Svetom misom zadušnicom, koju je u bogoslovnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, 15. rujna 2021. predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, od pokojnog svećenika Vrhbosanske nadbiskupije vlč. dr. sc. Marinka Perkovića oprostila se njegova majka Zlata, braća Anton, Ivica i Oliver s obiteljima te oko 60 svećenika i druga rodbina, časne sestre raznih družbi, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, na kojem je do umirovljena predavao i pokojni svećenik Marinko, te drugi vjernici.
Na početku Svete mise vlč. Fabijan Stanušić, ravnatelj Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije, podsjetio je da je vlč. Marinko u Svećenički dom primljen 29. srpnja 2021. gdje je u jutarnjim satima 13. rujna 2021. i preminuo. Progovorio je potom o njemu kroz tri neposredna liturgijska dana: „13. rujna – Ivan Zlatousti. Dan smrti našeg Marinka. Ivana Zlatoustog su nazivali doctor euharisticus. Mi smo našeg kolegu od milja zvali doktor što je on u stvarnosti i bio - doktor moralne teologije, ali bit ću slobodan reći i doctor euharisticus i ispovjednik - doktor kako za mlađe (bogoslove) tako i za starije (svećenike). Poput Ivana Zlatoustog, koji biranim riječima govori o svećeništvu, tako i Marinko govori u svojoj oporuci o ljepoti svećeničkog poziva. Marinko je u stvari bio jedna ponizna i skromna osoba ali u biti jako polivalentna osoba, kako u knjizi i peru tako i glazbi (pjevanju i sviranju) odnosno sportu. 14. rujna – Uzvišenje Sv. Križa. Marinko je imao dva drva križa bolesti koji itekako vode prema onom glavnom uzvišenom Križu. Svima nama koji smo ga posjećivali ostat će u sjećanje njegovo pružanje ruke. 15. rujna – Gospa Žalosna. Ovu Misu zadušnicu neki nazivaju i liturgija žalovanja u kojoj želimo biti solidarni s onima koji žaluju a to je majka i braća s obitelji te kolege i prijatelji. Molimo nebesku majku, koja je itekako iskusila žalost, da svojim zagovorom isprosi snagu onim koji su u žalosti“.
Uvodeći u Misno slavlje kardinal Puljić uputio je u svoje ime i uime nadbiskupa koadjutora vrhbosanskog mons. Tome Vukšića, koji je u to vrijeme predvodio Svetu misu u župi Vitez, riječi pozdrava te izraze iskrene kršćanske sućuti, u prvom redu majci, braći i drugoj rodbini i svima koji su voljeli vlč. Marinka. „Ne samo da želim izraziti sućut, nego i solidarnost u molitvi za Marinkovu dušu“, kazao je kardinal Puljić koji je potom izrazio zahvalnost Bogu da ima prigodu, u zajedništvu sa brojnim svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i drugim vjernicima, prikazati Svetu misu za pokojnikovu dušu.
U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je istaknuo da mu osobito teško pada govoriti nad lijesom relativno mladog svećenika kojeg poznaje od prvih dana ulaska u Nadbiskupsko sjemenište „Zmajević“ u Zadru upravo u rujnu 1979. godine kada je on obnašao službu duhovnika. „Pratio sam ga sve do zadnjih dana kada je prolazio svoje čistilište. Koliko mi je teško da nas je napustio, toliko mi je utjeha da mu je Bog skratio njegove muke i primio ga u svoj vječni božanski zagrljaj ljubavi i vječnog svjetla“, kazao je vrhbosanski nadbiskup dodavši da je vlč. Marinko, „odlazeći iz ovog vremenitog života u vječnost“, u oporuci zamolio sve za oproštenje te da svima ujedno i oprašta. Dodao je da je, osim što je istinski volio svoje svećeništvo, vlč. Perković kao ispovjednik riječju i životom hrabrio mlade na putu zvanja. „Svoju vjernost Kristu i Crkvi svjedočio je životom, a i pisanom riječju. Posebno je, uz mentora doktorske radnje p. Fučeka, izgradio zdrava moralna načela koja je živio i naučavao, te u knjige pretočio“, rekao je kardinal Puljić naglasivši da se pokojni svećenik s bolešću nosio „pun pouzdanja u Boga“.
