Punih 30 godina svjedoči borbi za slobodu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, borbi za istinu i pravdu prema hrvatskim braniteljima i svome narodu. Kao nekada, i sada je na braniku domovine, pozivajući na mir i pogled u europsku budućnost pod sigurnosnim okriljem NATO-a.
General Stanko Sopta, ratni zapovjednik jedne od najistaknutijih brigada HVO-a - 2. gardijske, koja je prošla brojna ratišta u BiH i sudjelovala u osloboditeljskim operacijama, danas, na 30. obljetnicu njezina utemeljenja, prisjetit će se žrtve za slobodu, važnosti izgradnje moderne, demokratske države u kojoj će biti mjesta za sve njezine narode i poštivat će se prava drugoga i drugačijega. U intervjuu za Večernji list govori o ratnom putu brigade, prisjeća se nekih od najvažnijih operacija, njezinih branitelja, daje svoje viđenje stanja u BiH...
Večernji list: Tri desetljeća od utemeljenja jedne od najvažnijih brigada HVO-a, brigade kroz koju je prošlo više od pet tisuća bojovnika koji su stali u obranu domovine... Vi ste bili zapovjednik. Možete li opisati taj dan, 29. prosinca prije 30 godina, kada je 2. gardijska brigada utemeljena?
- Prošlo je 30 godina, a u mojim mislima slike naviru kao da je bilo jučer. Bio je to dan iskrenog zajedništva, trenutak kad smo spoznali novu snagu koja proizlazi iz postroja takve vojne formacije. Iza nas su tada bile već tri godine rata, imali smo određeno iskustvo, no pripadnost brigadnoj formaciji tražila je nova znanja i prilagođavanja, na čemu smo svi morali raditi. Utemeljivale su se i ostale gardijske brigade te je bilo jasno da ulazimo u novu fazu rata, kada se počinjemo spremati za konačne oslobodilačke operacije. Osobno sam osjećao veliku odgovornost i pitao se hoću li imati snage odgovoriti toj zadaći, no momci oko mene ulijevali su mi vjeru da je svaki cilj dosežan. Bilo je tu i straha, no nadasve je bilo odlučnosti u zadaći obrane svog naroda i stoljetne zemlje na kojoj smo rođeni.
Večernji list: Brigada je prošla mnoge bojišnice - od južne, dubrovačke bojišnice do Manjače te sudjelovala u oslobađanju brojnih mjesta - od Kupresa, Glamoča, Mrkonjić Grada, Jajca..., a svoje živote za domovinu i slobodu dalo je 150 njezinih pripadnika?
- Bolna je činjenica koju brojkom tako jednostavno izgovorimo ili napišemo - “150 poginulih”. Svaki njezin izgovor na neki je način obezvrijedi ako tog trenutka i svakog trenutka kad nam dođe na misao u njoj ne vidimo obične, a tako velike ljude koji su našu slobodu otkupili svojim životima. Danas je tu činjenicu teško iskazati i razumjeti svu njezinu monumentalnost, no moramo to činiti, kako zbog njih - vitezova, tako još više zbog nas samih. Hvala im na daru slobode.
Večernji list: Gdje su danas bivši pripadnici, kakve su njihove priče i sudbine? Je li im se hrvatski narod, po vašem mišljenju, odužio, dovoljno zahvalio, jesmo li svjesni kolika je bila cijena hrvatske slobode?
- U obranu naroda nije se ulazilo zbog plaće jer se novcem ne mogu platiti ljudske patnje, a kamoli životi. Narod se branio kako bi izborio mir i slobodu koja će donijeti sreću i blagostanje, koju su naši preci sanjali i stoljećima se za nju borili. Današnja stvarnost, nažalost, često je suprotna tim našim vizijama i željama pa je to mogući izvor frustracija, koje su ponekad bile i tragične. Mi te ljude, danas, jednostavno nazivamo braniteljima i to je točna činjenica, a to su prije 30 godina bili obični mladi ljudi kojima je velikosrpska agresija nametnula rat. Svi smo mi iskusili različite patnje i boli koje je danas teško dočarati i na njih se gleda kao na davno prošlo vrijeme. Zaboravljamo da su one duboko urezane u naše duše, teško je o njima govoriti, kako privatno tako i javno. Danas se u javnom prostoru o braniteljima govori kao statističko-socijalnim kategorijama, političari iz njih izvlače profite za sebe i svoje opcije, premalo je dostojnog spomena naspram ljudi koji su nas sve zadužili. Društvo je heterogeno, veliki dio naroda zahvalan je istinskim braniteljima, no postoje i recidivi prošlih vremena koji na sve načine obezvrjeđuju i branitelje i Domovinski rat. Branitelji, koji to jesu, ponosni su na svoje djelo i ustrajni u vrednotama koje su ih nadahnjivale i prije trideset godina.
