Bacanje hrane svjetski je problem koji doseže razmjere kakve, vjerujemo, nitko nije očekivao, piše Večernji list BiH. Kako su ranija istraživanja pokazala, oko devet milijuna tona hrane godišnje (10 posto ukupne količine bačene hrane u EU) baci se zbog razloga povezanih s oznakama trajnosti.
Granica siromaštva
To što ogromne količine hrane završavaju na deponijima diljem BiH posebno zabrinjava jer podaci UNICEF-a upućuju na to da svaki peti stanovnik BiH živi ispod granice siromaštva. Bh. građani su, prema posljednjim podacima, u europskom vrhu po količini bačene hrane. Kako se prikazuje u podacima Ujedinjenih naroda, u Bosni i Hercegovini godišnje se bace 273.000 tona hrane. To znači da svaki građanin ove države godišnje, u prosjeku, baci 83 kilograma hrane.
Dok se hrana baca, s druge strane raste broj onih koji nemaju ni jedan obrok tijekom dana. Iz Crvenog križa ističu da je u posljednje vrijeme sve manje donacija u hrani, a broj onih koji nemaju ni jedan obrok tijekom dana raste iz dana u dan. - Pokušavamo na sve moguće načine svima osigurati obrok, ali živimo u teškim vremenima kada nema dovoljno hrane za ljude koji nisu na listi korisnika, a dolaze jer sebi ili djeci ne mogu priuštiti obrok, a hrana se baca u velikim količinama - kazao je za BHRT volonter Crvenog križa Sreten Krstić.
Bacanje hrane problem je koji se može riješiti na više načina, a jedan od njih je planirana kupnja i planirana priprema hrane koja iziskuje vrijeme i izbjegavanje odlaska u trgovačke centre. Uz neplaniranu kupnju, drugi problem, koji je sustavni, predstavlja nepostojanje zakonske regulative, zbog čega veliki dio hrane koja bi se mogla donirati zapravo završava na otpadu. - Glavna prepreka tomu da neki proizvođač može donirati hranu narodnoj kuhinji je što mora na kompletan iznos platiti PDV, a olakšicom bi bio oslobođen PDV-a i ta bi roba mogla naći put do onoga kome je zaista potrebna - kazala je Helena Stojić, ekonomska aktivistica.
Pažljivo čitajte
Kako bi se smanjile količine bačene hrane, potrošači trebaju pažljivo čitati što je naznačeno na ambalaži, točnije "upotrijebiti do" i "najbolje upotrijebiti do", uz navedeni datum i godinu. Kada je riječ o brzini kvarenja hrane, ona se dijeli u tri skupine.
Najkraći rok trajanja imaju svježe meso, riba, mliječni proizvodi, voće i povrće, pa na ambalažama tih proizvoda piše "upotrijebiti do" i tog roka strogo se treba pridržavati. Drugoj kategoriji hrane pripadaju namirnice koje su zapakirane, poput keksa ili tjestenine, koje nakon nekog vremena postaju mekše i gube hrskavost. Na njihovim ambalažama najčešće možemo naći oznaku "najbolje upotrijebiti do", uz što je naveden dan, mjesec i godina, a taj rok je između tri i 18 mjeseci. U trećoj kategoriji je konzervirana hrana na kojoj stoji "najbolje upotrijebiti do kraja" uz navedeni mjesec i godinu.
Prema navodima stručnjaka, ovakva hrana jestiva je godinu ili više dana nakon isteka navedenog roka trajanja, ali samo ako ambalaža nije otvorena ili oštećena.
