Iako je definirana “bošnjačka reprezentacija”, kako je okupljanje SDA, Demokratske fronte i Saveza za bolju budućnost ranije nazivao predsjednik ove stranke Fahrudin Radončić, posve je izvjesno kako joj se unaprijed može prognozirati ishod - krajnje neizvjestan i nervozan zajednički mandat u vlasti ako se ikada i formalizira kroz izbor novog saziva Vijeća ministara, piše Večernji list BiH.
Odnosi s dvama narodima
Naime, izjava koju su potpisali u bošnjačkome političkom bloku čelnici SDA Bakir Izetbegović, DF-a Željko Komšić i SBB-a BiH Fahrudin Radončić, i u kojoj se inzistira na aktiviranju Akcijskog plana za članstvo s NATO savezom, teško će se uklopiti u drugi ranije potpisani dokument. Tu su izjavu s načelima potpisali čelnici HDZ-a Dragan Čović, SNSD-a Milorad Dodik i SDA Izetbegović i u kojoj takvo što izrijekom nije navedeno. Iznimka jedino može biti, a o čemu se nagađalo, kako će DF-ov ministar obrane Sifet Podžić prešutno odnijeti dokument Godišnjeg nacionalnog programa (ANP), što je posljednji uvjet da NATO aktivira Akcijski plan za članstvo (MAP) s ovim savezom. Tome se oštro javno protivi čelnik SNSD-a Milorad Dodik, a inzistiraju bošnjačke stranke, uključujući i one koje su u oporbi. Time je praktički potvrđen samo nastavak vođenja inat-politike, a kao ilustracija svega jest da su Izetbegović, Radončić i Komšić potpisali dokument u kojemu je autor promašio naziv dokumenta na kojemu inzistiraju realiziranje ovoga cilja. “Hitna aktivacija Akcijskog plana za članstvo BiH u NATO savezu i napredak BiH u procesu integriranja u NATO kroz redovito usvajanje Godišnjih akcijskih planova (ANP)”, jedna je od točaka u izjavi. A prijevod engleske skraćenice ANP je “Godišnji nacionalni program”, a ne “Godišnji akcijski plan”, kako su ga preimenovali u ovome novosnovanome savezu. To također potvrđuje i kako je puno važnija forma, nego sam sadržaj na kojemu se očito neće suviše inzistirati. Upravo NATO će, po svemu sudeći, definirati odnos srpske i bošnjačke strane, jednako kao što će vjerojatno neoprezna izjava Željka Komšića o tome da ulazi u vlast kako bi minirao izmjene Izbornog zakona odrediti odnose hrvatske i bošnjačke strane. No, u dvjema izjavama s načelima za ustroj vlasti ovo je pitanje gotovo identično definirano. Navedeno je kako je potrebno provesti presude bh. i međunarodnih sudova u pogledu izborne reforme koja se tiče osiguranja legitimnog političkog predstavljanja triju naroda i predstavnika manjina, kao i mogućnosti da se svi građani BiH kandidiraju za sve pozicije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Velika zapreka je u tome smislu stajalište DF-a Željka Komšića koji se u biti protivi provedbi presude Ustavnog suda BiH koja se tiče osiguranja jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda. Upravo su koristeći nedorečenosti Izbornog zakona BiH u tri navrata Hrvati preglasani pri izboru člana Predsjedništva BiH, ali i izbačeni iz federalne Vlade kroz projekte Alijanse i “platforme”.
Pomiriti dvije presude
Izmjenu Izbornog zakona BiH stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora postavile su kao uvjet za uspostavu vlasti na razini Federacije BiH. A to podrazumijeva provedbu odluke Ustavnoga suda u slučaju “Ljubić” kojom su osporene odredbe koje se tiču načina izbora izaslanika za federalni Dom naroda, posredno i članova državnog vrha zbog navoda o potrebi osiguranja legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda. Zajedno s tom presudom postoji i nekoliko presuda koje se tiču prigovora predstavnika manjinskih naroda, ali i onih koji dolaze iz reda triju konstitutivnih naroda koji pak ne mogu biti birani na najviše pozicije zato što ne žive u “pravom” entitetu. Uz sve to, u paketu je i odluka o izmjeni Izbornog zakona koji se tiče organiziranja izbora u gradu na Neretvi. U Mostaru, naime, od 2008. nisu održani izbori, a objašnjenje sudaca o načinu biranja Gradskog vijeća slično je onome u predmetu “Ljubić”.
