“Dvadeset i devetog srpnja 1983. ujutro prišao mi je (Sreten) Aleksić iz Tajništva unutarnjih poslova i rekao: ‘Jutros ti je jedan manje’, i kad sam ga pitao o čemu se radi, on mi je odgovorio da je ‘sinoć’ pronađen mrtav. A na moje pitanje o komu se radi, on je rekao ‘direktor’, što je bio naziv za (Stjepana) Đurekovića. Nakon toga sam otišao do podtajnika Srđana Andrejića i ponovio mu što mi je rekao Aleksić, no on me odmah poslao van i rekao: ‘To moramo reći tajniku’. Nakon toga smo otišli do Stane Dolanca (nekadašnji ministar unutarnjih poslova Jugoslavije). Objasnio sam mu situaciju i odmah dao do znanja da Nijemci sumnjiče Službu državne sigurnosti. Dolanc me pitao što je s ekipom, a ja sam rekao da ne znam. Dolanc je na to rekao da su Nijemci digli galamu jer to nije prvi put i objasnio kako mi moramo prekinuti s tim”, opisao je Ivan Lasić Gorankić, nekadašnji jugoslavenski šef II. uprave Službe državne sigurnosti (SDS) u Beogradu na koji je način doznao o ubojstvu nekadašnjeg direktora INA-e u Münchenu. Lasić je jučer videovezom svjedočio u mostarskom Županijskom tužiteljstvu o svojim saznanjima o okolnostima ubojstva Stjepana Đurekovića i umiješanosti Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, protiv kojih se vodi sudski postupak. Perković i Mustač su bili nižerangirani službenici u odnosu na Lasića koji je na dužnost u Beogradu imenovan neposredno prije ubojstva Đurekovića, no o toj akciji on nije bio prethodno detaljno informiran. Na pitanje sudskog vijeća do koje mjere je optuženi Josip Perković bio umiješan u ubojstvo Đurekovića, Lasić je odgovorio kako je Perkoviću jednom prilikom rekao da mu je žao što će imati problema zbog ubojstva Đurekovića.
Perkovićev ‘problem’
“Ja sam mu rekao kako mi je žao ako će imati problema, a Perković mi je na to odgovorio: ‘A zašto bih ja s time imao problema’”, ispričao je Lasić. S druge, pak, strane u iskazu hrvatskim istražiteljima Lasić Gorankić je ponudio nešto drukčiji ton o razgovoru s optuženim Perkovićem. Tada mu je, kako stoji u knjizi o radu UDBA-e i hrvatskim žrtvama, Perković rekao da je akcija u Münchenu protekla ‘više nego idealno’, no nije ga pitao je li on osobno u tome sudjelovao. Tada je posvjedočio i da je kontroverzni ‘emigrant’ Krunoslav Prates, a ustvari suradnik SDS-a, bio povezan s ubojstvom Đurekovića budući da je bio provokator. Lasić Gorankić je na suđenju rekao kako je Stane Dolanc bio ljut kada su mu rekli za ubojstvo te da je objasnio kako je i svom prethodniku na mjestu ministra unutarnjih poslova Hrvatske Franji Herljeviću govorio kako treba prekinuti s ubojstvima te da je pritom spomenuo i ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Ševe koji je zajedno sa suprugom i devetogodišnjim djetetom ubijen 1972. u Italiji. Dodao je i da Đureković nije bio ‘zanimljiv’ SDS-u.
Nije bio važan
“On u saveznom SDS-u nije budio zanimanje jer je djelovao politički, ali ne teroristički”, rekao je Lasić. Dodao je da mu nisu poznati izvršitelji Đurekovićeva ubojstva, iako je u ranijem iskazu 1992. godine hrvatskim istražiteljima posvjedočio kako je imao informacija da se kasniji ratni zločinac i egzekutor SDS Željko Ražnatović Arkan javno hvalio da je ubio Đurekovića. O tome je izvijestio i svoga prethodnika Stanka Čolaka koji ga je utješio riječima da je ‘Arkan takav čovjek’. “Kasnije sam pročitao u Spasićevoj knjizi da je ubojstvo izvršilo beogradsko podzemlje”, rekao je, pak, Lasić na suđenju.
