O najmanjem selu općine Orašje, Kostrču, već smo pisali jer veliko je po mnogočemu, možda ponajviše po učenim i u svijetu poznatim osobama. Kostrč je iznjedrio više od 40 fakultetski obrazovanih mještana te osam doktora znanosti. Poznati su i po znamenitim svećenicima koji pronose glas duhovnosti, humanosti, dobrote, gospodarstvenicima s milijunskim ulaganjima u Posavinu, liječnicima, uglednim poljoprivrednicima... No, ovog puta ćemo o posebnim Kostrčankama u sjeni velikih imena. O njima se ne govori, ne piše iako su možda među najbolje organiziranim ženama Posavine, piše Večernji list BiH. Svaki put iznova se divimo njihovoj energiji da malu sredinu učine velikom svojom kreativnošću u ono malo slobodnog vremena koliko im preostaje nakon brojnih obveza. Uz sve to, i humanitarno djeluju.
Druže se, ali i pomažu
Rado smo prihvatili njihov poziv na druženje kako bismo ponešto zabilježili perom o tom neuobičajenom tjednom susretu jer možda motivira žene i u drugim sredinama da na sličan način provode svoje slobodno vrijeme. A sve kreće od tradicionalnih i jedinstvenih u svijetu posavskih "čitaona". Za manje upućene ponovit ćemo pojašnjenje književnice Julijane Matanović koja je sa svojim posavskim korijenima to dobro zamijetila. U posavskim se "čitaonama", iako ime to podrazumijeva, ne čitaju knjige i dobra štiva, već je to isključivo mjesto za druženje muškog društva, najčešće uz dobru kapljicu. Nepisano je pravilo da tamo ženama mjesta nema. Ipak, Kostrčanke su takvu tradiciju malo promijenile. Barem jedan dan rezervirale su prostor za sebe. To je naišlo na odobravanje mjesne uprave pa im često i logistički pomažu. Četvrtkom se okupljaju, imaju i društvene igre, bingo listiće sa skromnim fondom nagrada, tek toliko da se zabave. Nikada pri tome ne zaborave prikupiti i sredstva za potrebite. Za gastro ponudu same se pobrinu, a izvorna posavska pjesma podrazumijeva se. Polako im se, kažu nam, pridružuju i žene iz drugih mjesta, a uvjet za dolazak je samo dobro raspoloženje, može i neka slastica, a teške teme svakodnevice su zabranjene. Njih je, kažu, ionako napretek.
Na druženje nema kašnjenja, a za druženje nema dobne granice. Na okupu su od najmlađih 18-godišnjakinja do baka i prabaka. Zanimanje im nije važno jer ih dobro raspoloženje, potvrdile su nam, sve povezuje. Organizirale su i sportski dan koji su dodatno organizirale kako bi se posvetile i rekreaciji. Popularna Ruška, kako zovu Ružu Mišković, bila nam je najzanimljivija ne samo zato što je najvjernija čitateljica Večernjaka koja sakuplja tekstove o Posavini već četiri desetljeća, već i zato što joj je njezina izvorna posavska nošnja zaštitni znak. Nije ju skidala niti kada je obilazila Njemačku iako je zbog toga bila vrlo često na meti fotoaparata. Ovoga puta nije joj smetala ni u sportskoj ulozi golmanice, a široka posavska pregača, kaže, baš je dobro došla kao lepeza u obrani golova. Osim toga, Ruška poznaje i sve nogometne lige na svijetu. Ivanka Mikić pobrinula se osigurati primjereno mjesto druženja sa sportskim terenima, pa na ovih dana svježem posavskom zraku i zdravstvene tegobe, kaže nam Ruža, lakše podnosi u društvu.
Svaka ima svoj talent
Svaka žena pojedinačno ima svoje talente, ali ti talenti nisu kod svih bili toliko vidljivi dok se nisu udružile i počele druženja. Čestitost, tradicija, običaji, čvrsti obiteljski i prijateljski odnosi, ali i humanitarno djelovanje za potrebite, osnovne su vodilje jedinstvenog druženja četvrtkom, pa tko cijeni te ideale, neka im se pridruži, poručile su Kostrčanke.
