Na Veliki petak, 7. travnja, Širokobriježani se sjećaju tužnog 7. travnja 1992. godine. Tog kobnog dana u ranim jutarnjim satima, u šest sati i 20 minuta, dva zrakoplova takozvane JNA raketirali su Široki Brijeg i posijali smrt. Zračni sijači smrti u naselju Njivice ubili su šest osoba, a među njima bio je jedan dječak. Žrtve raketiranja tog jutra bili su Josip Hrkać, rođen 1978. godine, Mladen Hrkać (1972.), Jozo Hrkać (1968.), Rajko Hrkać (1968.), Božo Soldo (1953.) i Veselko Topić (1940.). Naviru tužna sjećanja. Tog ranog jutra bili smo na novinarskom zadatku u zgradi nedaleko stambene zgrade u kojoj je jedna granata pogodila stan obitelji Miličević. Srećom članovi te obitelji, kao i ostali stanari te stambene zgrade, bili su u skloništu. Još jedan projektil sručio se na lokalitet Pobranice, sjevernije od zgrade u kojoj smo bili, u blizini obiteljskih kuća. Zgrada u kojoj smo bili tresla se, kao da će se srušiti, grmljavinu zrakoplova i eksplozije nemoguće je opisati. Dok su zrakoplovi još bili u letu, nakon što su istresli smrtonosni teret na nedužne civile, brojni Širokobriježani izletjeli su iz kuća i podruma. Nisu bili dovoljno informirani o tome koliko je to opasno, nisu ni sanjali da su i oni mogli biti metom smrtonosnog napada.
Saznali smo od članova Kriznog štaba Široki Brijeg da su u Njivicama od granata takozvane JNA poginule četiri osobe. Nešto kasnije saznali smo za još dvije žrtve zločinačkog napada na civilne ciljeve iz zraka. Bili smo u šoku, no valjalo je se koliko-toliko pribrati, trebalo je što prije obavijestiti javnost o tome kakva opasnost prijeti od „smb“ sijača smrti iz zraka, da shvati svu ozbiljnost trenutka. Odmah smo nazvali radiopostaju Posušje, javio nam se Večernjakov novinar Tihomir Begić, tada glavni urednik te radiopostaje. Potom smo nazvali Hrvatski radio koji je obavio tužnu vijest u emisiji Vijesti u sedam sati. Bila je to glavna vijest na Hrvatskom radiju. Hrvatska javnost na najtužniji način saznala je što se u Bosni i Hercegovini počelo događati.
Pri tom raketiranju agresorskih zrakoplova počinjena je i velika materijalna šteta. Mnogi su posredstvom tih radiopostaja saznali kakav su zločin napravili sijači smrti iz zrakoplova takozvane JNA. Iz Širokog Brijega krenule su kolone automobila sa ženama i djecom u pravcu Makarskog primorja gdje su gotovo tri mjeseca proveli kao izbjeglice – do sredine lipnja kada je oslobođena zapadna Hercegovina, Mostar i dobar dio Hercegovine s lijeve obale Neretve. Odrasli muškarci ostali su braniti Široki Brijeg, Hercegovinu, a na svoj način i južni dio Hrvatske, ali i čitavu Bosnu i Hercegovinu. Nakon 11 mjeseci Širokobriježani i svi hercegovački Hrvati shvatili su to od kolike je važnosti bilo zaustavljanje tenkova JNA u Pologu u svibnju 1991. godine. Mnogi i u BiH i u Hrvatskoj nedovoljno drže do tog herojskog čina, a samo letimičan pogled na zemljopisnu kartu sve nam govori. Zahvaljujući preusmjeravanju tenkova takozvane JNA onemogućeno je zatvaranje agresorskih „kliješta“ koja su za cilj imala presijecanje Dalmacije, samim time i zarobljavanje Hercegovine, dijela Dalmacije pa tako i čitave BiH.
