Lokalni izbori bi u mnogim demokratskim zemljama predstavljali refleksiju politika koje se provode u općinama i gradovima, a kako je Bosna i Hercegovina po mnogočemu specifična, tako je i jučerašnji izlazak na birališta u BiH mnogo više od odabira načelnika, gradonačelnika i vijećnika.
Ovi lokalni izbori dolaze dvije godine nakon parlamentarnih izbora koji su zemlju gurnuli u još dublju političku krizu i nacionalne podjele. U međuvremenu ništa nije riješeno. Naprotiv, pandemija koronavirusa samo je otežala ekonomsku situaciju i opteretila zdravstveni sustav, dok se politički problemi nastavljaju gomilati. Europski put potpuno je zaustavljen, a politički sukobi doveli su do toga da ni rezultati samih parlamentarnih izbora nisu potpuno implementirani. U takvoj situaciji međunacionalnog nepovjerenja, birači su najmanje okrenuti lokalnim politikama.
Zapravo, jučerašnji izbori svojevrsni su test onoga što se može očekivati na parlamentarnim izborima 2022. godine. U nacionalno mješovitim sredinama, kao što su Srebrenica, Stolac ili gradovi po Središnjoj Bosni, ovo je (opet) bio nacionalni popis pučanstva i pokazatelj pripadnika kojeg naroda je više odselilo iz pojedinih općina i gradova od proteklih izbora. Za Hrvate, koji zbog malobrojnosti i nepravednog izbornog sustava, uopće nemaju alternativu HDZ-u, rezultati jučerašnjih izbora pokazat će je li njihovo iseljavanje barem usporeno, ako već nije zaustavljeno.
S druge strane, srpske stranke bore se za kontrolu nad Banjom Lukom i drugim većim gradovima, a rezultat bi trebao odgovoriti na pitanje slabi li ili jača višegodišnja dominacija Milorada Dodika i njegova SNSD-a. Kod Bošnjaka, pak, ključna je bitka SDA i oporbe okupljene oko SDP-a za kontrolu nad političkim i ekonomskim središtem – Sarajevom.
Naravno, sve to, uz pokušaje da Bošnjaci pokažu dominaciju u nacionalno mješovitim sredinama, bilo kroz SDA ili neku drugu probošnjačku stranku. Lokalni izbori su u BiH, dakle, test popularnosti stranaka i nacionalnih politika. No, kakvi god rezultati, bili jasno je da BiH ima manje od dvije godine za reformu izbornog zakonodavstva, koja je zemlju zakovala u nacionalne podjele iz devedesetih i gdje su svi budući izbori besmisleni.
