Nakon 25 godina od početka sukoba, pravdu još nije dočekalo više od 20.000 žrtava seksualnog nasilja u Bosni i Hercegovini, navodi Amnesty International u svom novom izvješću.
„Treba nam podrška, a ne sažaljenje“: Posljednja šansa za pravdu za bh. žrtve ratnog silovanja otkriva strašne fizičke i psihičke posljedice koje su ovi zločini ostavili na preživjele, kao i prepreke koje im sprečavaju pristup potrebnoj podršci i obeštećenju na koje imaju pravo.
Više od dvadeset godina nakon završetka rata, deseci tisuća žena u Bosni i Hercegovini još uvijek pokušavaju ponovno izgraditi svoje razorene živote, a s minimumom prijeko potrebne zdravstvene, psihološke i financijske pomoći - izjavila je Gauri van Gulik, zamjenica direktora Amnesty Internationala za Europu.
Kako vrijeme prolazi, sve je manje vjerojatno da će žrtve dočekati pravdu ili dobiti pomoć na koju imaju pravo. Te žene ne mogu zaboraviti što im se desilo, a ne smijemo ni mi, poruka je ove organizacije.
Izvješće, koji je rezultat dvogodišnjeg istraživanja, govori o tome na koji način su sustavne prepreke u kombinaciji s nepostojanjem političkog konsenzusa osudile žrtve koje su silovane u prošlom ratu na siromaštvo i težak život.
Za vrijeme sukoba, pripadnici vojnih i paravojnih snaga su silovali tisuće žena i djevojčica i podvrgnuli ih drugim oblicima seksualnog nasilja. Veliki broj njih držali su u zarobljeništvu, mučili i podvrgnuli prisilnoj trudnoći u tzv. „logorima za silovanje“.
Elma je bila u četvrtom mjesecu trudnoće kada je odvedena u jedan takav logor gdje su je grupe muškaraca svakodnevno silovale. Za Amnesty je rekla: „Nosili su fantomke i pitali bi me mogu li pogoditi koji je na meni. Sve su to bili lokalni momci.“
Kao rezultat fizičkog zlostavljanja, izgubila je bebu i pretrpjela trajna oštećenja kičme. I nakon gotovo dvadeset pet godina, Elma, koja je nezaposlena, i dalje ne prima nikakvu značajniju financijsku podršku od države, a prijeko su joj potrebne i zdravstvena i psihološka pomoć.
Od početka procesuiranja ratnih zločina u BiH 2004. godine, manje od jedan posto od ukupnog procijenjenog broja žrtava ratnog zločina seksualnog nasilja došlo je na sud. Sudovi u BiH okončali su samo 123 predmeta koja su uključivala optužbe za seksualno nasilje i iako je broj procesuiranih slučajeva povećan posljednjih godina, mora se uraditi više kako bi se počinitelji kaznili.
Nakon rata, Sanja je prijavila vojnika koji je, zajedno s drugim vojnicima, držao zatvorenu i više puta silovao. Policija i pravosudni organi nisu poduzeli nikakve radnje protiv počiniteljaa, a centar za socijalni rad nije priznao Sanjin status i pružio joj pomoć.
-Više nikome ne vjerujem, osobito ne državi. Svi su me iznevjerili - rekla je Sanja za Amnesty International.
Iako je došlo do značajnog napretka na polju podrške i zaštite svjedoka, taj napredak je ugrožen visokom stopom oslobađajućih presuda na nekim sudovima, kao i čestim izricanjem blažih kazni za one koji su proglašeni krivim. Osim toga, povećan broj procesuiranih predmeta ne može zamaskirati veliki broj predmeta koji su još uvijek neriješeni.