Tužan je bio i nadnevak 8. travnja. U širokobriješko selu Izbično pokopana su tijela četvorice poginulih Hrkaća. Njihov sprovod bio je najtužniji događaj u povijesti Izbična. U monografskog izdanju „Široki Brijeg“ autora Karla Rotima stoji da su Rajko i Mladen bili braća, sinovi Grge i Janje Hrkać. Janjina sestra majka je mladog, 14-godišnjeg Josipa, a Jozo i Josip sinovi su dvojice braće. Rajko i Mladen pokopani su u jednu, a Jozo i Josip u drugu grobnicu. Svetu misu predvodio je tadašnji izbički župnik fra Nedjeljko Martinović. Među šest svećenika bili su fra Mladen Hrkać i fra Serafin Hrkać, stričevi pokojnih Rajka i Mladena.
Neizbrisiva su sjećanja na taj crni 7. travnja prije 31 godinu, ali i sprovod nevinih žrtava zrakoplova takozvane JNA dan kasnije. Dodatno ih pojačavaju tužne scene iz Ukrajine. Tužna su i teška prisjećanja, ali ne smiju se prepustiti zaboravu – više su nego velik nauk i opomena. I nakon tog krvavog pohoda 7. travnja neprijateljski zrakoplovi još su u nekoliko navrata raketirali Široki Brijeg. Tih dana bili smo u kontaktu s Večernjakom, Hinom, hrvatskim radiopostajama. Novinari širokobriješkog lista „Vrisak“, koji je kasnije prerastao u „Hrvatski list“, svako malo išli su na teren. Sjećamo se kako su Vačernjakov novinar Marko Knezović – Ćopo i Jozo Pavković, sadašnji direktor i urednik Večernjeg lista BiH, išli po novinarskom zadatku na Trn, u Kočerin, Privalj, Cigansko Brdo i druga širokobriješka područja koja su bila granatirana iz zrakoplova takozvane JNA. Veliku materijalnu štetu pretrpjela je tvornica FEAL, a oštećene su bile i susjedne kuće. Sjećamo se kako taj dan nije bilo telefonske veze pa smo morali ići u Imotski da bismo telefonski javili medijima što se sve događa. Kad smo se vratili, saznali smo za granatiranje Feala. Jedna „krmača“ iz zrakoplova pala je i na području širokobriješkog sela Smokinje. Sve do 11. lipnja širokobriješko područje nadlijetali su neprijateljski zrakoplovi i više puta borbeno djelovali. No, nisu samo zrakoplovi napadali područje Širokog Brijega. Dijelovi Ljutog Doca, Biograca i Jara gađani su topovima i minobacačima, a gađana je i crkva u Ljutom Docu. Mostar je ostajao bez telefonskih veza, a čim su proradile telefonske veze u Širokom Brijegu, u redakciju „Hercegovačkog tjednika“, koja je zbog prilika u Mostaru morala preseliti u Široki Brijeg, stizali mostarski novinari i dopisnici da bi mogli poslati vijesti svojim redakcija.
Sjećamo se kako je početkom travnja te 1992. godine na izvanrednoj sjednici Skupštine općine Široki Brijeg usvojena odluka o uvođenju izvanrednog stanja i mjerama zamračenja. Valja podsjećati na delikatne ratne i političke (ne)prilike 90-ih godina prošlog stoljeća. Da se ne zaboravi, da ostanu u kolektivnom sjećanju kao, da ponovimo, nauk i opomena.
Prošle godine 7. travnja u organizaciji Odbora za branitelje i ratne stradalnike Gradskog vijeća Širokog Brijega, a pod pokroviteljstvom Grada Širokog Brijega, svečano je otkrivena spomen-ploče u ulici Nikole Šubića Zrinskog u povodu 30. obljetnice zračnog raketiranja Širokog Brijega, u znamen i znak sjećanja na šest širokobrijeških nevinih civila, žrtava zločinačkog napada takozvane JNA.
Valja podsjetiti i na to da je 5. kolovoza 1995. godine isti agresor raketirao Široki Brijeg. U tom raketiranju ranjeni su Marko Kraljević i Anđelka Misir koja je od posljedica ranjavanja preminula.
