Tužna vijest jučer prijepodne stigla je u redakciju Večernjeg lista. Preminuo je Rade Marušić. Desetke tisuća ljudi, ne samo iz BiH nego i iz cijeloga svijeta, jer brojne je izliječio svojim travama, vijest je rastužila. Legendarni travar Rade, svjetski poznati i priznati fitoterapeut, umro je u Mostaru u 89. godini života. Kroz Radinu ordinaciju prošli su deseci tisuća ljudi, a dolazili su svi, od najmlađih do najstarijih, od "običnih" ljudi do svjetski poznatih osoba.
Prije nešto više od dvije godine Rade Marušić predstavio je jubilarno, deseto prošireno izdanje svoje nadaleko poznate knjige "Ljekovitim biljem do zdravlja" i tako budućim naraštajima ostavio svoje znanje koje će im pomoći u izlječenju, a za Večernji list dao intervju koji se upijalo, a neke od njegovih dijelova ćemo izvući i ovdje.
Prekretnica u trećem razredu
Poseban je bio uvod tog intervjua gdje je govorio o svojoj majci zbog koje je odabrao liječiti ljude. - Još kao dijete bio sam zaljubljen u biljke i volim ih kao svoju majku, koja me mnogo voljela, pazila, pa i kada bih što naopako učinio. Kao dijete sam volio sakriti se u duhan i jesti zemlju, ali majka je uvijek bila moja zaštita. Imala je velike glavobolje koje su joj otežavale život - prisjetio se u jednom od razgovora za Večernji list istaknuvši i težak te naporan rad ondašnjeg hercegovačkog življa koji je prehranjivao duhan. Tada su Radinu majku odveli dr. Sadikoviću koji ju je ozdravio čajevima.
- Majka je poslušala Sadikovića i radila točno kako ju je uputio. Nakon mjesec dana bila je druga osoba. Sposobna, zdrava... Nakon toga rodila je nas devetero djece, svi smo bili zdravi. Moja majka ispričala je nebrojeno mnogo puta o svom ozdravljenju, ja sam to pozorno slušao i upijao svaku riječ. Jako sam volio svoju majku. Kad bi išla kod zubara, meni bi rekla: "Evo, dat ću ti ja moje oči da ne plačeš što ja idem", ja sam uvijek uz nju bio, nisam se odvajao od nje. I, eto, tako je to bilo, Sadiković je izliječio moju majku, a ja od djetinjstva osjećam ljubav prema ljekovitom bilju - prisjetio se svojedobno. U trećem razredu Rade se snažnije počeo zanimati za ljekovito bilje. Bilo je to u II. svjetskom ratu. - Počelo je bombardiranje, engleski su avioni tukli, Nijemci su bili u Širokom Brijegu, prave SS trupe. Tu je bila i glavna bolnica za Balkan, tu su dopremali ranjenike. Slete na Trnsko polje i odatle ih prebacuju u bolnicu. Tamo su čak i neke naše žene radile, kuhale su, previjale... Tada sam dobio učitelja Matu Petrušića. On je bio atletičar, prvak stare Jugoslavije na vratilu. Njegova sestra udala se za partizanskog pukovnika, živjela je u Dubrovniku. Mate je vidio na meni da jako volim biologiju i zoologiju te me preporučio Zdenki Trenski, koja je iz Novog Sada došla u Lišticu i tu je dvije godine predavala biologiju i kemiju. Ona me također zavoljela i, kad sam završio malu maturu, krenuo sam dalje. Zanimalo me samo ljekovito bilje, u glavi mi je stalno bio Sadiković i to kako je pomogao mojoj majci. To je jako djelovalo na mene. Otišao sam u Sarajevo 1952. godine i javio se u meteorologiju na Bjelave. Rekao sam im da bih želio voditi isključivo biološki sustav. Ali oni su me poslali u Mostar, gdje sam vodio isključivo agrometeorološke poslove - prisjetio se Rade u intervjuu koji je dao Večernjakovu novinaru Braci Selimoviću u listopadu 2022. godine. U bivšoj državi imao je i neugodnosti.
- Kralja Petra liječio je pop Vaso Pelagić, koji nije bio liječnik, nego pop, a Josipa Broza Tita Milan Soldatović. Jednom prilikom Milan me malo "žicnuo" i rekao mi: "Smrt fašizmu". A kad se kaže: "Smrt fašizmu", onda trebate ustati i reći: "Sloboda narodu", a on onda kaže: "Na mjestu voljno". I ja njemu kažem: "Nikad vam ovo neću zaboraviti". On je bio toliko čudan, toliko je slušao partiju, a ja sam mu rekao ovako: "Liječnik pregleda čovjeka koji traži spas od bolesti u koju je upao. Liječnik pregleda čovjeka i konstatira oboljenje. Liječnik daje nalog i napravi se lijek. Liječnik daje lijek. I danas je to u zakonu". On je pripremao Titu lijek i valjda se pobojao da tu ne bi nešto bilo i odmah rekao da će provjeriti tko mi je bio otac i što je radio u ratu. Odmah je OZNA provjerila u Mostaru tko je bio Mirko Marušić, što je radio u ratu itd. Međutim, Muja Ćiber (s mojim ocem završio zanat i tri godine bili su zajedno u Banjoj Luci i Zenici) jednoga dana je u novinama vidio da se provjerava Mirka Marušića i šokirao se. A Muja Ćiber bio je u partizanima, vodio je i Džemu Bijedića i sve ostale. Odmah je uzeo telefon i nazvao: "Ovdje predsjednik Saveza boraca grada Mostara, što provjeravate za Mirka Marušića, to je moj prijatelj"... Naglo su oni ušutjeli. E, tako je mene Muja Ćiber spasio. On je bio pošten čovjek, divan. Moj otac je rano umro, a Muja Ćiber je redovito dolazio za Božić i Uskrs, posjećivao nas i donosio majci kavu, pitao je za zdravlje... - prisjećao se Rade u životnom intervjuu za Večernji list.