Napominjući da u homilijama na zadušnicama rijetko govori o pokojniku, karidnal Puljić je istaknuo da je vlč. Marinko mjesnoj Crkvi ostavio baštinu „živeći svoje svećeništvo u postojanoj vjeri“. Podsjetio je da je svaki sprovod ujedno ispit savjesti, ali i učvršćivanje vjere u uskrsnuće mrtvih i život vječni. „Ne možemo biti na ovoj Misi a ne stati pred pitanjem smisla života i onog trenutka kada ćemo zakoračiti u vječnost“, rekao je kardinal Puljić potaknuvši nazočne da, dok hode „ovom suznom dolinom“, ne dopuste da im išta zakloni taj „pogled u vječnost“ te otme to „pouzdanje u Gospodina koji nam zajamči da je s nama u sve dane našeg života“.
Govoreći iz osobnog poznanstva s pokojnikom, kardinal Puljić je kazao da su vlč. Marinka osobito boljele pojedine geste kolega svećenika ili Bogu posvećenih osoba koje bi odbile suradnju za Božju stvar ili ga ne bi pozdravile. „Unatoč toga nikada nije osuđivao, nego je tražio put razumijevanja. Nakon tih razgovora je iskreno molio Božje svjetlo za svaku takvu osobu“, ispričao je kardinal Puljić zahvalivši vlč. Marinku na njegovu svećeničkom životu i svjedočenja. „Neka Tvoja vjernost Gospodinu učvrsti mnoge koji su klonuli duhom ili su dozvolili da im nešto ili netko zasjeni pogled u vječnost. Tebi želimo vječnu svjetlost, a nama hrabro kročenje za Isusom koji nije poštedio ni svoje Majke od pregorke muke, koju je za nas podnio. Zato i nas poziva na hrabri hod putem križa“, zaključio je svoju propovijed kardinal Puljić.
Od pokojnika se, uime nadbiskupa, svećenika, redovnika, redovnica i bogoslova, i u svoje osobno ime, oprostio mons. Slađan Ćosić, koji je, između ostaloga, prikazao pokojnikov životni tijek. Podsjetio je da ovom Svetom misom zadušnicom žele Bogu posebno zahvaliti za dar svećeništva vlč. Marinka, i ujedno moliti da mu oprosti grijehe i slabosti, kako bi ušao u puninu radosti svoga Gospodina, Isusa Krista. „Nadbiskupijska zahvala tiče se njegove vidljive ljubavi prema ovoj mjesnoj Crkvi u kojoj je 32 godine svim srcem obavljao svoju svećeničku službu i koju je uvelike zadužio i obogatio, u posljednje vrijeme svojom molitvom i vjerničkim prihvaćanjem ljudske krhkosti i bolesti“, kazao je generalni vikar.
Mons. Ćosić je pročitao i sažalnicu koju je iz Đakova uputili zajedno: đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, koji poznaje vlč. Marinka iz vremena poslijediplomskog studija u Rimu, pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić, koji je zajedno s vlč. Marinkom služio vojni rok u Banjoj Luci, i nadbiskup miru mons. Marin Srakić.
Sprovodne obrede na sarajevskom Gradskom groblju Bare predvodio je kardinal Puljić uz sudjelovanje pokojnikove majke, braće, brojnih svećenika, redovnica, redovnika, rodbine i drugih vjernika. Tijelo pokojnog svećenika Marinka čekat će uskrsnuće mrtvih u Svećeničkoj grobnici Vrhbosanske nadbiskupije.
