Svakog dana “izrone” neki novi detalji o američkom angažmanu oko završetka sukoba u BiH i Hrvatskoj, a koji su objavljeni u sada već jako popularnoj Clintonovoj digitalnoj knjižnici, piše Večernji list BiH.
Memorandumi i opcije
Dokumenti skenirani u PDF formatu dostupni na toj web-stranici, predstavljaju neprocjenjiv izvor koji će biti koristan povjesničarima i svima koji se zanimaju za razdoblje rata 90-ih na prostoru bivše države. Riječ je o dokumentima koji nude detaljan uvid u američke strategije kombiniranja pregovora i pritisaka na zaraćene strane kako bi pristale na uvjete za postizanje trajnog i održivog mira. U memorandumu koji je naslovljen na američkog diplomata Anthonyja Lakea, a kojim bi trebao biti pripremljen za sastanak o BiH, doznajemo mnoge zanimljive detalje. Navode se detalji za, kako su to predstavnici američke vlade stručno označili, “unaprjeđenje vojnih sposobnosti Bosanske Federacije”. Dokument je nastao 1994. i baca novo svjetlo na događaje iz tog vremena i detalje koji su do sada bili malo ili gotovo nikako poznati u javnosti. Amerikanci su predvidjeli mogućnost poboljšanja vojnih kapaciteta Federacije kroz organiziranje, obuku i opremanje. Tri su osnovne mogućnosti unaprjeđenja vojnih kapaciteta FBiH, i to: SAD sponzorira ukidanje embarga na oružje, SAD financira dio nabave, obuke i transporta te SAD sam osigurava ono što je potrebno FBiH. Naime, riječ je planu koji bi obuhvatio izdvajanje od 100 do 300 milijuna dolara kako bi se FBiH omogućilo značajnije unaprjeđenje sposobnosti za rat protiv bosanskih Srba, i to ovisno o tome je li SAD odabrao lakšu ili tešku opciju naoružavanja. Tri su opcije bile u igri te 1994.: jedna bez financiranja SAD-a, druga uz multilateralno financiranje (podrazumijeva izdvajanje sredstava i od zapadnih zemalja saveznika, uključujući i SAD) te uz apsolutno financiranje SAD-a. Posljednja opcija, prema mišljenju stručnjaka, ima tu prednost što bi Amerika imala kontrolu nad cijelom operacijom, čime bi stvorila dodatni utjecaj na Federaciju. Kao nedostatak istaknuto je to kako je riječ o najskupljoj opciji za SAD, koji bi ujedno snosio i punu odgovornost za eventualne probleme i poteškoće u realizaciji plana naoružavanja. U daljnjem tekstu navodi se kako su trupe FBiH sposobne brzo ovladati naoružanjem koje je slično onomu iz Varšavskog pakta jer su tijekom ratovanja itekako upoznati s njim. Opcije za uvježbavanje trupa uključuju također nekoliko opcija, neameričko osoblje koje vrši obuku u BiH, američko i neameričko osoblje s obukom u Europi te isključivo američko osoblje s obukom trupa u SAD-u.
Transport i Hrvatska
Nabava oružja bila bi moguća iz triju definiranih izvora. Na prvom mjestu tu je međunarodno tržište naoružanja, potom pričuve zemalja istočnog bloka koje su pristupile NATO-u te naoružavanje iz američkih pričuva. U svojoj analizi išli su u najsitnije detalje kakvi su i problemi s eventualnim transportom naoružanja radi kojeg bi svakako morali uspostaviti suradnju s Hrvatskom te transport od granice do lokacija za obuku, što bi pak zahtjevalo prolazak kroz zonu konflikta. Sa svojim limitiranim kapacitetima za transport snage FBiH ne bi bile od velike koristi u transportu naoružanja. Zbog toga su razmatrane tri opcije i za transport: privatni prijevoznici, multilateralni transport sa zemljama NATO-a i isključivo američki transport.•