Danas, nakon 30 godina, među njima više nisu pokojni Pavao Brkić, Branko Kolobarić, Slavko Puljić i Vitomir Ćorić
Večernji list: Rat vas je “uhvatio” kao apsolventa kineziologije u Zagrebu. Kako su izgledali vaši ratni počeci? Jeste li i vi, kao i većina mladih ljudi tada, mislili kako će za koji dan, koji mjesec… prestati sukobi?
- Slušajući priče starih ljudi, još kao dijete pitao sam se što je to rat, zar je on moguć, pa to su samo patnje i stradanja. Rat se događa samo na filmu ili tamo negdje daleko. Kako sam rastao, spoznaja o trulom društvu, krvavom komunističkom režimu svakodnevno je rasla. Čudan vonj bio je u zraku, rat je bio tu. Velikosrpska agresija je počela i onda mi riječi onih starih mudrih ljudi, koji preživješe svjetske ratove i stradanja Bleiburga, postadoše nova svakodnevica.
Fakultet kineziologije okuplja mlade ljude slobodnog duha, kreativne, natjecatelje. Takva je bila i moja generacija iz ‘87. Veliki nas je broj otišao u prve dragovoljačke postrojbe, osobito moram istaknuti i prisjetiti se svojih profesora koji su nas u tomu predvodili - prof. dr. Branimira Kuleša i prof. dr. Josipa Marića. Inače, 20. ožujka 1991. godine na fakultetu je utemeljena postrojba koju su činili studenti i ta dva dična profesora. Imala je 81 pripadnika, među kojima je bilo pet žena.
Večernji list: Koliko je rat promijenio vaš život? Jeste li ikada razmišljali što bi bilo da ste nastavili tamo gdje ste stali te ratne 1991., 1992.? Koliko su “ratne slike” teške i bolne, koliko vidim po vama, vješto skrivate emocije, hrabro prkosite današnjici za koju, vjerujem, niste ni vi, kao ni većina, očekivali da će nakon 30 godina izgledati ovako sumorno?
- I danas sam u duši sportaš, natjecatelj, ponajviše sa samim sobom. Uživam gledajući razna natjecanja jer znam koliki je trud i rad tih mladih ljudi daleko od očiju javnosti te ih stoga osobito cijenim.
Svi smo im zahvalni na velikom zadovoljstvu koje nam donose, moram u tomu istaknuti hrvatsku nogometnu reprezentaciju, a osobito njezin odnos prema braniteljima.
Večernji list: Kako danas, nakon tri desetljeća, gledate na ratni put, brigadu kojom ste zapovijedali, sukobe svih strana u BiH?
- Vaše pitanje opet vraća u “svakodnevicu”. Ratni put brigade bio je dug i težak, broj poginulih pripadnika zorno svjedoči o njemu, a čine ga sve ratne zadaće koje su stavljene pred nas. Nismo ih birali niti od njih uzmakli, spremno smo ih i uspješno izvršavali, od Ravnog, Stoca, Mostara, Jablanice, Rame, Uskoplja, preko Kupresa, Livna, Glamoča, Jajca, Mrkonjić Grada do Banje Luke, istočne Slavonije i na koncu Dubrovnika.
Termin “sukob svih strana” daje mogućnost relativiziranja krivnje i krivotvorenja uloga, stoga je nužno ponoviti - hrvatski vojnik u ovom ratu nije bio agresor, branio je svoj narod i zemlju koju stoljećima baštini, sve drugo nije istina i ne doprinosi miru.
Večernji list: Kako pamtite Gojka Šuška, pokojnog ministra obrane Republike Hrvatske?
- Veliki čovjek svojim djelom, a skroman u hodu, topao i brižan, blizak svakom bojovniku, neutješan zbog svakog izgubljenog života. Narod mu je s pravom vjerovao. Ponos hrvatskoga roda i nadahnuće svakom domoljubu i generacijama.