U tom vremenu radio je u garaži u sklopu Meteorološke stanice, i to kao meteorolog u smjenama, a u slobodno vrijeme s ljekovitim biljem. - Moji pripravci su imali učinka, vrlo brzo se u cijeloj Jugoslaviji pročulo da liječim ljekovitim biljem. Mnoštvo ljudi našlo se u mojoj ulici, stanu i garaži... Nisam imao vremena zapisivati recepte, ja sam pregledavao i savjetovao ljude. Pravi bum počeo je sredinom i potkraj sedamdesetih. A zaslugom objave o meni u zagrebačkom tjedniku "Vikend". Jedan novinar iz Splita kojemu sam liječio sestru došao je i snimio mene, Meteorološku, garažu... Poslije su to prenijele i ostale novine, beogradske, sarajevske... Pojedinim kolegama bilo je i krivo, ali kad su shvatili da pomažem bolesnima, ljubomore više nije bilo. Ubrzo sam prestao s radom u Meteorološkoj stanici i potpuno se posvetio liječenju ljekovitim biljem - kazao je. Rekord su mu bila 84 pacijenta u danu.
- Sjećam se, taj dan je bio došao i Boris Tešija iz Zagreba, voditelj medicinskih emisija, koji je cijenio liječenje biljem. Doveo je jednog potpukovnika te, kad sam mu rekao da sam taj dan pregledao 84 osobe, nije mogao vjerovati. Ja sam bio takav kakav sam - kazivao je. Nema gdje nije liječio i gdje nije išao zbog ljekovitog bilja.
Biljke iz Kine
- Bio sam u Narodnoj Republici Kini, u Ürümqiju, u sjeverozapadnom dijelu Kine, 12 sati se putuje. Išlo se iz Beograda preko Afganistana, a iz Ürümqija su dva sata avionom do Pekinga. U Kinu sam išao isključivo zbog ljekovitog bilja i da učim o njihovoj kulturi liječenja biljem. Nisam išao u turizam, da posjetim Kineski zid ili nešto drugo. Kina je bila zatvorena i ja sam tamo išao kako bih se iz prve ruke upoznao s njihovom kulturom liječenja biljem. Mnogo kineskih kolega sam tamo sreo, onih koji se bave istim poslom kao i ja. Začudilo me kako su kulturni, srdačni, gostoljubivi i žele pomoći. Čak smo se i natjecali u dijagnosticiranju. Moram kazati da sam mnogo naučio u Kini. Naučio sam mnoge kombinacije ljekovitog bilja koje su iznimno učinkovite u liječenju. Mnoge recepture. A sve bilje koje mi imamo ovdje rastu i u Kini - kazao je i prisjetio se još Meksika, Kube, Nikaragve... Dovoljno mu je bilo da pregleda čovjeka i da mu postavi dijagnozu. - Tada, naravno, mogu postaviti dijagnozu. Ali neka posebna oboljenja, na primjer teškog bubrežnog bolesnika, mogu prepoznati i na pet metara te znati o čemu je riječ. Tako je i kod nekih drugih bolesti. Već pri samom izrazu lica mogu posumnjati o čemu je riječ, ali, čim se približim čovjeku, sve mi je jasno. Kinezi su u tome iznimno dobri, oni prema izgledu očiju mogu čovjeku postaviti dijagnozu. A i inače se može prepoznati bolesna čovjeka, ubijena čovjeka, stiješnjena čovjeka, teškog živčanog bolesnika... - ispričao je. Na koncu tog razgovora Rade je izrazio želju da se što više ljudi upozna s njegovom knjigom "Ljekovitim biljem do zdravlja". Želja mu je bila da i onda kad ne bude među živima ljudi koriste njegove recepte, kako bi se svaki čovjek mogao preventivno brinuti o svom zdravlju, živjeti dugo u dobroj formi, zadovoljan i sretan. Otišao je Rade, ali ostala je jedna fantastična ljekarna zabilježena u knjizi, koja će sigurno i ubuduće ljudima biti i prva pomoć. Ispraćaj Rade Marušića bit će sutra, 30. kolovoza 2024. godine, u 16 sati ispred Gradske mrtvačnice "Bijeli brijeg". Pokop će biti obavljen u 17 sati na Rimokatoličkom groblju "Mekovac" Široki Brijeg.
