Da život piše romane uvjerio se i najnoviji hrvatski olimpijac Ivan Huklek. A ovaj sjajni hrvač izborio je svoju olimpijsku vizu u vrlo teškim emotivnim okolnostima iz kojih je, na strunjaču, ovaj 25-godišnji Sesvećanin izašao još jači.
Naime, samo dva tjedna prije olimpijskog kvalifikacijskog turnira u Sofiji, Huklekovi su se suočili s obiteljskom tragedijom i činilo se da niti od Ivanove borbe da ostvari svoj olimpijski san neće biti ništa. - Prije dva tjedna preminula je moja 11-godišnja sestrica Marta i ja sam tada rekao da ne želim ići na olimpijske kvalifikacije. U tom trenutku za takvo što nisam imao volje, no moja obitelj, mama, tata, supruga, moja braća, rekli su, rekli su mi da moram ići zbog sestre. I na kraju sam išao zbog Marte i osvojio olimpijsku normu koju njoj i posvećujem. A sve ovo bih dao samo da je ona živa.
Teško je i zamisliti kroz što je jedan vrhunski sportaš mentalno morao proći da se dovede u stanje da baš nakon takvog događaja postigne i najvrijedniji domet karijere. - U tim trenucima najviše mi je pomogao reprezentativni trener za mlađe uzraste Anton Đok. Te srijede, a za sedam dana smo trebali krenuti za Sofiju, ja sam mu rekao da se ne osjećam spremnim za pripreme u Gospiću i da bih do vikenda volio ostati u Zagrebu, s obitelji. Nakon što sam odlučio da ipak odem na kvalifikacije otišao sam na još dva dana priprema u Gospiću.
Nakon dva tjedna velike tuge, po saznanju lijepe vijesti iz Sofije, u obitelji Huklekovih i ovaj put je bilo suza, ali onih utješnih. - Teško je kada roditelji izgube dijete od 11 godina i kada brat izgubi sestru. Bio je to veliki šok za mene, a ja sam trebao biti i utjeha. Kada sam se čuo s obitelji, nakon što sam ostvario olimpijsku normu, svi su plakali. Ovo je bilo prvi put da su se nečemu razveselili. A čini se da je u tome svemu i Ivan pronašao dodatnu snagu.
- Jesam, posebice u ovoj posljednjoj borbi sa Šveđaninom Bergom. Ne sjećam se da sam na ovoj razini natjecanja ikad imao tako tešku borbu, no Bog i sestra bili su uz mene. Nakon tog tragičnog događaja, nešto se u meni preokrenulo i počeo sam se više moliti Bogu i na koncu sam imao osjećaj da su on i sestra više uz mene nego prije. To mi je dalo veću snagu. Među čestitarima se našao i Katolički radio.
- Božo Starčević, trener Anton Đok i ja smo prijatelji Katoličkog radija. Mi smo podrška njima, a oni su podrška nama i to je radio koji slušamo.
Da hrvač kojeg zbog njegove građe, premetajući slova njegova prezimena, volimo zvati Hulk(ek) nije na najveću scenu došao iznebuha potvrđuju i njegove četiri medalje s velikih mlađeuzrasnih natjecanja. Video Player is loading. - Bio sam srebrni na Svjetskom i Europskom prvenstvu za mlađe seniore, brončani u Europi u istom uzrastu te treći junior Europe. Svjetski kvalifikacijski turnir u Bugarskoj bila je Ivanova treća, i posljednja, prilika da se izbori status olimpijca. - Prvo kvalifikacijsko natjecanje bilo je Svjetsko prvenstvo 2019. kada smo kolega Lizatović i ja izgubili borbe koje su vodile u Tokio. Završili smo osmi, a prvih šest je išlo na OI. Na nedavnim europskim kvalifikacijama, na kojima je vizu izborio Božo Starčević, ja sam ispao u prvom kolu od Armenca koji je pak sada izgubio od ovog Šveđanina kojeg sam pobijedio. Sa ovim postignućem Huklek će ući među evidentne kandidate što će značiti i veća primanja. Može li se u Hrvatskoj živjeti od tako teškog, a nimalo komercijalnog, sporta kao što je hrvanje? - Može, ali morate osvajati medalje na međunarodnim natjecanjima. Nama nekolicini hrvača, a to su Lizatović, Starčević, Kamenjašević, Lubirić i ja, od velike je pomoći onih 4000 kuna koje dobijamo kao ugovorni pričuvnici Hrvatske vojske. Za sportaše koji nemaju ugovore i nisu plaćeni sukladno svom trudu to je velika pomoć.
A velika podrška Ivanu su svi Hukleki ali i obitelj koju je formirao ne tako davno.
- Oženio sam se prošle godine a prije mjesec dana sam dobio sina i zato se moram zahvaliti supruzi Josipi koja trpi sve moje izostanke. Kada postaneš roditelj to je poseban osjećaj i promijeni ti se cijela perspektiva iz koje gledaš na život. Nakon što stavi ključ u bravu natjecateljske karijere, Ivan planira ostati u hrvanju. - Nakon što sam završio Školu za cestovni promet upisao izvanredni studij na Kineziološkom fakultetu. Usmjerio sam hrvanje, a preostalo mi je još 10 ispita za okončam treću godinu. Izvanredni studij je izvanredna stvar za nas aktivne sportaše koji nerijetko treniramo dva puta dnevno i imamo vlastitu obitelj.