Večernji list: Brojne su akcije i operacije oslobađanja okupiranog teritorija BiH u kojima je sudjelovala i 2. gardijska brigada HVO-a. Pitate li se što bi bilo, kako bi danas izgledale i BiH i Hrvatska da toga nije bilo?
- Teško je zamisliti, pa i nemoguće takvu zbilju, porobljenog i izbrisanog naroda, bio bi to prostor na kojemu je zlo pobjednik, a jeziva je i sama pomisao na “zemljovid” takvog ishoda. Opasnost od agresorskih nauma prisutna je i danas, a metode, način i provedba prilagođeni su današnjim uvjetima. Nazivaju je “Srpski svet”.
Večernji list: Velika je hrabrost krasila pripadnike brigade, morali ste ih uistinu dobro poznavati, a i terene na kojima ste izvodili operacije. Što biste u tom smislu posebno istaknuli. Kako ste, zapravo, ratovali?
- Sve su operacije zahtijevale veliku prilagodljivost u rješavanju zadaća koje je diktirala bojišnica. Brigada je pokazala sposobnost usklađenog djelovanja, brzinu manevriranja, usredotočenost paljbene potpore i sposobnost zauzimanja dominantnog terena. Presudnu ulogu za dobivanje bitaka u ovim operacijama, uz usklađeno djelovanje svih elemenata borbeno-operativnih sustava, imale su male borbene skupine koje su bile tako strukturirane i sposobne koncentrirati pješačku paljbu te voditi protuoklopni boj na bliskim udaljenostima. Smjelost, odvažnost i inicijativa branitelja, koji su potpuno svjesni što znači prelazak crte bojišnice, crte između života i smrti, ta njihova hrabrost bila je presudna tijekom cijelog Domovinskog rata. Oni su istinski heroji o kojima i danas razmišljam sa zahvalnošću i divljenjem. Moram istaknuti kako je posljednji vitez 2. gardijske brigade Toni Dragoje, zapovjednik 3. pv/3. ps/2. pb, poginuo na banjolučkom bojištu 18. listopada 1995. godine predvodeći borbenu skupinu u zauzimanju kote 437.
Večernji list: Ostali ste, rekla bih, vjerni svojim suborcima, očuvanju sjećanja na žrtvu koju su hrvatski branitelji dali… Svojim govorima na obljetnicama diljem BiH šaljete pouke iz prošlosti s porukama budućnosti?
- Svakodnevno svoje suborce vidim kako ustrajno svjedoče i slijede ljudske potrebe za boljim životom i mirom. Oni strahuju i na pomisao od novih zala i ludosti. Spominju se svojih poginulih prijatelja, bojeva koje zajedno vođaše. Pa meni ostaje samo da njihove misli javno svjedočim, što i činim. Dužan sam im ispriku ako nisam ispunio njihova očekivanja.
Večernji list: Gdje je, po vašem mišljenju, danas BiH, koliko je važno da svaki od naroda ima svoj identitet, tradiciju, kulturu? Svi su dijelom ispisali povijest. Što je s Hrvatima?
- Svaki narod ima svoj identitet, što ga, među ostalim, čini narodom, no sve namjere koje taj identitet pokušavaju zatrti, negirati ili nametnuti neki novi, opasne su i u dubini šovinističke, a time destabilizirajuće za društvo i prostor.
Svaki čovjek koji danas živi u Bosni i Hercegovini plaća visoku cijenu kaotičnog stanja, stanja krize koja traje od rata do danas. Veliki broj ljudi, svih naroda, otišao je iz BiH tražeći negdje drugdje bolji život. Ako pod time “drugi su ispisali svoju povijest” možda mislite da su neki ostvarili svoje političke odnosno ratne ciljeve, to je sigurno privid koji takav neće ostati kao trajna kategorija. Istina je da neki u takvom stanju profitiraju, no to su pojedinci. Hrvatski narod obranio je sebe u ovom ratu i očekuje pravedan mir. Bosna i Hercegovina moguća je samo kao zemlja ravnopravnih naroda, što svaki dobronamjeran čovjek očekuje.
