Nema različitih standarda za istok i zapad Europe. Čak trećina (31%) prehrambenih proizvoda ima različit sastav, a identično ili vrlo slično pakiranje. No nije uočen konzistentan geografski uzorak, na što su žalile EU članice iz srednje i istočne Europe, poručila je nedavno Europska komisija objavljujući rezultate paneuropske kampanje testiranja 1380 uzoraka 128 različitih prehrambenih proizvoda iz 19 EU članica. Proizvod nije nužno lošiji ako se razlikuje po sastavu, ponavljalo se u izjavama mjerodavnih, no najviše im je, čini se, laknulo što su mogli demantirati prozivke kako puno globalnih kompanija potrošače u novim državama članicama tretiraju kao građane drugog reda.
Recepturu određuju potrošači?
No jesu li? Jedan od ispitivanih proizvoda, na što nas upozoravaju potrošači, bila je i Coca-Cola (Original Taste). I domaća industrija šećera godinama je upozoravala na neujednačenost po pitanju ključnih sastojaka u svrhu zaslađivanja. U starim zemljama članicama Coca-Cola se isključivo radi sa šećerom, a u većini novih s kukuruznim sirupom poznatijim kao HFCS (high fructose corn syrup) ili izoglukoza, upozoravali su. A to je na kraju potvrdilo i istraživanje EK u 18 država članica koje su sudjelovale u slučaju Coca-Cole. Među njima je bilo čak 11 novih, motiviranih dosadašnjim nacionalnim istraživanjima u Poljskoj, Češkoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Litvi, Hrvatskoj gdje je potvrđena dualna kvaliteta velikog broja proizvoda multinacionalki. Na grafičkom prikazu na temu Coca-Cole koji je objavio EK, jasno se, naime, vidi kako se HFCS od svih EU članica koristi samo u Hrvatskoj, Bugarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Sloveniji. Od regije odskače samo Poljska, dok i non EU članice, BiH, Srbija i Makedonija, kako neslužbeno doznajemo, također pune Coca-Colu sa šećerom. Zašto onda ne i u Češkoj, Slovačkoj i Hrvatskoj koje su tradicionalno suficitarne šećerom i neto izvoznici više od polovice proizvodnje? To više što dio hrvatskog šećera čak i završava u punionicama Coca-Cole, ali nekih drugih država, dok u nas nikad nije došlo do suradnje. Na upit zašto se u proizvodnji Coca-Cole u Hrvatskoj ne koristi hrvatski šećer te zašto je RH iznimka u kontekstu starih EU članica, pa čak i Makedonije, BiH i Srbije, iz Coca-Cole Adria nisu odgovorili. Tvrde tek kako su sva njihova pića sigurna i iste kvalitete bilo da se proizvode za hrvatske, europske ili potrošače bilo koje zemlje svijeta, a podaci na etiketama transparentni.
– Naši recepti prilagođavaju se ovisno o lokalnim ukusima potrošača, o lokalno dostupnim sirovinama, o lokalnim propisima te našim nastojanjima da smanjimo količinu šećera i kalorija u našim pićima, uz zadržavanje odličnog okusa i pristupačne cijene – poručuju, ističući kako je Coca-Cola Original Taste danas dostupna u više od 200 zemalja svijeta. – Uvijek sadrži jednaku mješavinu sastojaka, a može biti zaslađena šećerom iz šećerne trske, šećerne repe, HFCS-om ili njihovom kombinacijom. Kukuruzni sirup svojim je sastavom vrlo sličan konzumnom šećeru te ima gotovo identičnu energijsku vrijednost. U Hrvatskoj, Coca-Cola Original Taste sadrži kukuruzni sirup kao i u domovini Coca-Cole, SAD-u. Isto je u više zemalja EU poput Španjolske ili Poljske – odgovaraju. No prema istraživanju EK – i španjolska i poljska Coca-Cola sadrže šećer.
Mađarska da, ne i Hrvatska
Iz Hrvatske industrije šećera (HIŠ), koja ujedinjuje tvornice Viro, Osijek i županjsku Sladoranu, potvrđuju nam kako je postojao velik interes za suradnju s Coca-Colom u RH, temeljem čega su puno investirali, čak i u proizvodnju tekućeg šećera u jednom pogonu. – Ishodili smo sve potrebne certifikate koji su od nas traženi. Nažalost, do konkretnog posla isporuke šećera iz bilo koje od triju šećerana za potrebe tvornice Coca-Cole u Hrvatskoj nikada nije došlo – kaže Miroslav Božić, savjetnik uprave HIŠ-a i predstavnik RH u CEFS-u. S druge strane, domaća industrija šećera danas uspješno, izravno i neizravno šećer isporučuje za potrebe Coca-Cole u zemljama regije (Mađarska, BiH, Makedonija), a povremeno i za tržišta izvan EU (Bliski istok, Kazahstan). Na upit kako gledaju na situaciju na hrvatskom tržištu gdje se uvozni kukuruzni sirup stavlja ispred lokalno dostupne sirovine, Božić odgovara kako bi bilo prirodno da su lokalni proizvođači, koji imaju i viškova šećera, Coca-Coli logičan izbor, a iako su u istraživanju EK kod nekih proizvoda potvrđene evidentne razlike u sastavu na relaciji stare i nove članice iz HIŠ-a se ne žele upuštati u ocjenu o diskriminaciji potrošača.
Iako su i šećer i HFCS, koji se komercijalno počeo proizvoditi tek 70-ih godina prošlog stoljeća, danas inkriminirani kao primarni izvor viška kalorija, a WHO je 2008. izdao mišljenje po kojemu se kukuruzni sirup ne smatra štetnijim od “običnog” šećera koji se dodaje hrani, niz stručnjaka danas ovoga potonjeg, smatra štetnijim i uzrokom niza modernih bolesti. HFCS se, naime, masovno dodaje industrijskim prerađevinama jer je jeftiniji i slađi od običnog šećera i produljuje rok trajanja proizvoda. Iz Coca-Cole nam nisu odgovorili koliko godišnje troše izoglukoze za hrvatsku Coca-Colu. No neke procjene kreću se oko 40-42 tisuća tona, čemu je ekvivalent 30-32 tisuće tona šećera – čak polovica ukupne godišnje proizvodnje jedne hrvatske šećerane!
