Prije 23 godine završio je rat u BiH, našoj domovini. Mnogi od nas koji smo ga preživjeli mislili smo da će se dva desetljeća poslije pričati o miru, demokratski izgrađenom društvu, civiliziranim pomacima, dobrim međunacionalnim odnosima, ekonomskom napretku... Tada, nakon rata, misli smo da će se graditi nova, moderna BiH, zemlja svih triju jednakopravnih naroda i ostalih. Uostalom, tako je i u Daytonu dogovoreno. Predstavnici triju naroda dogovorili su kraj rata, ali i novo uređenje BiH. Tko bi rekao da će taj isti sporazum u godinama koje su uslijedile biti stotinama puta izigran, njegov aneks 4, odnosno Ustav, krivo tumačen i ignoriran, doneseni zakoni rušeni... Uglavnom na štetu najmalobrojnijeg naroda u BiH - Hrvata. Teško je danas objasniti mladom čovjeku koji ima dvadesetak godina da su Hrvati imali veća prava kada se on rodio nego sada. Kaže zabrinuto: “Nemoguće, pa što će biti kada budem imao 50?”. Razmišljam o njegovoj rečenici i pitam se hoće li Hrvati u BiH tada moći, smjeti i imati kome pisati o svojim problemima. Povratak Hrvata u RS nikada nije uspio pa je danas većina hrvatskih problema vezana uz prostor na kojem žive, a to je entitet Federacija BiH. Zato su upravo odnosi s Bošnjacima glavni kamen spoticanja. Činjenica je da su Bošnjaci naši susjedi i višestoljetni prijateljski narod s kojim Hrvati dijele puno toga. Današnji bošnjački političari uzeli su opasnu gumicu u ruke i žele izbrisati Hrvatima mnoga prava, pa i ono da biraju svoje legitimne predstavnike. Žele ih eliminirati iz političkog života, a one ostale natjerati da traže neku novu domovinu. Isprobani scenarij biranja predstavnika u vlasti priprema se i za ove izbore. Daleko brojniji imaju dovoljno glasača da izaberu bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH. I ne samo to, imaju snagu, moć i podršku međunarodne zajednice da nakon izbora u vlast pozovu hrvatske stranke, ali ne one koje su izabrali Hrvati, nego one za koje znaju da mogu njima manipulirati. Već sada u Sarajevu i nekim drugim gradovima, gdje je broj Hrvata sveden na razinu nacionalne manjine, pojedini Bošnjaci se “profesionalno” izjašnjavaju Hrvatima da bi nakon izbora zauzeli mjesta njihovih legitimnih predstavnika Hrvata i bili dio projekta izigravanja izborne volje jednog konstitutivnog naroda. Izborni inženjering u BiH, bošnjački plan da i treći put izaberu i hrvatskog člana Predsjedništva i naprave vlast mimo volje hrvatskog naroda, mora se zaustaviti. Od odgovornosti za to nitko nije amnestiran. No, najveća je na Bošnjacima, njihovoj političkoj i drugoj eliti, ali i običnim ljudima koji će 7. listopada odlučivati o sudbini domovine svih nas. To je svojevrsni referendum za Bošnjake o stvaranju europske BiH u kojoj će za sve biti mjesta, o BiH koja nikada nije ni za koga bila tijesna, a mnogima bila utočište. Mnogi Bošnjaci podupiru baš takvu BiH i protiv su ovakvog sustava kakav godinama vlada u BiH, a u kojem se nameće izborna volja drugom narodu. Oni ne žele birati Hrvatima predstavnike. Izbori će pokazati koliko je brojan ovaj dio bošnjačkog naroda. Opasno je i nepravedno rušiti domovinu triju konstitutivnih naroda koja su je stoljećima gradila. Nažalost, iskustvo govori da je u BiH, ali i izvan nje, mnogo onih koji ne razumiju ovu zemlju i spremni su koketirati s opasnom i pogubnom politikom zasnovanoj na majorizaciji. Jedina formula stabilnosti BiH je poštivanje nacionalnih i građanskih prava. Neka svaki narod, na pozicije predviđene za nacionalno predstavljanje, bira one za koje vjeruje da će mu donijeti dobro, izboriti se za njegova prava. Građanski glas, iza kojeg se danas mnogi nacionalisti u Sarajevu skrivaju, mora se i treba čuti, ali na onim razinama i u institucijama koje su za predstavljanje građanske volje predviđene. Predsjedništvo i domovi naroda to po svojoj strukturi i ulozi nisu.•
komentar