Večernji list: Posebno ste emotivni na obljetnicama oslobađanja Jajca. 2. gardijska brigada sudjelovala je u bitkama za kraljevski grad. Na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića 13. rujna 1995. oko 10.30 postrojbe hrvatskih snaga razvile su hrvatsku zastavu i obznanile slobodu Jajcu. Postoji li neka neispričana priča, detalj… iz te akcije koji biste s nama podijelili?
- Lijepo je to pitanje, ljudsko, razgovorljivo, budi u nama sjećanja... Priča je bezbroj, svaki bojovnik ih ima napretek i sve su vrijedne te neponovljive, teško ih je izdvojiti. No jedan trenutak zabilježen kamerom na ulazu u Jajce - susreta osloboditelja i skupine ljudi koji su preživjeli okupaciju - osobit je. Ljudi s veseljem i suzama dočekuju branitelje HVO-a, a jedan stariji čovjek među njima, pun ushićenja, obraća im se i govori: “… Braćo moja draga! Vidi kapa! Djeco moja draga…”. Hrvatska zastava razvijena 13. rujna 1993. na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića obznanila je slobodu i nove temelje gradnje Jajca.
Večernji list: U Jajcu još uvijek stoluje jedna tužna, povijesna priča. Ona o crkvi sv. Marije, krunidbenoj crkvi Stjepana Tomaševića sa zvonikom sv. Luke. Osmanlijski osvajači, okupatori, su je kao plijen pretvorili u džamiju, nazivajući je imenom sultana Sulejmana koji je Jajce ponovno okupirao 1528. Do danas nije vraćena Katoličkoj crkvi, čemu se najviše protivi Islamska zajednica BiH koja polaže pravo na njezino vlasništvo. Ta činjenica danas još više boli, stavlja pod veliku dvojbu iskrenost izjava islamskih poglavara u javnosti. Svojedobno ste o tome rekli: “Zar nam ova činjenica ne govori o novom islamskom modelu BiH koji neki političari nazivaju građanskim, u kojemu su džamije džamije, a katoličke crkve s vremenom trebaju postati džamije!”. Što se Hrvatima ovakvim i sličnim primjerima u BiH poručuje?
- Ta činjenica opterećuje Jajce, priječi mu hod u budućnost, neki se ne odriču plijena iz starih osvajačkih pohoda, pa i kada je taj plijen i sama krunidbena katolička crkva. Danas je to žalosna i neprihvatljiva činjenica, a osobito je licemjerna kada se pokušava prikriti “građanskim modelom”.
Večernji list: Tvrdite kako je temelj ovih oslobodilačkih vojnih operacija Splitski sporazum, potpisan 22. srpnja 1995. godine između Hrvatske i BiH pod naslovom “Deklaracija o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanje političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice”!?
- Ovim sporazumom, nažalost, nakon propuštenih mirovnih rješenja koja su Hrvati prihvaćali, a druge strane odbijale, i krvavog rata, zapadni saveznici prave prvi korak prema oslobađanju i spašavanju BiH na temelju ravnopravnosti hrvatskog i bošnjačkog naroda, što donosi rezultate u oslobađanju velikog dijela BiH i u konačnici do završetka rata i Daytonskog sporazuma. Brzo se odustalo od modela ravnopravnosti naroda, što je dijelom ugrađeno u sam Daytonski sporazum. Srpska strana u toj činjenici nalazi prostor za nastavak svoje politike, a bošnjačka strana u njoj vidi priliku za nametanje tzv. građanskog modela te tako negira bilo kakvu mogućnost ravnopravnosti naroda BiH i time produbljuje krizu.
Večernji list: Uloga Hrvatskoga vijeća obrane od povijesnoga je značaja i bila je važna u obrani BiH. Bez HVO-a ne bi bilo slobode. Je li, po vašem mišljenu, vrijeme, 30 godina nakon rata, da svi u BiH izvučemo pouke iz rata, okrenemo se budućnosti i ne gledamo jedni u druge očima zločinaca, nego onih koji žele dobro svome narodu i domovini?
- Svakako je nužno i krajnje je vrijeme okrenuti se budućnosti, to je moguće ako se politički akteri odreknu ambicija stvaranja profita i “novog životnog prostora” na račun drugih. Vrijeme je pokazalo da u takvoj BiH nema sretnog života ni za koga.
