, ali kad zavlada našim životom, onda su problemi ogromni. Više nigdje ne funkcionirate normalno. Vrlo često ljudi gube posao zbog čestih izostanaka, zbog ponašanja i odnosa prema poslu, narušavaju se odnosi u obitelji, gube prijatelji - opisuje neke od posljedica koje uzrokuje panični poremećaj Fojničanka Marina Miličević-Šimunić, iznoseći i vlastitu priču o paničnom strahu zbog kojeg više nije mogla ni među ljude ni u zatvoren prostor. Nedjeljne mise, odlazak u trgovinu, poštu, na koncerte, druženja, pokope i svadbe... Sve to oduzeo joj je panični poremećaj koji jednom kad je došao u Marinin život, u njemu ostaje punih 11 godina.
Bez obzira na to koliko teška bila, o ovoj bolesti u BiH se ne govori iz još jednog straha, od stigmatizacije i odbacivanja. Upravo ta činjenica posebno otežava život oboljelima, koji postaje samo njihov pakao iz kojeg rijetki pronalaze izlaz. Uspjelo je to Fojničanki Marini Miličević- Šimunić, koja je svoju 11 godina dugu borbu s paničnim poremećajem opisala u knjizi "Kad mi dođeš ti", koja je ovih dana ugledala svjetlo dana te će uskoro biti predstavljena u njezinoj rodnoj Fojnici, a potom i drugim mjestima u BiH. Kao pripadnica HVO-a, autorica iza sebe ima traumatično iskustvo rata, ali i traumu teške bolesti reumatskog artritisa s kojom se suočila prije 17 godina te joj je, uz svakodnevne životne probleme, i panični poremećaj ušao u život i doslovno ga paralizirao strahovima. Marina je zatražila i dobila liječničku pomoć, ali je odbila terapiju lijekovima, uključujući i antidepresive, te je odlučila kao i u slučaju prethodne dijagnoze, tražiti alternativu.
- U jednom trenutku dolazim do spoznaje da mi je u mojoj borbi potreban čvrst oslonac. Pronalazim ga u Bogu i od tog trenutka počinje moja borba. Odbila sam lijekove jer oni pomažu neko vrijeme, ali dugoročno stvaraju ovisnost i na kraju vode u depresiju. Ja nisam rođena biti depresivna - naglašava autorica, koja bira teži put iz kojeg na kraju izlazi kao pobjednica.
Panični poremećaj polako napušta njezin život, a u njega ulazi čvrsta vjera u Boga koja joj je, uz njezinu snagu i upornost te pozitivan stav, trasirala put povratku u normalan život bez straha. Najbolji dokaz tomu je u činjenici da već godinu dana Marina Miličević-Šimunić nakon udaje, sa svojim odabranikom Nenadom, koji godinama živi i radi u Australiji, živi na dvije adrese, Fojnici i Perthu.
Oblik PTSP-a
Svojom knjigom, koja je izišla u njezinoj vlastitoj nakladi, autorica želi pomoći i drugima koji se bore s bilo kojim oblikom PTSP-a. - Mogu prepoznati ljude koji imaju panični poremećaj, ali o njemu ne govore i to im dodatno otežava život i liječenje. Vjerujte da ih je puno, i oni su prepušteni sami sebi. Ja sam se izliječila, ali mnogi nisu i neće. Ova je knjiga namijenjena njima i ona je ujedno i moj način ispričati se svim ljudima koje sam povrijedila zbog svoje bolesti, ali i zahvaliti svima koji su ostali uz mene sve ove godine - govori autorica.
