Od kiša nabujala Bregava “valja se” ovih dana kroz Stolac oplakujući bašče uz obalu usput noseći povremeno vidljive nusprodukte civilizacije u vidu najlonskih vrećica, boca, plastične ambalaže… Koja suprotnost u odnosu na vrela stolačka ljeta kada se jedva “vuče” kao tanka crta, čiju vodu može presušiti nekoliko ovećih kanistara. U obilju vode uživa jato pataka koje se, poput surfera, njišu na valovima, ignorirajući svijet oko sebe. Takva je Bregava, a takav je i Stolac, put iz krajnosti u krajnost. Taman kad pomisliš - prava je šteta što tako zanimljiv gradić nema hotel, pred vama iskrsne most na jedan svod, malen, skladan i lijep. Njega smo i tražili jer se Stolac, uz Veronu, može pohvaliti kako ima znamenit objekt koji simbolizira ljubav, piše Večernji list BiH.
Ljubavna priča
I dok je veronska najslavnija ljubavna priča na svijetu, stolačka je poznata samo u lokalnim okvirima. Na stolačkom mostu koji simbolizira ljubav piše da ga je dala izgraditi Sara Kašiković 1896. Preko ceste koja vodi prema Berkovićima, Sarina je kuća nekadašnji hotel “Europa”. Stolac je koncem 19. stoljeća imao hotel tako zvučnog imena, kojim je upravljala lijepa Sara. Od tih vremena, uz kuću u još uvijek u dobrom stanju u kojoj je bio hotel, odlično se drži i most, nekad privatno vlasništvo. Na mostu zatječemo dvije dame. Dok jedna veli da je došljakinja u Stolac, pa baš nije upućena u njegove tajne, druga, Razija Elezović, objašnjava: - E, pa ovo je od starina, most ljubavi, tako ga zovu jer tu prve ljubavi padaju. Na upit je li i ona u mladosti tu dolazila, nastavlja: - Nisam, ja sam živjela gore uzvodno, na Kukavcu, Provalijama, ili Pećinama. I gore ima lijep most, dodaje uz zagonetan osmjeh i kaže kako “o mostu ne zna puno, ali zna da je to most ljubavi.
Mladi dolaze na most
- Dolaze i danas mladi, a i mi stariji, sjede na kamenoj ogradi, fotografiraju se… Ljubav je zagonetna. Jest da je meni malo više od 70 godina, ali ljubav je ljubav. Prema priči ili legendi, most je dala izgraditi Sara Kašiković u spomen na svoju veliku ljubav. Velika Sarina ljubav bio Salko Buzaljko čija je obitelj imala mlinove na drugoj strani Bregave. Kako sredina nije odobravala njihovu vezu, Salko bi krišom, gazeći Bregavu kad je plitka ili plivajući kad je duboka, posjećivao Saru sve dok ga jedne noći nabujala rijeka nije odnijela. Ovo je jedna od verzija priče o velikoj ljubavi Sare i Salke. Druga, koju u mostarskom časopisu “Most” donosi Muhamed Elezović, kaže da je ne odobravajući vezu s inovjercem, otac Saru na silu udao kako bi je rastavio od Salke. Međutim, Sara, kasnije uspješna poslovna žena, u spomen na svoju veliku ljubav dade izgraditi most. Bilo koja od ove dvije ili niz drugih verzija ne zaostaje o priči o Romeu i Juliji. Nažalost, William Shakesper je živio puno prije pa je znamenito djelo završio 1595. Nitko ne zna, možda bar na 500. godišnjicu veronske storije, Salko i Sara dočekaju svoju. U svakom slučaju, Stolac nije samo grad slučaj kakvim ga neki u poraću zovu, nego lijepi gradić istinskih legendi, građevina i priča kakvih malo gdje ima.