HVO je u temeljima Federacije BiH i Bosne i Hercegovine, što se očituje i kroz ustroj Oružanih snaga BiH, koje su do sada sudjelovale u međunarodnim mirovnim operacijama. Ta činjenica dobro je polazište za razvoj modernih Oružanih snaga po NATO-ovim standardima, no anomalija utjelovljena kroz člana Predsjedništva BiH kojeg nije izabrao hrvatski narod dovodi u pitanje smjer razvoja Oružanih snaga. Sve to očituje se kroz nezakoniti postupak nedavnog imenovanja i umirovljenja generala iz reda hrvatskoga naroda.
Večernji list: Na prošlogodišnjoj obljetnici u Mostaru poslali ste poruku: “Moramo glasno i odlučno svjedočiti, naša budućnost je izvjesna samo u društvu istinskih zapadnih demokracija koje tvore euroatlantske integracije”… Koliko Hrvati na putu euroatlantskih integracija u BiH s potporom Hrvatske i njezinih dužnosnika mogu i moraju biti predvodnici ovog procesa?
- Na stotine tisuća ljudi koji su otišli iz BiH i još odlaze gotovo u stopostotnom broju izabrale su zapadne zemlje modernih demokracija za nastavak svoga života, zar nam ta činjenica ne pokazuje gdje pripada BiH i u kojem smjeru treba ići njezin politički, društveni i gospodarski razvoj. Mi smo te činjenice svjesni, ali značajan dio politika i političara u BiH tomu se smjeru protivi ili ga manipulativno i neiskreno zagovara, iz čega proizlaze i neiskrene namjere prema svojim ljudima.
Večernji list: Jednom prigodom ste tijekom obljetnice na Stipića Livadi poslali znakovitu poruku: “Ovozemaljski sudovi, suci i tužitelji do danas bijahu gluhi i slijepi. Oni bol i patnju, krik i krv, smrt nevinih žrtava sakriše u ladice. Oni je ignoriraju…” Bila je to poruka bh. pravosuđu!? Što je sa svim neprocesuiranim zločinima nad Hrvatima, hoće li se to, po vašem mišljenju, ikada riješiti, pravda zadovoljiti?
- Prisjetimo se samo jedne činjenice koja vlada u pravosuđu BiH i danas, a to su dva zakona po kojima se sudi za ratni zločin. U većini slučajeva pripadnicima Armije BiH sudi se po blažem zakonu naslijeđenom iz bivše države, dok se Hrvatima sudi po novom, strožem zakonu donesenom 2003. godine.
Večernji list: Kako objašnjavate pokušaje “detuđmanizacije” i još uvijek prisutnih utjecaja nekih ideologija prošlosti i što se time želi postići? Zalažete se za modernu, demokratsku kako BiH tako i Hrvatsku, ali nikada ne zaboravljajući povijest, borbu za domovinu, slobodu, žrtve…
- “Detuđmanizacija” je prikriveni relikt komunizma, izravno protivljenje i neprihvaćanje slobodne hrvatske države, ona je nastavak sluganstva jugoslavenstvu odnosno velikosrpstvu, pa u konačnici i zadržavanje Hrvatske i BiH u prikrivenim istočnim, a ne u zapadnim asocijacijama.
Večernji list: Pripadnici vaše brigade poručuju tijekom obilježavanja godišnjica kako je nevjerojatno da se i danas, nakon 30 godina, u BiH poziva na rat.
- Da, to je istinito, očito još uvijek nekim političkim skupinama takva huškačka retorika donosi profit.
Večernji list: Druga gardijska brigada odlikovana je Redom Nikole Šubića Zrinskog na 25. obljetnicu operacije “Oluja”. Koliki je značaj i satisfakcija svakom branitelju dobiti ovakva i slična odličja? U svojoj državi, Bosni i Hercegovini, takvo nešto još nisu doživjeli!?
- Odličja su čin kojim, među ostalim, čelnici ili institucije neke zajednice legitimiraju sebe naspram vrijednosti zbog kojih dodjeljuju odličja. Branitelji su prije 30 godina ispunili zadaće koje su po ljudskoj savjesti stavili pred sebe i ta činjenica je nedvojbena, ona je sama po sebi najveće zadovoljstvo i satisfakcija. No, svaku zahvalu, pa i zakašnjelu, pristojno je prihvatiti i na nju s istom zahvalnosti uzvratiti.
