Merzuk Aletić, bivši policajac i svjedok u procesu za ratne zločine nad bugojanskim Hrvatima, koji će se pred Sudom BiH, prema nedavno potvrđenoj optužnici, voditi protiv Dževada Mlaće i Selme Cikotića, ratnih političkih i vojnih čelnika u Bugojnu, krajem studenoga prošle godine na Rostovu pred istražiteljima SIPA-e digao je ruku na sebe u trenutku kada je trebao otkriti lokacije s tijelima većine nasilno odvedenih hrvatskih logoraša za čijim se posmrtnim ostacima još traga.
Institucije šute
Prema dostupnim dokazima i iskazima svjedoka, gotovo svi ugledni predstavnici hrvatskog naroda Bugojna koji su nasilno odvedeni iz logora Armije RBiH u ljeto i jesen 1993. godine likvidirani su upravo na Rostovu.
Unatoč pokušajima pojedinaca, pa i skupina koje su bile dio struktura koje su osmislile i provele zločin etničkog čišćenja Bugojna od Hrvata, da Merzuka Aletića predstave u najboljem svjetlu, on je, potvrđuju dokumenti koje je u knjizi "Poginuli, nasilno odvedeni i nestali u Domovinskom ratu" autora Josipa Kalaice, objavljenoj u proljeće prošle godine, bio nešto drugo. Aletić je, naime, bio svjedok pokajnik, pripadnik zloglasne postrojbe mudžahedina "Bijeli golubovi", koja je bila stacionirana na Rostovu. Bio je jedan od 39 "domaćih" pripadnika El Mudžahida, koji su formirali borci iz islamskih zemalja koji su ratovali u redovima Armije RBiH, navodi se u dokazima.
Aletić je bio iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja, kao i dobar dio pripadnika Bijelih golubova u kojima su, uz Bugojance, bili najbrojniji. Popriličan broj ostalih pripadnika činili su Bošnjaci iz Donjeg Vakufa, dio je bio iz Novog Travnika, a na popisu su i dvojica Jajčana, jedan Zeničanin i jedan pripadnik iz Brčkog. Da je Aletić bio involviran u cijeli proces dovoženja skupine hrvatskih logoraša na Rostovo te da je znao kako su pogubljeni i sudjelovao u svemu, u predmetu protiv Dževada Mlaće, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, još 2010. godine svjedočio je Salko Kartal, također pripadnik mudžahedinske postrojbe "Bijeli golubovi", stacionirane na Rostovu. Kartal je iz Novog Travnika, sela Prioćani. Prilikom saslušanja pred Tužiteljstvom BiH krajem 2010. godine izjavio je kako se sjeća "da su neki ljudi dovedeni i zatvoreni u motel na prvom katu u dvjema prostorijama koje su od tada uvijek bile zaključane, a ključ je imao Hadžija iz Prusca".
Uvidom u popis pripadnika Bijelih golubova vidljivo je da je Hadžija bio nadimak Smajla Hamzića, još jednog pripadnika zloglasne postrojbe mudžahedina sa sjedištem na Rostovu. Kartal je u svome iskazu posvjedočio i kako nakon povratka s terena nije zatekao ljude koji su bili zatvoreni i zaključani u dvjema prostorijama motela - kazao je pred tužiteljima Kartal, po čijim su saznanjima zarobljeni bili zapravo pripadnici HVO-a. Svjedočio je i o dolascima Mlaće i Cikotića na Rostovo u više navrata. Prema svjedočenju Salke Kartala, Merzuk Aletić, svjedok pokajnik, znao je gdje su likvidirani zatočeni Hrvati Bugojna, a što ga je nagnalo da u trenutku otkrivanja lokacije s tijelima izvrši samoubojstvo, zna samo on. Za nadati je se da će i istražitelji doći do više saznanja nakon vještačenja Aletićeva mobitela.
Nakon što je uloga Merzuka Aletića u likvidaciji zatočenih bugojanskih Hrvata prilično rasvijetljena, postavlja se pitanje kako je osoba s takvom prošlošću mogla godinama raditi u policiji. To, međutim, nimalo ne čudi ako se zna da je Enes Handžić, pomoćnik zapovjednika za sigurnost 307. brigade Armije RBiH, jedan od potpisnika naloga za odvođenje zarobljenih Hrvata iz logora, bio ministar unutarnjih poslova u Srednjobosanskoj županiji.
Handžić je zbog zločina nad Hrvatima pred Sudom BiH osuđen 2010. godine, ali na osam godina zatvora jer se nagodio s Tužiteljstvom, uz obećanje kako će otkriti lokaciju s trima tijelima.
Zločinci i zaštita
Na mjestu koje je otkrio pronađeni su više puta spaljivani fragmenti kostiju iz kojih nije bilo moguće izvući profil za DNK, tako da se može reći kako Handžić svoj dio iz nagodbe nije ispunio, prevario je obitelji nestalih i Tužiteljstvo BiH. Osim Handžića, prema iskazu još jednog pokajnika Enisa Sijamije zvanog Pajo, danog 2002. godine, naloge o odvođenju potpisivali su i Nermin Aliefendić i Haris Haznadarević. Haznadarević je trenutačno pomoćnik načelnika općine Bugojno Hasana Ajkunića (SDA) i na čelu je općinske Službe za gospodarstvo, društvene djelatnosti i opću upravu.
Procesom protiv Mlaće i Cikotića klupko zločina konačno bi se trebalo početi odmotavati, a s njim na vidjelo izlaziti i šokantne spoznaje o zločincima koji su cijelo vrijeme bili dio struktura vlasti na svim razinama, od općinske do državne, policajci, državni službenici, ministri...
Sve to omogućili su politički zaštitnici koji su ih dosad uspijevali zaštiti od sudskog progona izlažući žrtve i njihove obitelji, bivše logoraše i obitelji ubijenih i nestalih, dodatnom strahu i poniženju, što se odrazilo i na povratak Hrvata u Bugojno, iz kojeg je u ratu protjerano njih više od 15 tisuća.•
