Da se u pandemijskom vremenu ne snalazimo najbolje i da situacija na tržištu gotovo u svim sferama stalno varira, jasno je svima. Svjedoci smo poskupljenja prehrambenih proizvoda koji su iz stanja “tihog rasta”, kada su cijene u pitanju, dosegli ozbiljan rast. Najviše se govori o ulju, koje je oko 3 KM, cijena mesa je veća i do 4 KM u prosjeku, a brašno je po kilogramu skuplje i do pola marke. Rasle su cijene voća i povrća, no ono što nam govore sami proizvođači koji rade s trgovinama, abnormalan rast i nije toliko realan, piše Večernji list BiH.
Prodaja krajnjem kupcu
- Ja sam prijašnjih godina prodavao svoje proizvode trgovinama, od krumpira do rajčice, krastavaca... Međutim, smetalo mi je što kod pojedinih marže idu i do 300 posto na neke artikle, pa i to da su se neki od njih žalili kada im se pokvari roba da sam im je ja dovezao takvu, a stoji im tjedan dana na policama jer ljudi ne kupuju zbog bezobraznih cijena. Onda sam odlučio sam prodavati krajnjem kupcu. Smatram da se mora napraviti neki zaokret jer ovako nitko nije zadovoljan, a najteže je tom krajnjem kupcu, koji je sve siromašniji - priča nam proizvođač iz zapadne Hercegovine. Da vlada ogorčenje zbog previsokih cijena u cijeloj državi, potvrđuju nedavne riječi predsjednika Udruge voćara RS-a Dragoje Dojčinovića.
- Mi smo, primjerice, prodavali trešnje po 3,50 KM po kilogramu, a u trgovinama su koštale i do 7 KM. I on je za Nezavisne govorio o nerealnim cijenama za bh. standard.
- Velike količine robe kod njih propadaju iz razloga što imaju jako visoke cijene i naši kupci ne mogu sebi priuštiti kupnju - naglašava, na što se nadovezao Branko Mastalo iz Udruge povrtlara koji je istaknuo da cijenu povrća diktiraju oni koji ga ne proizvode. Navodi se upravo spomenuti problem da preprodavači zarađuju ogromne iznose, dok oni koji proizvode, kad se sve zbroji i oduzme, jedva mogu spojiti kraj s krajem.
- Nemam ništa protiv preprodavača, i oni trebaju živjeti. Ali, ipak, trebaju imati prednost oni koji proizvode pa tek onda preprodavači. Mi tu vidimo najviše muke, a imamo najmanje koristi - naveo je. Mnogi su stava da bi ovakve stvari trebalo regulirati po uzoru na europske zemlje. Primjerice, susjedna Hrvatska trgovce voćem i povrćem obvezala je na poštivanje zakona Pravilnikom o upisu u upisnik trgovaca voćem i povrćem, a koji moraju svoju robu uskladiti s tržišnim standardima. Ali, s druge strane, u BiH se ne mogu zadržati ni postojeće cijene, u što smo se uvjerili kad politika nije uspjela barem donekle zaštititi svoje građane od udara na njihove džepove.
Uzgajati domaće
Ekonomski stručnjaci ovu situaciju s cijenama, odnosno negiranjem nekih ekonomskih pravila, vide kao povratak u 19. stoljeće. To je za BHRT prokomentirao i jedan od najpoznatijih ekonomskih analitičara u državi Aleksa Milojević.
- Raste siromaštvo, rastu cijene. To je slučaj koji je zabilježen u 19. stoljeću, kada siromaštvo dosegne toliki stupanj da se negira ekonomski zakon. To je dokaz jednog potpunog siromaštva, da se ljudi odriču najnužnijeg čega moraju samo da bi preživjeli - kazao je, između ostalog. Jasno je da ni prije pandemije nije bilo dobro, ali sada već lagano dosežemo dno jer nam i hrana postaje preskupa. Kako stvari stoje, toliko spominjana proizvodnja hrane za vlastite potrebe postaje nužna i zbog one krilatice: barem znamo što jedemo.
– Danas gotovo 90 posto poljoprivredne proizvodnje u EU predstavlja hranu uzgojenu po metodologiji čiji je cilj i smanjena potrošnja sredstava za zaštitu bilja i drugih agrokemikalija. Proizvodi integralne i ekološke proizvodnje pružaju potpuno zdravstveno ispravan proizvod, s dosta jeftinijim troškovima nego uobičajena konvencionalna proizvodnja hrane. Glavni cilj ekološke poljoprivrede je proizvesti zdravstveno ispravnu hranu visoke hranidbene vrijednosti, oslanjajući se na zaštitu i očuvanje okoliša. Ako se ovome doda i osiguravanje dijela sjemenskog i sadnog materijala iz vlastite prošlogodišnje proizvodnje, dodatno imamo jeftiniju proizvodnju, ali proizvodnju visoke kvalitete i zdravstvene ispravnosti - navodi se iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane. I upravo takva proizvodnja jamči budućnost stanovništva.•