Večernji list: Nedavno ste, u rujnu, u Jajcu na 28. obljetnici Vojno-redarstvene operacije HV-a i HVO-a “Maestral” rekli: “Naša ruka je ispružena prema sretnijoj BiH, ravnopravnih naroda i ljudi, građenoj prema europskim civilizacijskim vrijednostima, u kojoj svi možemo živjeti u miru”. Kako mislite da Hrvati mogu ostvariti punu ravnopravnost, biti sretni svi zajedno i u miru?
- Da, ne smijemo se umoriti od pružanja ruke, od puta traženja pravednog mira, od gradnje BiH ravnopravnih naroda, pa mi koji smo prošli patnju rata znamo dragocjenost mira.
Večernji list: I danas su aktualne zločinačke ideologije iz prošlosti… Na europskom tlu je rat. Ukrajina se godinama bori za slobodu. Prije dva mjeseca buknuo je rat na Bliskom istoku… Svjedoci smo i nove geopolitičke promjene i prijetnje. Što vi o tome mislite?
- Kada smo saznali za Gladomor u Ukrajini? Prije petnaestak godina. Tu činjenicu nismo učili u školama i nisam siguran da se i danas uči. Od 1932. do 1933. Staljin je, kao čelnik komunističke partije i države SSSR, izgladnjivanjem na najokrutniji način usmrtio između četiri i šest milijuna Ukrajinaca. Ukrajina je danas opet žrtva - “Ruskog sveta”.
Večernji list: Gdje vidite BiH za 10, 20… godina? Mislite li da je spas u europskoj obitelji čija su vrata BiH otvorena, no zbog unutarnjih problema nikako da jednim glasom kažemo kakvu budućnost želimo. Mislite li da će djeca u školama učiti o vama, vašim suborcima, akcijama, brigadama…, kojima ste oslobodili državu u kojoj žive?
- Već svi znamo da ovakvo stanje svima, osim pojedincima, nanosi nepopravljivu štetu, ne želimo pomisliti da je održivo tako daleko. Pa to je nemoguće. Tko će ostati? Tko će raditi? To se već sada pitamo i nema odgovora. Mladost ode!
Hoće li o nama učiti? Zanimljivo pitanje. Nadam se da će učiti o ljudskim slobodama, o vrednotama koje su stvorile zapadnu civilizaciju. Ako se time budu nadahnjivali, možda će se i nas prisjetiti.
Večernji list: Nedavno su obilježene 32 godine od osnutka Hrvatske zajednice Herceg Bosne i pada grada heroja - Vukovara. Bili ste u koloni sjećanja, najdužoj u povijesti, bilo je oko 150 tisuća ljudi. Kako gledate danas na Herceg Bosnu i Vukovar?
- Patnja i stradanja civila i branitelja Vukovara, odvođenje i ranjenika i bolesnika iz bolnice te njihova bestijalna egzekucija na poljoprivrednom dobru na Ovčari - djelo je zločinaca, redom, od naredbodavatelja, izvršitelja pa do onih koji su ga prikrivali.
Vukovarci i Hrvati iz svih krajeva herojski su ga branili tri mjeseca od najjačih postrojbi JNA i četničkih dragovoljaca kojima je upravljao zloglasni KOS. Ti hrabri branitelji bili su nam nadahnuće. Njihovu patnju smo mi i cijeli svijet svakodnevno gledali preko medija. Nakon toga bilo bi preglupo i neoprostivo imati iluziju da će rat zaobići BiH. Herceg Bosna je iskaz i odluka Hrvata u BiH o spremnosti na obranu, to su poslije kroz HVO i učinili. Sve ostalo su laži. U rujnu 1991. rezervisti JNA, Užički i Titogradski korpus ušli su u Mostar i rat donijeli sa sobom, spalili su Ravno i pobili civile. Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović tada ne ispunjava svoju ustavnu obvezu predsjednika, već se svodi na ekskluzivnog muslimanskog čelnika i kaže: “Ovo nije naš rat”. Cijelo to vrijeme se s teritorija BiH vršila agresija na Hrvatsku, Tuzlanski korpus, Banjalučki korpus JNA i druge formacije.
