Bubrežni bolesnici u BiH nalaze se u neravnopravnom položaju u odnosu na osobe s istim zdravstvenim problemima u zemljama regije. Naime, određen broj lijekova koji su im uz dijalizu nužni kako bi normalno funkcionirali moraju sami kupovati jer država ne sudjeluje u njihovoj kupnji. “Samo jedan lijek bez kojeg ne mogu - Mimpara stoji 396 KM. U svim zemljama u okruženju uredno ga dobivaju svi pacijenti. Jedino kod nas nije na listi. To je lijek bez kojeg pacijenti koji idu na dijalizu ne mogu, piše Večernji list BiH. On održava kosti zdravima. Primjerice, da ga ne uzimam deset dana, ne bih mogao više hodati. Zbog toga se snalazim na razne načine, najviše preko poznanika i prijatelja. Država mi nikada nije dala ni marku. Sam sam skupljao novac za transplantaciju. Prije dvije godine u Njemačkoj platio sam 19.000 eura najobičniji zahvat kako bih spasio nogu”, priča Elvir Čuzović koji je podvrgnut transplantaciji, ali je bubreg funkcionirao 10 godina, a onda otkazao. Članovi Udruge dijaliznih i transplantiranih pacijenata SŽ-a ističu kako su im prijeko potrebni lijekovi uklonjeni s esencijalne liste. “Svi lijekovi čija je svrha zaštita želuca, jer bubrežni bolesnici piju izrazito jake lijekove, uklonjeni su s esencijalne liste. Svaki od nas ima pravo na dvije kutije godišnje, a jedna traje mjesec dana. Ostalih 10 mjeseci snalazimo se. To je naša doživotna terapija, a uklonjena je s liste bez ikakvoga dogovora ili objašnjenja. Primorani smo kupovati ih. Cijena ovisi o vrsti lijeka. Dvije kutije Fenixa, koje vam ne mogu trajati mjesec dana, stoje 17,50 KM”, kaže Amela Šiljević, predsjednica Udruge, naglašavajući da je i taj iznos visok jer su mnoge obitelji lošeg materijalnoga stanja. Drugi problem s kojim se susreću bubrežni bolesnici u BiH je i nedostatak nefrologa, kao i mali broj transplantacija. Naime, oko 3000 stanovnika BiH trenutačno je na dijalizi, a 700 ih čeka transplantaciju bubrega. Prema informacijama Federalnog fonda solidarnosti, u razdoblju od siječnja do studenog 2016. u UKC Tuzla izvršeno je ukupno 19 transplantacija bubrega, od čega 11 sa živog davatelja, a 8 s kadavera i 6 transplantacija bubrega u inozemstvu. U istom razdoblju podneseno je i 16 zahtjeva građanina BiH za transplantacijom u inozemstvu. Prof. dr. Halima Resić, predsjednica Udruge liječnika za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega u BiH, nedavno je izjavila kako u BiH trenutačno ima svega 70 nefrologa, što je malo ako se uzme u obzir stalni rast broja oboljelih. “U FBiH postoji pravilnik koji se odnosi na kadrovske normative za dijalizne centre. Po njima je jedan liječnik raspoređen na 8 pacijenata, a jedna sestra na 4 dijalizna mjesta. Ne mogu reći točno koliko nam nedostaje liječnika jer je teško prikupiti podatke s obzirom na to da nemamo državno ministarstvo zdravlja. Međutim, činjenica je da nam nedostaje nefrologa, prvenstveno jer kronična bubrežna bolest postaje svjetski zdravstveni problem. Vijeće Europe je u strategiji razvoja zdravstva do 2020. stavilo naglasak na nezarazne kronične bolesti, među kojima je i kronična bubrežna bolest koja se vezuje uz životnu dob ljudi i oboljenja koja je uzrokuju, kao što su dijabetes i hipertenzija”, naglašava Resić i dodaje kako je u BiH okidač za bolest upala bubrega. Jedan od problema je i mali broj dijaliznih centara. U njih 27 obavlja se dijaliza za gotovo 3000 oboljelih. Zbog velikog broja oboljelih u nekim centrima su uvedene i četiri smjene. “Uređaji rade i po 20 sati. Nakon 15.000 sati rada trebali bi biti zamijenjeni, ali to kod nas nije slučaj. Jedino se zamijene rezervni dijelovi, nakon čega uređaj nastavlja raditi”, zaključila je Resić.
Problemi bubrežnih bolesnika u BiH
