Odmah po dolasku inspektora Glavne uprave za zdravlje i sigurnost Europske unije, koji će u BiH boraviti do 25. ožujka, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Mirko Šarović započeo je s medijskom kampanjom fakturiranja odgovornosti entitetima i županijama za sasvim izvjesno negativno mišljenje i nove packe koje će inspektori EU udijeliti ministru i njegovim najbližim suradnicima, prvenstveno iz Ureda za veterinarstvo BiH, piše Večernji list BiH.
Bez rezultata
S obzirom da je Ured za veterinarstvo, koji je krovna institucija za hranu životinjskog podrijetla, postao pravnim nasiljem pod palicom ministra Šarovića pri donošenju tzv. higijenskog paketa 2012. godine, u četiri godine nije postigao gotovo nikakve rezultate u provedbi higijenskog paketa. Još tragičnije je da nije proveo ni akcijski plan za rješavanje preporuka dobivenih nakon revizije izvršene od FVO-a iz 2014. godine, koji je sam pripremio i predložio institucijama EU, po dobro isprobanom receptu Šarović, poznat kao ˝najbolji ministar bez ikakvog rezultata˝, nastoji uvjeriti gospodarstvenike iz mljekarskog sektora, a i javnost, kako je jedini razlog izvjesne negativne ocjene neusvajanje inače genijalnih zakonskih rješenja u okviru novih zakona o hrani i veterinarstvu čiju je izradu sam usmjeravao. Ti zakoni su dosad negativno ocijenjeni od strukovnih organizacija, kao što su veterinarske komore. Ministarstvo poljoprivrede RS-a je, odgovarajući na Šarovićeve javne prozivke, nedavno odgovorilo kako zakoni nisu usuglašeni, a više županija izrazilo je zabrinutost za funkcioniranje cjelokupnog sustava ako kojim slučajem pod političkim pritiskom budu usvojeni.
Nelegitiman prijedlog
Vrlo je značajno i da je Međuresorna radna skupina, koju je Šarović formirao bez predstavnika županija i bez ijednog Hrvata, umjesto izmjena Zakona o hrani i Zakona o veterinarstvu, na što ju je zaključkom obvezalo Vijeće ministara, pripremila nacrte potpuno novih zakona. U pozadini ponuđenih rješenja, kao i obično, kriju se osobni interesi i ambicije ministra Šarovića i nekolicine njegovih suradnika i pomagača čiji je cilj da ministar vanjske trgovine postane ključna osoba za sigurnost hrane i hrane za životinje, zdravlje i dobrobit životinja u Bosni i Hercegovini. Tako, na primjer, prema novim rješenjima, propise o hrani više ne bi pripremala Agencija za sigurnost hrane BiH sa sjedištem u Mostaru, koja je za te poslove utemeljena i specijalizirana niti bi isti bili podložni odobravanju Upravnog odbora Agencije i donošenju na sjednicama Vijeća ministara BiH, nego bi ih donosio ministar vanjske trgovine osobno, a u pojedinim propisanim slučajevima za to bi bilo potrebno mišljenje entitetskih ministarstava.