Na kraju, ne zaboravimo, 150 tisuća ljudi u koloni sjećanja svjesno je činjenice da za tragediju Vukovara još uvijek nisu sudski odgovarali zločinci koji su taj zločin osmislili i zapovijedali njime.
Večernji list: Zaključimo s vašim životnim pozivom - kao i prije tri desetljeća tako i sada - biti na braniku domovine. U ono vrijeme ratna obrana, sada mirnodopska od starih i novih neprijatelja…, obje važne, jedna zbog povijesti, druga zbog budućnosti. Vaša poruka?
- Hvala svim braniteljima! Pokoj vječni svim našim suborcima, našim vitezovima koji darovaše živote svom narodu, za našu slobodu, za našu budućnost! Trajno dijelim tugu s majkama i očevima, suprugama i djecom naših poginulih, ranjenih i umrlih prijatelja! Svim dičnim pripadnicima 2. gardijske brigade HVO-a čestitam tridesetu obljetnicu utemeljenja! Ponosno smo nosili stijeg slobode svog naroda, danas to neumorno svjedočimo. Mi smo žrtvom i ljubavlju prema životu ostvarili mir, dragocjen je! U prkos današnjoj zbilji moguća je sretnija budućnost, ne smijemo odustati.
Čestit i blagoslovljen Božić i sretnu novu 2024. želim svim ljudima dobre volje!•
2. GARDIJSKA BRIGADA HVO-a
Hercegovina nikada nije mirovala kada se branilo slobodu hrvatskoga naroda. Stala je u Pologu pred tenkove. Na tisuće mladića s krštenicom idu u Zbor narodne garde i brane domovinu od Vukovara do Dubrovnika. Hrvatski čovjek, tvrd i čvrst kao hercegovački kamen, znao je obraniti svoje ognjište i svoju obitelj u Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj.
Na zapovijedi predsjednika HR Herceg Bosne mr. Mate Bobana 29. prosinca 1993. godine utemeljena je 2. gardijska brigada, a temelj njezina ustroja čine postrojbe “Kažnjenička bojna” i Lakojurišna bojna VP “Jure i Boban”, da bi koncem 1995. godine u njezin sastav ušla 60. gardijska bojna “Ludvig Pavlović” i PPN “Gavran 2”. Brigada je smještena u vojarni “Stanislav Baja Kraljević” - Heliodrom u Mostaru.
Postrojavanje i prisegu pripadnici 2. gardijske brigade položili su u vojarni “Božan Šimović” u Čapljini.
Utemeljena od već iskusnih bojovnika, popunjavala se iz postrojbi zbornog područja Mostar. Gardijska brigada odmah pristupa provođenju bojnih djelovanja na najugroženijim prostorima HR Herceg Bosne:
- Operacija “Tvigi-94”, Uskopaljsko-ramska bojišnica. 2. gbr veže snage neprijatelja, zauzima nekoliko dominantnih objekata prema planini Vranici te tako rasterećuje postrojbe HVO-a i otupljuje oštricu neprijateljskih snaga u središnjoj Bosni. Istodobno dio postrojbi brigade provodi bojna djelovanja na stolačkoj bojišnici.
- Operacija “Cincar”, Kupreška bojišnica. 2. gbr provodi napadna djelovanja na pravcu Karagin vrh - Runjavi vrh - Ivazovi vrhovi, zauzima dominantne objekte Jaram - Tikva - Ristića vrh, kao i vrhove Osječenica i Kurljaj, čime osigurava lijevi bok od kontraudara iz smjera Glamoča i omogućuje brz prodor snagama na smjeru napada Šuica - Malovan - Kupres.
- Operacija “Zima-94”, Livanjsko-glamočka bojišnica. 2. gbr zauzima planinski objekt Male Golije, koji dominira u odnosu na grad Glamoč, ostvaruje vizualni nadzor nad većim dijelom Glamočkog polja stvarajući povoljne preduvjete za oslobađanje grada Glamoča.
- Operacije “Vrilo-95”, “Skok 1” i “Skok 2”, Livanjsko-glamočka bojišnica. 2. gbr izvodi aktivnu obranu u zoni odgovornosti s. Šegrti - Mali vrh Velike Golije u dužini od 30 kilometara.
