Svake prve nedjelje u srpnju mjesecu na Kupreškoj visoravni čuju se reski zvuci kose i miris tek pokošene trave. Višestoljetna tradicija odnedavno je, točnije prije deset godina, obogaćena smotrom folklora te postala CIOFF Međunarodni festival “Dani kosidbe - Kupres BiH”. No, viteško natjecanje kosaca, o čemu s kraja 18. stoljeća govore pisani tragovi, ipak je središnji događaj.
Strljanica
Natjecanjem kosaca na Strljanici označava se početak kosidbe trave, nekada najvažnijeg posla na Kupreškoj visoravni. Tu tradiciju Kuprešaci nastoje očuvati i ovom manifestacijom, kazao nam je Perica Romić, načelnik Kupresa te dodao: “Kao što vidite, ovo je najveća poljoprivredna, kulturna i sportska manifestacija na Kupresu tijekom cijele godine, ona je naš brend i bit će uskoro na UNESCO-ovoj listi nematerijalne kulturne baštine što dovoljno govori o samoj manifestaciji”.
Izaslanica BiH u CIOFF-u, Anka Raič, pomoći će u tom procesu, zbog čega je organiziran i okrugli stol kako bi se lokalnoj zajednici pojasnio postupak kandidature, što se sve mora proći i što očekivati od upisa na svjetsku listu nematerijalnih kulturnih dobara. Dani kosidbe na Kupresu puno su više od toga, kaže Raič i dodaje: “To je i najveća smotra tradicijskih zanata, ima tu svega, slastica, tradicijskih jela, treba doći pa vidjeti.
Inače, tko nikada nije bio na Strljanici, nema prava ni govoriti o kupreškoj kosidbi”.
Za kuprešku tvrdu travu najbolja je varcarka. Zna to i Milorad Sladojević koji se i sam bavi kovačkim zanatom u rodnom Mrkonjiću, nekadašnjem Varcar Vakufu.
“Mrkonjićka kosa sigurno je najbolja. Jedino ona može kositi ovu kuprešku travu, ove druge tvorničke uglavnom se nisu pokazale”, govori Sladojević te dodaje da na Strljanici sudjeluje već 15 godina, bio je drugi i treći, nikada prvi, za razliku od drugih natjecanja u BiH i Regiji.
Majstor od kosa iz Mrkonjić Grada, Ahmo Zonić, kaže nam da je nekada dobra varcarka vrijedila jednu kravu ili ovcu s janjetom, te dodaje: “A danas vrijedi 4 kile pečenoga mesa, danas je moja kosa 4 litre konjaka, 3 pakiranja cigareta ili pak 3 gajbe piva, zar sam ja takav majstor?!”, kaže Ahmo.
Nije. Dobar je on majstor, među najboljima, i jedini od 36 mrkonjićkih kovača koji je znanje prenio na sina. U obitelji Zonić kovačka tradicija stara je pet stoljeća, a umijeće se prenosilo s koljena na koljeno.
Titula “kosibaše”
Uz kosce iz BiH za titulu “kosbaše” borili su se kosci iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Otkosi su padali, dizale se kose u zrak, što je znak da je parcela pokošena, no, najbrži ne mora biti i najbolji. Pokazalo se to i ovoga puta jer je Miloš Trkulja iz Petrovca najbrže pokosio parcelu, a u konačnici je dijelio 3. mjesto s Kuprešakom Vinkom Čičkom Vinarom. Naš stari znanac Ivo Ivković Ćibara bio je drugi, a titulu “kosbaše” ponio je Mirko Kecman iz Petrovca.
Ove godine natjecali su se i mladi kosci, što je pohvalno jer će jedino tako preživjeti ova tradicija. Među juniorima najbolji je bio Aleksandar Banjac iz Petrovca, drugo i treće mjesto pripalo je Kuprešacima Arnesu Rančiću i Zoranu Šariću.Mnogobrojna publika uživala je i u starim sportovima, skoku u dalj i povlačenju konopa, a nakon toga i u konjičkim utrkama. Samo je kiša kvarila ugođaj i remetila satnicu natjecanja. No, kosce je poslužilo vrijeme, a kiša napravila uslugu jer je omekšala travu.