- Operacija “Ljeto-95”, Glamočko-grahovska bojišnica. 2. gbr presijeca prijevoj Korićina, izbija na Glamočko polje, ulazi u grad Glamoč, nastavlja napadna djelovanja, ovladava dominantnim objektima Kurozeb - Paripovac - Čemernica.
- Operacija “Oluja”, Glamočka bojišnica. 2. gbr veže snage neprijatelja, provodi taktički manevar improvizirajući napad prema planinskom masivu Vitorog, zauzima nekoliko dominantnih objekata, što olakšava hrvatskim snagama izbijanje na granicu Republike Hrvatske.
- Operacija “Maestral”. 2. gbr HVO-a, nakon uvođenja kroz borbeni raspored 4. gardijske brigade HV-a u području Dragnić Podova, s 10. na 11. rujna, udara u bok i leđa neprijateljskih snaga, vodi žestoke borbe na prostoru od Raduškog kamena do Strojica. Istog dana, 11. rujna, brigada je u potpunosti izvršila zadaću, presjekla komunikaciju Kupres - Strojice - Šipovo i ovladala prostorom s. Ljuša. U nastavku operacije ide se prema oslobađanju Jajca. Zapovjednik hrvatskih snaga general-pukovnik Ante Gotovina radi pregrupiranje, formira operativni pravac i određuje glavne snage koje čine: 2. gbr HVO-a, Specijalna policija MUP-a HR HB, PPN “Gavran 2”, bojna Jajce i 81. gardijska bojna HV-a. Zapovjednikom snaga imenuje brigadira Stanka Soptu, a zamjenikom brigadira Zlatana Miju Jelića.
Dana 12. rujna 1995. snage na operativnom pravcu nastavljaju napadna djelovanja i nakon cjelodnevnih žestokih borbi na pravcu Strojice - selo Babići - područje Grbavice, zauzimaju ključnu kotu Gorica, čime su stvoreni uvjeti za brz prodor prema Jajcu. U noći s 12. na 13. rujna borbene skupine 2. gbr HVO-a i SP MUP-a HR HB ubacuju se preko Ćorlučkog brda i Paromlina i formiraju mostobran na rijeci Vrbas te u jutarnjim satima 2. gbr HVO-a i SP MUP-a HR HB ulaze u grad Jajce, zauzimaju kotu 453 (Tvrđava) te u potpunosti ovladavaju hrvatskim kraljevskim gradom Jajcem.
Dana 14. rujna 1995. u nastavku napadnih djelovanja snage 2. gbr HVO-a, SP MUP-a HR HB, Bojna Jajce, PPN “Gavran 2” i 81. gb HV-a ovladavaju prostorom od Bravnice do Vinca, kanjonom rijeke Rike te cijelim međurječjem Vrbasa i Ugra s dominantnim visovima Vitovlje, Ranča i Kljun, hidroelektranom “Jajce 1 i 2”, čime su područje Podmilačja, cijelo Pougarje i Dobretići u potpunosti oslobođeni.
Istodobno s napadnim djelovanjima na južnom dijelu Jajačke bojišnice, dio snaga 2. gbr HVO-a, uz sukladno djelovanje s 81. gb HV-a, ostvaruje značajan uspjeh te na sjevernom dijelu bojišnice ovladava prostorom s. Barevo i s. Mile, dok 81. gb HV-a s 1. gbr HVO-a ostvaruje uspjeh komunikacijom Jezero - Mrkonjić Grad i ovladava naseljem Majdan, čime u potpunosti ostvaruje zadaće operacije “Maestral”.
- Operacija “Južni potez”, Mrkonjićkogradska i Banjolučka bojišnica. 2. gbr forsira pravac kanjonom rijeke Vrbas, izbija u širi rajon Manjače, posjed hidroelektrane Bočac, forsira rijeku Vrbas, osvaja dominantne objekte na smjeru prema Banjoj Luci i prema planini Čemernica, zauzima širi rajon s. Baljvina i prelazi u aktivnu obranu na dosegnutim crtama.
Tijekom studenoga 1995. godine pripadnici 2. gbr aktivno sudjeluju u pripremama za oslobađanje istočne Slavonije/Vukovara.
Nakon toga postrojbe 2. gbr razmještene su na Južnom bojištu, Stolac - Ravno - Ivanjica - Dubrovačko zaleđe, gdje ostaju do službenog završetka rata, lipnja 1996. godine.
